youtube/printscreen/ХО Сви за Космет - HO Svi za KosmetKonak pri manastiru.
Ova srednjovekovni manastir, posvećen Svetoj Petki, poznat je po tradiciji okupljanja Srba i legendama o kosovskim junacima koji su tu lečeni i sahranjivani.
Manastir Ceranjska reka se nalazi na severu Kosova i Metohije, u dubini netaknute prirode i prilazi mu se lošim makadamskim putem dugim oko dva kilometra. Obzirom na to da je je smešten u potkopaoničkom kraju zime su ovde veoma oštre, a pripada opštini Leposavić.
Oslanja se na tri sela naseljena albanskim stanovništvom. Albanci su na to mesto došli pre 100 godina i istisnuli srpsko stanovništvo.
Ipak za Srbe iz tog kraja Ceranska reka je uvek bila sveto mesto, koje su posećivali i poštovali. Narod se o prazniku Svete Petke okupljao na tom mestu i tu su, kako se pripoveda, održavani najmasovniji sabori na tom delu Kosova i Metohije.
youtube/printscreen/ХО Сви за Космет - HO Svi za Kosmet
Otac Jovan živi sam u manastiru.
Ova srednjovekovna svetinja stajala je u ruševinama duže od pet vekova. Godine 2010. u ovo mesto dolazi monah Jovan, koji verom i uz pomoć dobrih ljudi polako obnavlja manastir. On je bio tu i kada se planiralo i kada se radilo.
- Crkva je ozidana na temeljima starog manastira, koji se u pisanim dokumentima pominje u 14. veku. Pretpostavlja se da je mnogo stariji, na osnovu kamena oko crkve, koji je možda čak iz sedmog ili osmog veka - kaže ovaj mirni monah.
youtube/printscreen/ХО Сви за Космет - HO Svi za Kosmet
Ostaci starog kamena.
Priznaje da je bilo potrebno dosta truda i napora, ali naglašava da Gospod uvek da snage da se sve izdrži.
Kako dodaje svetinju, koja je dugo bila bez bogoslužitelja, obnovili su zajedno verni narod i on kao dar srpskom pravoslavnom rodu.
- Uz pomoć vernog naroda, meštana i ljudi iz dijaspore 2011. ovde je ozidana crkva - navodi on.
Prema predanju na ovom mestu se posle Kosovskog boja nalazila glavna bolnica, gde su se lečili ranjeni junaci. Oni koji su preminuli su sahranjeni ovde, tako da se ispod kamenja u delu dvorišta iznad crkve nalaze grobovi kosovskih junaka.
youtube/printscreen/ХО Сви за Космет - HO Svi za Kosmet
Ostaci kamenog krsta u porti manastira.
Takođe je poznata priča da su tokom kopanja temelja za crkvu pronađene kosti, za koje se veruju da pripadaju upravo nekom od kosovskih junaka.
Ceranjska reka je metoh manastira Sočanica, crkva je posvećena Svetoj Petki, a prvi put se pominje u 14. veku. Otac Jovan je jedini monah u ovom manastiru. Pored malobrojnih posetilaca, uglavnom lokalnih meštana, društvo mu često prave divlje životinje, a kako sam kaže ponekad mu dolazi i vuk.
Oko manastira ima oko hektar manastirske zemlje, pa monah leti najviše vremena provodi koseći travu, jer oko manastira ima hektar manastirske zemlje.
- Svake godine mora dva ili tri puta da se pokosi porta.
youtube/printscreen/ХО Сви за Космет - HO Svi za Kosmet
Konak pri manastiru.
Takođe nadomak manastira se nalazi improvizovan konak u kom poklonici mogu da provedu noć. Otac Jovan ga je u početku sagradio i tu smestio postelju i ono što mu je najneophodnije.
Svoju udobnost je podredio uređenju crkve i porte. Konak je vremenom proširen i u njemu ima vode i struje.
Svetinje na Kosmetu predstavljaju stub srpske istorije i pravoslavlja, vekovima prkose neprijateljima, a duhovnim značajem čine neprocenjivu riznicu za srpski rod.
Jedan od simbola svetosavlja zasijao je na Kosovu i Metohiji svečanim povodom, a to je proslava ktitorske slave kojoj su prisustvovali brojni vernici, sveštenstvo i monaštvo.
Višegodišnju pomoćnicu manastira Ćelije zamonašio je episkop valjevski Isihije i poručio da je monaški život naizgled težak, a zapravo je lišen svega suvišnog.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Porušeni spomenici kod Obilića nisu samo vandalski čin, već upozorenje koje uznemirava čitavu zajednicu i otvara pitanje dokle traje bezbednost onih koji su sahranjeni, ali i onih koji su ostali.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.