Na ovaj način pripremamo se za najradosniji hrišćanski praznik Božić i ovo "vezivanje" ima veoma jaku simboliku.
Danas obeležavamo Detinjce, praznik koji se uvek obeležava tri nedelje uoči Božića, a za ovaj dan vezan je jedan neobičan, ali veoma lep običaj. Običaj je da toga dana rano ujutro, ili po dolasku iz crkve sa bogosluženja, roditelji vežu svoju decu najčešće za ruke ili noge, i obično za stolicu na kojoj sede.
Da bi bila "odvezana", deca moraju da plate "otkup" u vidu nekog poklona, običnog sitnog, kao što su slatkiši, kafa, a negde je običaj da "otkupninu" plate i čarapama.
Za sedam dana ovo isto čeka majke (slavimo tada Materice), a za dve nedelje i očeve (slavimo Oce).
Na ovaj način pripremamo se za najradosniji hrišćanski praznik Božić i ovo "vezivanje" ima veoma jaku simboliku.
Na sajtu Eparhije Žičke objašnjeno je zašto se sve ovo radi.
shutterstock.com
Danas "vezujemo" decu, a onda sledi "vezivanje" majki pa očeva
- U ovim, pripremnim, nedeljama pred Božić narodni običaji su, uglavnom, svuda isti. Najpre očevi i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano “vezuju” svoju decu, negde čak i onu u kolevci, a deca im se “dreše”. Pošto je to uvek nedelja po Svetom Nikoli, to obično “Sveti Nikola ujutru donosi deci poklone” - kaže se na sajti Eparhije i dalje objašnjava:
- U drugu nedelju pred Božić, koja se zove Materice, očevi i deca “vezuju” majke (matere), a one im se “dreše”. U nedelju pred sam Božić, koja se zove Oci, majke i deca “vezuju” očeve, a oni im se “dreše”. Ovo, uzajamno, “drešenje” je međusobno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima. Takvu, prazničnu, atmosferu stvorili su istočni mudraci svetoj porodici Bogodeteta poklonivši Mu se u Vitlejemskoj pećini, uz darove; smirne, tamjana i zlata. Simvolika ovog uzajamnog “vezivanja” i “drešenja” dece i roditelja jasna je; pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
Shutterstock
Negde se vezuju čak i deca u kolevci
- U želji, dakle, da Njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i On - Božić - Ljubav, koja je “sveza savršenstva”, i mi se o Detinjcima, Matericama i Ocima međusobno “vezujemo” i “drešimo”. To vezivanje i drešenje prevazilazi naše porodične krugove i prostire se na rođake, prijatelje i sve naše poznanike, i tako nastaje spontano opšte srpsko, pravoslavno-hrišćansko proslavljanje vezivanja i drešenja pred nastupajući praznik Rođenja Spasiteljeva, koji je odrešio Adama i Evu od večne smrti i podario im život večni.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Sveti Teofan nas poziva da prestanemo čekati "sutra" i da se odmah posvetimo duhovnoj ispravci i pripremi za večnost. On ističe da se ceo naš život sastoji od sadašnjeg trenutka, i da je svaki trenutak prilika za promenu, za traženje Božje milosti, za kajanje i obraćenje. Smrt nije nešto što možemo kontrolisati ili odgoditi, iako ljudi često veruju da imaju još vremena. Samo sadašnji trenutak je ono što imamo, a upravo sada trebamo preduzeti konkretne korake da živimo ispravno i u skladu sa Božjom voljom. Ova misao Svetog Teofana nas poziva da ne padamo u zamku odlaganja duhovnog života, da ne živimo u iluzijama da ćemo se promeniti "kasnije", jer to "kasnije" možda nikada ne dođe.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.