ON JE PROREKAO DAN GNEVA BOŽJEG: Danas je Sveti prorok Sofonije
Kažu da je imao veliku smirenost i "čist um".
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Patapija.
Prepodobni Patapije je hrišćanski svetitelj. Rođen je u Tivi Misirskoj, od roditelja hrišćana, u VII veku.
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama. Kada se za njegovo dobročinstvo pročulo, počeli su da mu dolaze ljudi i da traže pomoć u rešavanju problema.
Patapije se uplašio da ga ljudske pohvale ne iskvare i pobegao je iz te pustinje u Carigrad. Mislio je da će se lakše sakriti od ljudi ako se nađe među njima, nego da ode u pustinju. Blizu crkve Vlaherne u Carigradu napravio je sebi kolibu, i tu, zatvoren i nepoznat, nastavio svoj prekinuti isposnički podvig.
Međutim, nije mu se dalo da se sakrije.
Neki dečko, slep od rođenja, vođen Promislom Božjim, došao je kod Patapija i zamolio ga za molitvu Bogu, kako bi progledao i "video tvar Božju, te još većma Boga proslavio".
Patapije se smilovao na mladića, pomoli se Bogu i dečko je progledao. Za to čudo se pročulo, pa su ljudi pohitali ka njemu, neko za lek, neko za utehu, a neko samo za pouku.
Jednog znamenitog čoveka iscelio je od vodene bolesti prekrstivši ga krstom i pomazavši ga jelejem. Jednoga mladića oslobodio je od demona, koji ga je dugo mučio, napravivši znak krsta rukom po vazduhu. Ženu koja imala ranu na grudima, ispunjenu crvima, prekrsti i učini zdravom. I mnoga druga čudesa je učinio Sveti Patapije - sve molitvom, imenom Hristovim i krsnim znamenjem.
Upokojio se u dubokoj starosti.
Kažu da je imao veliku smirenost i "čist um".
Svetoj Varvari su pre pogubljenja odsekli grudi.
Sveti Teofan nas poziva da prestanemo čekati "sutra" i da se odmah posvetimo duhovnoj ispravci i pripremi za večnost. On ističe da se ceo naš život sastoji od sadašnjeg trenutka, i da je svaki trenutak prilika za promenu, za traženje Božje milosti, za kajanje i obraćenje. Smrt nije nešto što možemo kontrolisati ili odgoditi, iako ljudi često veruju da imaju još vremena. Samo sadašnji trenutak je ono što imamo, a upravo sada trebamo preduzeti konkretne korake da živimo ispravno i u skladu sa Božjom voljom. Ova misao Svetog Teofana nas poziva da ne padamo u zamku odlaganja duhovnog života, da ne živimo u iluzijama da ćemo se promeniti "kasnije", jer to "kasnije" možda nikada ne dođe.
Dok je još bio u kolevci, jednom se spustio roj pčela na njega, izlio mu med na usta i odleteo. I još kao dete pružao je ruku i govorio proročki: "Celujte, jer ću i ja biti episkop“.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete besrebrenike Kira i Jovana po starom i Svete apostole Akilu i Priskilu po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Katarinu de Riči, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.