U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Daleko od otadžbine, u srcu američke prestonice, srpska zajednica u Vašingtonu pokazala je da svetinja slave ne poznaje granice. Tamo gde se mešaju jezici i kulture, miris tamjana i molitva "Oče naš" odzvanjali su istim onim ritmom koji vekovima odzvanja u hramovima širom Srbije. U nedelju, 2. novembra 2025. godine, Srpska pravoslavna crkva Svetog Luke u Vašingtonu obeležila je svoju hramovnu slavu – praznik Svetog apostola i evanđeliste Luke – u duhu vere, zajedništva i zahvalnosti.
Vernici ispunili hram i slavili Svetog Luku u zajedništvu i veri
Ove godine, slava je imala poseban značaj: parohija je upravo završila veliki projekat oslikavanja hrama, a poslednja faza freskopisa zasjala je neposredno pred praznik. Crkva, ispunjena do poslednjeg mesta, svedočila je snazi duhovnog života srpske dijaspore. Svetu liturgiju sa blagosiljanjem slavskih darova služio je protojerej dr Vasilije Vranić, koji se dirljivom besedom obratio okupljenima, podsećajući ih da su „svaki korak, svaka freska i svaka sveća u ovom hramu svedočanstvo o veri koja ne vene, ma gde da se Srbin nalazi“.
Foto: SPC
Slava Sveti Luka obeležena u Vašingtonu
Kumovi ovogodišnje slave, Danijela Sremac i Milenko Bogajčević, dostojanstveno su prineli slavske darove, a vernici su, sa strahopoštovanjem i toplinom, celivali svete mošti koje se čuvaju u hramu – među njima i mošti Svetog Luke, Svete Tekle, Svete Petke, Svetog Dimitrija, Svetog Georgija i Svetog Teodora Tirona. Posebnu duhovnu radost izazvala je mogućnost da se vernici pomole pred odorama Svete Petke Paraskve, dragocenim darom mitropolita jašiјskog Teofana.
Foto: SPC
Srbi proslavili Svetog Luku u Vašingtonu
Pesme, igre i osmesi – duh Srbije u srcu Amerike
Posle bogosluženja, hram je ispunila radost narodnog sabranja. Zvuk srpskih pesama i šum dečjih koraka razlegali su se salom dok su nastupali horovi „Lira“ i „Dečiji hor Lira“, pod vođstvom protinice Jelene Vranić, kao i folklorna grupa „Prelo“. Igre iz Šumadije i Ponišavlja, uz osmehe i aplauze, uneli su duh otadžbine u američki dom svakog prisutnog Srbina.
Reči podrške i radosti uputili su predstavnici srpske zajednice i diplomatskog kora – predsednik povereništva parohije Milan Višnjić, ambasador Srbije u SAD dr Dragan Šutanovac, vojni ataše BiH Zoran Jović, kao i kuma slave Danijela Sremac. Na kraju, otac Vasilije Vranić zahvalio je svima na zajedništvu i najavio nove korake u razvoju crkvenog života – uz nadu da će uskoro biti upriličeno i Veliko osvećenje hrama Svetog Luke.
Poseban trenutak dirnuo je srca svih okupljenih: pismo predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, upućeno parohijanima, u kojem je izrazio zahvalnost i podršku ovoj zajednici. Republika Srpska, koja godinama pomaže hram, ovog puta darovala je sredstva za izradu freske Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ u oltaru – simbola majčinske brige i nebeske zaštite.
Tog dana, u Vašingtonu je zasijalo jedno malo parče Srbije. I dok su sveće gorele, a deca igrala kolo oko slavskog kolača, bilo je jasno – gde god da živi, Srbin slavu ne zaboravlja. Ona nije samo obred, već most između neba i zemlje, između otadžbine i rasejanja. U toj svetlosti sveće koja ne gasne prebiva večni znak da je vera u Hrista – i ljubav prema svetiteljima i rodu – ono što Srbe, ma gde bili, spaja u jedno srce.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teofilakta Ispovednika po starom kalendaru i Svetog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Serapiona, muslimani slave drugi dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Među parohijanima u Augsburgu najveći bol izazvalo je skrnavljenje svetog prostora, dok je parohija pozvala zajednicu da na ovaj događaj odgovori molitvom i razboritošću.
Protojerej Jovan Marjanac razrešen je svih dužnosti i stavljen pod zabranu sveštenodejstva dok ne izmiri dug prema Eparhiji kanadskoj, dok administrativne poslove preuzima mladi đakon Petar Marjanović.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima