U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Prošlo je petnaest godina od upokojenja patrijarha Pavla, jednog od najvoljenijih arhijereja Srpske pravoslavne crkve u 20. veku, čije ime i duhovno nasleđe ostaju duboko urezani u srcima vernika. Njegova smirenost, jevanđeoska mudrost i život posvećen služenju Bogu i bližnjima čine ga uzorom koji nadahnjuje i danas.
U manastiru Rakovica, u čijoj porti počivaju zemni ostaci patrijarha Pavla, episkop moravički Tihon služio je svetu liturgiju i pomen. U tišini molitve, mnogobrojni vernici sabrali su se da iskažu poštovanje i zahvalnost čoveku koji je svoj život posvetio služenju Hristu i svom narodu.
Republika/Saša Tošić
Verni narod na parastosu patrijarhu Pavlu u manastiru Rakovica
Posebno dirljiv trenutak dogodio se kada su učenici Osnovne škole "Nikola Tesla" iz Rakovice recitovali stihove inspirisane životom i duhovnim nasleđem patrijarha Pavla. Ove reči, jednostavne i iskrene, svedočanstvo su o tome kako i najmlađi prepoznaju svetlost i ljubav koju je ovaj veliki duhovnik širio.
Episkop Tihon obratio se prisutnima dirljivom besedom, podsećajući na patrijarha kao molitvenika i učitelja koji nas i danas vodi:
- Služimo pomen i parastos čoveku za koga smatramo da nas veoma dobro i veoma usrdno zastupa na nebesima. Svim srcem njemu se molimo da pred Bogom zastupa nas i narod za koji je i patio i molio se, u vreme dok je bio patrijarh, a i pre toga, dok je bio episkop raško-prizrenski, dok je hodio Kosovom i Metohijom, dok je trpeo i stradao - kazao je vladika Tihon i nastavio:
Republika/Saša Tošić
Parastos patrijarhu Pavlu sluđio je vladika Tihon
- Neki od nas ovde bili su njegovi bliski saradnici. Neki su ga poznavali, išli na liturgije koje je on služio, i oni će pričati onima koji ga nisu poznavali i koji ga nisu videli svojim očima. Pričaće deci, svojim rođacima i potomcima o patrijarhu Pavlu, kao što već čine.
Imali smo blagoslov kao narod da imamo takvog molitvenika u teškom vremenu, devedesetih godina prošlog veka, kad su bili ratovi i kad je bilo veliko stradanje. Povučen Duhom Svetim, govorio je jevanđeoske pouke. Sve što je izlazilo iz njega bilo je oduhovljeno, blagodatno i jevanđelsko. Pomolimo se Bogu i zamolimo našeg patrijarha Pavla da nam sada, sa drugog mesta, iz Carstva nebeskog, pomogne i da nas zastupa. Da nam bude putevoditelj i učitelj u ovo sadašnje, teško vreme. Slava Bogu za sve . rekao je vladika Tihon
Beseda episkopa Tihona oživela je sećanja na patrijarhove skromne korake po Kosovu i Metohiji, njegove mirne, a tako snažne pouke protkane blagodaću i ljubavlju. Sećanje na patrijarha Pavla ostaje kao blagoslov svima koji su ga poznavali i kao nasleđe za buduće naraštaje.
Patrijarh Pavle nas je učio da "budemo ljudi," svojim delima pokazavši kako se u poniznosti krije snaga, a u veri i ljubavi – rešenje za sva iskušenja. Njegove molitve i danas prate njegov narod, a njegovo ime, poput svetionika, osvetljava put u današnjem, izazovnom vremenu. Neka mu je večan spomen u Carstvu Nebeskom!
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Jedan od simbola svetosavlja zasijao je na Kosovu i Metohiji svečanim povodom, a to je proslava ktitorske slave kojoj su prisustvovali brojni vernici, sveštenstvo i monaštvo.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.