U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Daleko od otadžbine, u srcu američke prestonice, srpska zajednica u Vašingtonu pokazala je da svetinja slave ne poznaje granice. Tamo gde se mešaju jezici i kulture, miris tamjana i molitva "Oče naš" odzvanjali su istim onim ritmom koji vekovima odzvanja u hramovima širom Srbije. U nedelju, 2. novembra 2025. godine, Srpska pravoslavna crkva Svetog Luke u Vašingtonu obeležila je svoju hramovnu slavu – praznik Svetog apostola i evanđeliste Luke – u duhu vere, zajedništva i zahvalnosti.
Vernici ispunili hram i slavili Svetog Luku u zajedništvu i veri
Ove godine, slava je imala poseban značaj: parohija je upravo završila veliki projekat oslikavanja hrama, a poslednja faza freskopisa zasjala je neposredno pred praznik. Crkva, ispunjena do poslednjeg mesta, svedočila je snazi duhovnog života srpske dijaspore. Svetu liturgiju sa blagosiljanjem slavskih darova služio je protojerej dr Vasilije Vranić, koji se dirljivom besedom obratio okupljenima, podsećajući ih da su „svaki korak, svaka freska i svaka sveća u ovom hramu svedočanstvo o veri koja ne vene, ma gde da se Srbin nalazi“.
Foto: SPC
Slava Sveti Luka obeležena u Vašingtonu
Kumovi ovogodišnje slave, Danijela Sremac i Milenko Bogajčević, dostojanstveno su prineli slavske darove, a vernici su, sa strahopoštovanjem i toplinom, celivali svete mošti koje se čuvaju u hramu – među njima i mošti Svetog Luke, Svete Tekle, Svete Petke, Svetog Dimitrija, Svetog Georgija i Svetog Teodora Tirona. Posebnu duhovnu radost izazvala je mogućnost da se vernici pomole pred odorama Svete Petke Paraskve, dragocenim darom mitropolita jašiјskog Teofana.
Foto: SPC
Srbi proslavili Svetog Luku u Vašingtonu
Pesme, igre i osmesi – duh Srbije u srcu Amerike
Posle bogosluženja, hram je ispunila radost narodnog sabranja. Zvuk srpskih pesama i šum dečjih koraka razlegali su se salom dok su nastupali horovi „Lira“ i „Dečiji hor Lira“, pod vođstvom protinice Jelene Vranić, kao i folklorna grupa „Prelo“. Igre iz Šumadije i Ponišavlja, uz osmehe i aplauze, uneli su duh otadžbine u američki dom svakog prisutnog Srbina.
Reči podrške i radosti uputili su predstavnici srpske zajednice i diplomatskog kora – predsednik povereništva parohije Milan Višnjić, ambasador Srbije u SAD dr Dragan Šutanovac, vojni ataše BiH Zoran Jović, kao i kuma slave Danijela Sremac. Na kraju, otac Vasilije Vranić zahvalio je svima na zajedništvu i najavio nove korake u razvoju crkvenog života – uz nadu da će uskoro biti upriličeno i Veliko osvećenje hrama Svetog Luke.
Poseban trenutak dirnuo je srca svih okupljenih: pismo predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, upućeno parohijanima, u kojem je izrazio zahvalnost i podršku ovoj zajednici. Republika Srpska, koja godinama pomaže hram, ovog puta darovala je sredstva za izradu freske Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ u oltaru – simbola majčinske brige i nebeske zaštite.
Tog dana, u Vašingtonu je zasijalo jedno malo parče Srbije. I dok su sveće gorele, a deca igrala kolo oko slavskog kolača, bilo je jasno – gde god da živi, Srbin slavu ne zaboravlja. Ona nije samo obred, već most između neba i zemlje, između otadžbine i rasejanja. U toj svetlosti sveće koja ne gasne prebiva večni znak da je vera u Hrista – i ljubav prema svetiteljima i rodu – ono što Srbe, ma gde bili, spaja u jedno srce.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Svečanim činom osvećenja nekadašnje evangelističke crkve, mitropolit nemački Grigorije utemeljio je novi duhovni dom Srpske pravoslavne crkve na jugozapadu Nemačke.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.