DANAS SU SVETI MUČENICI ONISIFOR I PORFIRIJE: Bili su osuđeni na brutalnu smrt zbog Hrista
Onisifor i Porfirije su odmah po hapšenju priznali da ispovedaju hrišćanstvo, tvrdeći da je Bog samo jedan, posle čega su bili izloženi jezivim mukama.
Svetoj Varvari su pre pogubljenja odsekli grudi.
SPC danas obeležava Svetu velikomučenicu Varvaru.
Varvarin otac Dioskor bio je znamenit i veoma bogat čovek u Iliopolju Misirskom, ali neznabožac.
Svoju ćerku jedinicu, koja je bila veoma mudra i lepa, zatvori zatvorio je u visoku kulu i okružio je svim ugodnostima. Obezbedio joj je sluškinje, postavio idole za klanjanje, sazidao joj kupatilo s dva prozora.
"Posmatrajući kroz prozor kule zemlju dole i zvezdano nebo gore, Varvari se otvori um blagodaću Božjom, te poznade jedinog istinitog Boga Tvorca, iako nemade nikoga od ljudi za učitelja u tome", piše u žitijama.
Kada je jednom njen otac otišao iz grada, ona je izišla iz kule i, po Božjem Promislu, srela se s nekim hrišćankama, "koje joj javiše istinu vere Hristove".
Sva obuzeta ljubavi prema Isusu Hristu, kada se vratila u kulu naredila je da se na kupatilu napravi i treći prozor kako bi tri prozora bila simbol Svete Trojice.
"Na jednoj steni u kupatilu prstom nacrta krst i krst se udubi u kamen kao gvožđem urezan; iz njene stope na podu kupatila proključa izvor vode, koja docnije mnogima pričini isceljenje od bolesti".
Kada je otac saznao šta mu ćerka radi, surovo ju je istukao, isterao iz kule i pojurio da je ubije.
Tada se jedna stena otvori i sakri Varvaru od oca.
Kada se ponovo javi, otac je odvede načalniku Martijanu, kome je predao ćerku na mučenje.
Nevinu Varvaru su skinuli i tukli, dok joj celo telo ne bi pokriveno krvlju i ranama.
U tamnici joj se javio sam Gospod s anđelima i isceli je. Videvši to, neka žena Julijanija, i sama požele da je muče. I obe su bile jezivo mučene i s porugom po gradu vođene.
Odsekli su im grudi, zbog čega su puno iskrvarile. Najzad su ih izveli na gubilište, gde je Varvaru zaklao njen otac, a vojnici Julijaniju. Toga istog dana udari grom u kuću Dioskorovu i ubi i njega i Martijana.
Sveta Varvara je postradala 306. godine. Mošti joj se nalaze nalaze u Kijevu.
Onisifor i Porfirije su odmah po hapšenju priznali da ispovedaju hrišćanstvo, tvrdeći da je Bog samo jedan, posle čega su bili izloženi jezivim mukama.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Njemu se sekli deo po deo tela i tako je izdahnuo.
Kada je vavilonski car Navuhodonosor udario na Jerusalim, Avakum se sklonio u zemlju Ismailćansku, odakle se posle opet vratio u Judeju, gde je živeo kao zemljoradnik.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg po starom i Svetog Jovana Lestvičnika po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Kvirina, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
On je 34 godine živeo kao prosjak iako je bio bogati naslednik.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Čovek koji se oslobađa suvišnih želja počinje jasnije da vidi ono što je zaista važno.
Narodni običaji su bogati, ali protojerej Aleksandar Šmeman objašnjava da suština vere nije u pravilima, već u onome što se menja u čoveku iznutra.