U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Prošlo je petnaest godina od upokojenja patrijarha Pavla, jednog od najvoljenijih arhijereja Srpske pravoslavne crkve u 20. veku, čije ime i duhovno nasleđe ostaju duboko urezani u srcima vernika. Njegova smirenost, jevanđeoska mudrost i život posvećen služenju Bogu i bližnjima čine ga uzorom koji nadahnjuje i danas.
U manastiru Rakovica, u čijoj porti počivaju zemni ostaci patrijarha Pavla, episkop moravički Tihon služio je svetu liturgiju i pomen. U tišini molitve, mnogobrojni vernici sabrali su se da iskažu poštovanje i zahvalnost čoveku koji je svoj život posvetio služenju Hristu i svom narodu.
Republika/Saša Tošić
Verni narod na parastosu patrijarhu Pavlu u manastiru Rakovica
Posebno dirljiv trenutak dogodio se kada su učenici Osnovne škole "Nikola Tesla" iz Rakovice recitovali stihove inspirisane životom i duhovnim nasleđem patrijarha Pavla. Ove reči, jednostavne i iskrene, svedočanstvo su o tome kako i najmlađi prepoznaju svetlost i ljubav koju je ovaj veliki duhovnik širio.
Episkop Tihon obratio se prisutnima dirljivom besedom, podsećajući na patrijarha kao molitvenika i učitelja koji nas i danas vodi:
- Služimo pomen i parastos čoveku za koga smatramo da nas veoma dobro i veoma usrdno zastupa na nebesima. Svim srcem njemu se molimo da pred Bogom zastupa nas i narod za koji je i patio i molio se, u vreme dok je bio patrijarh, a i pre toga, dok je bio episkop raško-prizrenski, dok je hodio Kosovom i Metohijom, dok je trpeo i stradao - kazao je vladika Tihon i nastavio:
Republika/Saša Tošić
Parastos patrijarhu Pavlu sluđio je vladika Tihon
- Neki od nas ovde bili su njegovi bliski saradnici. Neki su ga poznavali, išli na liturgije koje je on služio, i oni će pričati onima koji ga nisu poznavali i koji ga nisu videli svojim očima. Pričaće deci, svojim rođacima i potomcima o patrijarhu Pavlu, kao što već čine.
Imali smo blagoslov kao narod da imamo takvog molitvenika u teškom vremenu, devedesetih godina prošlog veka, kad su bili ratovi i kad je bilo veliko stradanje. Povučen Duhom Svetim, govorio je jevanđeoske pouke. Sve što je izlazilo iz njega bilo je oduhovljeno, blagodatno i jevanđelsko. Pomolimo se Bogu i zamolimo našeg patrijarha Pavla da nam sada, sa drugog mesta, iz Carstva nebeskog, pomogne i da nas zastupa. Da nam bude putevoditelj i učitelj u ovo sadašnje, teško vreme. Slava Bogu za sve . rekao je vladika Tihon
Beseda episkopa Tihona oživela je sećanja na patrijarhove skromne korake po Kosovu i Metohiji, njegove mirne, a tako snažne pouke protkane blagodaću i ljubavlju. Sećanje na patrijarha Pavla ostaje kao blagoslov svima koji su ga poznavali i kao nasleđe za buduće naraštaje.
Patrijarh Pavle nas je učio da "budemo ljudi," svojim delima pokazavši kako se u poniznosti krije snaga, a u veri i ljubavi – rešenje za sva iskušenja. Njegove molitve i danas prate njegov narod, a njegovo ime, poput svetionika, osvetljava put u današnjem, izazovnom vremenu. Neka mu je večan spomen u Carstvu Nebeskom!
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Na dan kada se SPC molitveno seća Prepodobnog Ilariona Velikog, episkop novobrdski Ilarion obeležio je svoj imendan u pobožnoj atmosferi svetinje nadomak Gnjilana, gde je podsetio vernike da u ljubavi prema bližnjem pronalazimo put do večnog života.
Jedan od simbola svetosavlja zasijao je na Kosovu i Metohiji svečanim povodom, a to je proslava ktitorske slave kojoj su prisustvovali brojni vernici, sveštenstvo i monaštvo.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U manastiru Rakovica, među molitvama i dečjim glasovima, odata je počast arhijereju čije je ime simbol smirenja, ljubavi i vere, i čije duhovno nasleđe nastavlja da živi među onima koji se nisu ni rodili kada se on upokojio.
Iako je napustio ovaj svet, njegov duhovni trag živeće kroz knjige koje je omogućio, kao i kroz sve one koje je vodio ka Hristu, svedočeći o ljubavi i posvećenosti pravoslavlju.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.