ZBOG VERE I LJUBAVI PREMA HRISTU BAČENI SU U OGNJENU PEĆ: Danas su Sveti mučenici Akindin, Pigasije i drugi sa njima!
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici na današnji dan proslavljaju veći broj svetitelja.
Onisifor i Porfirije su odmah po hapšenju priznali da ispovedaju hrišćanstvo, tvrdeći da je Bog samo jedan, posle čega su bili izloženi jezivim mukama.
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave svete mučenike Onisifora i Porfirija, svece koji su u vreme cara Dioklecijana osuđeni na smrt zbog širenja hrišćanstva.
Onisifor i Porfirije su odmah po hapšenju priznali da ispovedaju hrišćanstvo, tvrdeći da je Bog samo jedan.
"Zbog toga ih bezdušno tukoše po celome telu i na razne načine strahovito mučiše. Posle toga ih položiše na usijane železne lese, i tako pekoše; a slavni mučenici se u tim mukama radovahu i Boga blagodarahu, od koga im i dođe pomoć, te lako podnošahu muke", piše u žitijama.
Kada su mučitelji videli kako stoički podnose muke i još im se raduju, vezali su ih za repove besnih konja, koje su potom naterali da trče po trnovitim, kamenitim i brdovitim mestima.
Tela su im se tako cela pokidala i raspala. Upokojili su se u jezivim mukama.
Hrišćani su pokupili ostatke tela i tajno ih sahranili u mestu Pankean. Tu se se kasnije dešavala čudesna iscelenja.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici na današnji dan proslavljaju veći broj svetitelja.
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Jeron je bio vrlo revnosan hrišćanin i sa velikom ljubavlju brinuo je od svojoj slepoj majci Stratoniki.
Sveti Teofan naglašava da nije dovoljno samo govoriti o Hristu kao o velikom učitelju ili moralnom vođi. Pravo ispovedanje vere podrazumeva priznanje Hrista kao Božijeg Sina, koji je, po Očevoj volji, došao u svet, uzeo ljudsku prirodu i svojom smrću na krstu pomirio čoveka sa Bogom. Ako neko ne ispoveda Hrista kao Sina Božijeg, on u stvari ne ispoveda ni Boga, jer Otac i Sin nisu razdvojeni, niti je moguće imati istinsku veru u Boga bez priznanja Hrista. Sveti Teofan takođe upozorava da je verovanje u Boga bez ispovedanja Hrista jednako kao i verovanje u lažne bogove.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Stao je između krstaša sa Zapada i Horde sa Istoka i odbranio svoj narod.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog Amfilohija Ikonijskog po starom kalendaru i Svetog Nikolu po novom, katolici su u periodu Adventa i takođe slave Svetog Nikolu, a u islamu i judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru 381. godine i napisao i nekoliko knjiga o veri.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
Protojerej Vladimir Dolgih objašnjava da se iza karata, zvezda i proročanstava krije duhovna opasnost koja čoveka vodi dalje nego što misli.