ON JE MOGAO SVE ŠTO JE ŽELEO, ČAK I DA BUDE NEVIDLJIV DRUGIM LJUDIMA: Danas je Prepodobni Joanikije Veliki
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog Grigorija Čudotvorca.
Rođen je u Neokesariji oko 213. godine u uglednoj paganskoj porodici, gde je izučavao retoriku i pravo, a između ostalog i grčku i misirsku filozofiju, međutim kada je upoznao njenu šturost i nepotpunost, obratio se hrišćanskim učiteljima pored kojih je ostao nekoliko godina i na kraju se i krstio.
Hteo je ceo da se preda Isusu Hristu, zbog čega se udaljio u pustinju, gde je u podvizima proveo dugo vreme.
"Slava o njemu pronese se svuda, i Fedim ep. Amasijski htede ga posvetiti za episkopa Kesarijskog. Prozorljivi Grigorije opazi nameru Fedimovu, pa se krijaše po pustinji od izaslanika njegovih, da ga ne bi našli. Najzad ga Fedim čudnim načinom posveti, i Grigorije morade se primiti službe arhipastirske", piše u žitijama.
U episkopskoj službi istakao se kao snažna ličnost, s velikim sposobnostima za organizovanje crkvenog života, bio je i veliki podvižnik i čudotvorac. Pripisuju mu se mnoga čuda, zbog čega je u narodu i prozvan Čudotvorac. Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
"Zapovedao je zlim dusima, zapovedao gorama i vodama, lečio sve muke i bolesti, pred goniteljima bivao nevidljiv, prozirao u daljini ne samo događaje nego i misli ljudske", navedeno je u žitijama.
Kada je, recimo, pod carem, Decijem Trajanom, počelo progonstvo hrišćana, sveti Grigorije je odveo svoje vernike u udaljenu planinu. Međutim, bili su prijavljeni progoniteljima od strane jednog "neznabožca", te su vojnici opkolili planinu. Svetitelj je predavši upustva svom đakonu, otišao na otvoreno mesto, podigao svoje ruke ka nebu, i počeo da se moliti Bogu.
Vojnici su pretražili planinu nekoliko puta, prolazeći pored Hrišćana, ne videvši ih, tako da su konačno odustali u potrazi i otišli. Po povratku u grad, rekli su da na planini nema nikoga i da samo dva drveta stoje jedno naspram drugog. Neznabožac koji je izdao mesto skrivanja hrišćana se prvo iznenadio, a onda poverovavši u Hrista i sam se obratio u hrišćanstvo.
Kada je progonstvo hrišćana prestalo, sveti Grigorije se vratio u Neokerasiju.
Skončao zemni život 270. god. u dubokoj starosti.
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Sveti Teofan Zatvornik u svojojj misli za 23. ponedeljak po Pedesetnici podseća na važnost vere u Božje otkrivenje i na to da istina o Bogu dolazi isključivo iz Svetog pisma i apostolskih spisa. Prema njegovim rečima, sve što je potrebno da bi se razumela priroda Boga, plan spasenja i način života po Božjim zapovestima već je otkriveno kroz Jevanđelje i dela apostola. On nas poziva da se ne bavimo spekulacijama ili pokušajima da stvorimo vlastite ideje o Bogu, jer je Božanska istina već data.
Njegove poslednje reči su bile: "Slava Bogu za sve"!
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.