U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Daleko od otadžbine, u srcu američke prestonice, srpska zajednica u Vašingtonu pokazala je da svetinja slave ne poznaje granice. Tamo gde se mešaju jezici i kulture, miris tamjana i molitva "Oče naš" odzvanjali su istim onim ritmom koji vekovima odzvanja u hramovima širom Srbije. U nedelju, 2. novembra 2025. godine, Srpska pravoslavna crkva Svetog Luke u Vašingtonu obeležila je svoju hramovnu slavu – praznik Svetog apostola i evanđeliste Luke – u duhu vere, zajedništva i zahvalnosti.
Vernici ispunili hram i slavili Svetog Luku u zajedništvu i veri
Ove godine, slava je imala poseban značaj: parohija je upravo završila veliki projekat oslikavanja hrama, a poslednja faza freskopisa zasjala je neposredno pred praznik. Crkva, ispunjena do poslednjeg mesta, svedočila je snazi duhovnog života srpske dijaspore. Svetu liturgiju sa blagosiljanjem slavskih darova služio je protojerej dr Vasilije Vranić, koji se dirljivom besedom obratio okupljenima, podsećajući ih da su „svaki korak, svaka freska i svaka sveća u ovom hramu svedočanstvo o veri koja ne vene, ma gde da se Srbin nalazi“.
Foto: SPC
Slava Sveti Luka obeležena u Vašingtonu
Kumovi ovogodišnje slave, Danijela Sremac i Milenko Bogajčević, dostojanstveno su prineli slavske darove, a vernici su, sa strahopoštovanjem i toplinom, celivali svete mošti koje se čuvaju u hramu – među njima i mošti Svetog Luke, Svete Tekle, Svete Petke, Svetog Dimitrija, Svetog Georgija i Svetog Teodora Tirona. Posebnu duhovnu radost izazvala je mogućnost da se vernici pomole pred odorama Svete Petke Paraskve, dragocenim darom mitropolita jašiјskog Teofana.
Foto: SPC
Srbi proslavili Svetog Luku u Vašingtonu
Pesme, igre i osmesi – duh Srbije u srcu Amerike
Posle bogosluženja, hram je ispunila radost narodnog sabranja. Zvuk srpskih pesama i šum dečjih koraka razlegali su se salom dok su nastupali horovi „Lira“ i „Dečiji hor Lira“, pod vođstvom protinice Jelene Vranić, kao i folklorna grupa „Prelo“. Igre iz Šumadije i Ponišavlja, uz osmehe i aplauze, uneli su duh otadžbine u američki dom svakog prisutnog Srbina.
Reči podrške i radosti uputili su predstavnici srpske zajednice i diplomatskog kora – predsednik povereništva parohije Milan Višnjić, ambasador Srbije u SAD dr Dragan Šutanovac, vojni ataše BiH Zoran Jović, kao i kuma slave Danijela Sremac. Na kraju, otac Vasilije Vranić zahvalio je svima na zajedništvu i najavio nove korake u razvoju crkvenog života – uz nadu da će uskoro biti upriličeno i Veliko osvećenje hrama Svetog Luke.
Poseban trenutak dirnuo je srca svih okupljenih: pismo predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, upućeno parohijanima, u kojem je izrazio zahvalnost i podršku ovoj zajednici. Republika Srpska, koja godinama pomaže hram, ovog puta darovala je sredstva za izradu freske Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ u oltaru – simbola majčinske brige i nebeske zaštite.
Tog dana, u Vašingtonu je zasijalo jedno malo parče Srbije. I dok su sveće gorele, a deca igrala kolo oko slavskog kolača, bilo je jasno – gde god da živi, Srbin slavu ne zaboravlja. Ona nije samo obred, već most između neba i zemlje, između otadžbine i rasejanja. U toj svetlosti sveće koja ne gasne prebiva večni znak da je vera u Hrista – i ljubav prema svetiteljima i rodu – ono što Srbe, ma gde bili, spaja u jedno srce.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Maksima Ispovednika po starom i Svetog pravednog Simeona Bogoprimca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Blaža (Vlaha), dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Svečanim činom osvećenja nekadašnje evangelističke crkve, mitropolit nemački Grigorije utemeljio je novi duhovni dom Srpske pravoslavne crkve na jugozapadu Nemačke.
Uz arhijerejsku liturgiju i dirljivo pojanje fočanskog hora „Pobratimstvo“, vernici su primili poruke o duhovnom sazrevanju i svedočanstvu neprekinute svetosavske tradicije u slovenačkoj prestonici.
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.