ON JE MOGAO SVE ŠTO JE ŽELEO, ČAK I DA BUDE NEVIDLJIV DRUGIM LJUDIMA: Danas je Prepodobni Joanikije Veliki
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog Grigorija Čudotvorca.
Rođen je u Neokesariji oko 213. godine u uglednoj paganskoj porodici, gde je izučavao retoriku i pravo, a između ostalog i grčku i misirsku filozofiju, međutim kada je upoznao njenu šturost i nepotpunost, obratio se hrišćanskim učiteljima pored kojih je ostao nekoliko godina i na kraju se i krstio.
Hteo je ceo da se preda Isusu Hristu, zbog čega se udaljio u pustinju, gde je u podvizima proveo dugo vreme.
"Slava o njemu pronese se svuda, i Fedim ep. Amasijski htede ga posvetiti za episkopa Kesarijskog. Prozorljivi Grigorije opazi nameru Fedimovu, pa se krijaše po pustinji od izaslanika njegovih, da ga ne bi našli. Najzad ga Fedim čudnim načinom posveti, i Grigorije morade se primiti službe arhipastirske", piše u žitijama.
U episkopskoj službi istakao se kao snažna ličnost, s velikim sposobnostima za organizovanje crkvenog života, bio je i veliki podvižnik i čudotvorac. Pripisuju mu se mnoga čuda, zbog čega je u narodu i prozvan Čudotvorac. Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
"Zapovedao je zlim dusima, zapovedao gorama i vodama, lečio sve muke i bolesti, pred goniteljima bivao nevidljiv, prozirao u daljini ne samo događaje nego i misli ljudske", navedeno je u žitijama.
Kada je, recimo, pod carem, Decijem Trajanom, počelo progonstvo hrišćana, sveti Grigorije je odveo svoje vernike u udaljenu planinu. Međutim, bili su prijavljeni progoniteljima od strane jednog "neznabožca", te su vojnici opkolili planinu. Svetitelj je predavši upustva svom đakonu, otišao na otvoreno mesto, podigao svoje ruke ka nebu, i počeo da se moliti Bogu.
Vojnici su pretražili planinu nekoliko puta, prolazeći pored Hrišćana, ne videvši ih, tako da su konačno odustali u potrazi i otišli. Po povratku u grad, rekli su da na planini nema nikoga i da samo dva drveta stoje jedno naspram drugog. Neznabožac koji je izdao mesto skrivanja hrišćana se prvo iznenadio, a onda poverovavši u Hrista i sam se obratio u hrišćanstvo.
Kada je progonstvo hrišćana prestalo, sveti Grigorije se vratio u Neokerasiju.
Skončao zemni život 270. god. u dubokoj starosti.
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Sveti Teofan Zatvornik u svojojj misli za 23. ponedeljak po Pedesetnici podseća na važnost vere u Božje otkrivenje i na to da istina o Bogu dolazi isključivo iz Svetog pisma i apostolskih spisa. Prema njegovim rečima, sve što je potrebno da bi se razumela priroda Boga, plan spasenja i način života po Božjim zapovestima već je otkriveno kroz Jevanđelje i dela apostola. On nas poziva da se ne bavimo spekulacijama ili pokušajima da stvorimo vlastite ideje o Bogu, jer je Božanska istina već data.
Njegove poslednje reči su bile: "Slava Bogu za sve"!
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
U Kopronimovo vreme, ikonoborci su ga primoravali da se odrekne molitvenog poštovanja svetih ikona, ali on je to kategorički odbio.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobne oce ubijene u manastiru Svetog Save Osvećenog po starom i Prepodobnog Tita Čudotvorca po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Franju Paolskog, dok Jevreji danas slave Pashu, a muslimani nemaju većeg opšteg praznika.
Nenaoružani monasi su odlučili da ne beže i u svom manastiru dočekaju do zuba naoružane Arape koji nisu imali milosti prema njima.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
U besedi za četvrtak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotost, blagočešće i vera opstaju usred tame i nasilja, i poziva vernike da postanu učesnici pobede Hrista nad svim silama zla.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobne oce ubijene u manastiru Svetog Save Osvećenog po starom i Prepodobnog Tita Čudotvorca po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Franju Paolskog, dok Jevreji danas slave Pashu, a muslimani nemaju većeg opšteg praznika.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.