Na ovaj način pripremamo se za najradosniji hrišćanski praznik Božić i ovo "vezivanje" ima veoma jaku simboliku.
Danas obeležavamo Detinjce, praznik koji se uvek obeležava tri nedelje uoči Božića, a za ovaj dan vezan je jedan neobičan, ali veoma lep običaj. Običaj je da toga dana rano ujutro, ili po dolasku iz crkve sa bogosluženja, roditelji vežu svoju decu najčešće za ruke ili noge, i obično za stolicu na kojoj sede.
Da bi bila "odvezana", deca moraju da plate "otkup" u vidu nekog poklona, običnog sitnog, kao što su slatkiši, kafa, a negde je običaj da "otkupninu" plate i čarapama.
Za sedam dana ovo isto čeka majke (slavimo tada Materice), a za dve nedelje i očeve (slavimo Oce).
Na ovaj način pripremamo se za najradosniji hrišćanski praznik Božić i ovo "vezivanje" ima veoma jaku simboliku.
Na sajtu Eparhije Žičke objašnjeno je zašto se sve ovo radi.
shutterstock.com
Danas "vezujemo" decu, a onda sledi "vezivanje" majki pa očeva
- U ovim, pripremnim, nedeljama pred Božić narodni običaji su, uglavnom, svuda isti. Najpre očevi i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano “vezuju” svoju decu, negde čak i onu u kolevci, a deca im se “dreše”. Pošto je to uvek nedelja po Svetom Nikoli, to obično “Sveti Nikola ujutru donosi deci poklone” - kaže se na sajti Eparhije i dalje objašnjava:
- U drugu nedelju pred Božić, koja se zove Materice, očevi i deca “vezuju” majke (matere), a one im se “dreše”. U nedelju pred sam Božić, koja se zove Oci, majke i deca “vezuju” očeve, a oni im se “dreše”. Ovo, uzajamno, “drešenje” je međusobno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima. Takvu, prazničnu, atmosferu stvorili su istočni mudraci svetoj porodici Bogodeteta poklonivši Mu se u Vitlejemskoj pećini, uz darove; smirne, tamjana i zlata. Simvolika ovog uzajamnog “vezivanja” i “drešenja” dece i roditelja jasna je; pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
Shutterstock
Negde se vezuju čak i deca u kolevci
- U želji, dakle, da Njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i On - Božić - Ljubav, koja je “sveza savršenstva”, i mi se o Detinjcima, Matericama i Ocima međusobno “vezujemo” i “drešimo”. To vezivanje i drešenje prevazilazi naše porodične krugove i prostire se na rođake, prijatelje i sve naše poznanike, i tako nastaje spontano opšte srpsko, pravoslavno-hrišćansko proslavljanje vezivanja i drešenja pred nastupajući praznik Rođenja Spasiteljeva, koji je odrešio Adama i Evu od večne smrti i podario im život večni.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Sveti Teofan nas poziva da prestanemo čekati "sutra" i da se odmah posvetimo duhovnoj ispravci i pripremi za večnost. On ističe da se ceo naš život sastoji od sadašnjeg trenutka, i da je svaki trenutak prilika za promenu, za traženje Božje milosti, za kajanje i obraćenje. Smrt nije nešto što možemo kontrolisati ili odgoditi, iako ljudi često veruju da imaju još vremena. Samo sadašnji trenutak je ono što imamo, a upravo sada trebamo preduzeti konkretne korake da živimo ispravno i u skladu sa Božjom voljom. Ova misao Svetog Teofana nas poziva da ne padamo u zamku odlaganja duhovnog života, da ne živimo u iluzijama da ćemo se promeniti "kasnije", jer to "kasnije" možda nikada ne dođe.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.