U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Daleko od otadžbine, u srcu američke prestonice, srpska zajednica u Vašingtonu pokazala je da svetinja slave ne poznaje granice. Tamo gde se mešaju jezici i kulture, miris tamjana i molitva "Oče naš" odzvanjali su istim onim ritmom koji vekovima odzvanja u hramovima širom Srbije. U nedelju, 2. novembra 2025. godine, Srpska pravoslavna crkva Svetog Luke u Vašingtonu obeležila je svoju hramovnu slavu – praznik Svetog apostola i evanđeliste Luke – u duhu vere, zajedništva i zahvalnosti.
Vernici ispunili hram i slavili Svetog Luku u zajedništvu i veri
Ove godine, slava je imala poseban značaj: parohija je upravo završila veliki projekat oslikavanja hrama, a poslednja faza freskopisa zasjala je neposredno pred praznik. Crkva, ispunjena do poslednjeg mesta, svedočila je snazi duhovnog života srpske dijaspore. Svetu liturgiju sa blagosiljanjem slavskih darova služio je protojerej dr Vasilije Vranić, koji se dirljivom besedom obratio okupljenima, podsećajući ih da su „svaki korak, svaka freska i svaka sveća u ovom hramu svedočanstvo o veri koja ne vene, ma gde da se Srbin nalazi“.
Foto: SPC
Slava Sveti Luka obeležena u Vašingtonu
Kumovi ovogodišnje slave, Danijela Sremac i Milenko Bogajčević, dostojanstveno su prineli slavske darove, a vernici su, sa strahopoštovanjem i toplinom, celivali svete mošti koje se čuvaju u hramu – među njima i mošti Svetog Luke, Svete Tekle, Svete Petke, Svetog Dimitrija, Svetog Georgija i Svetog Teodora Tirona. Posebnu duhovnu radost izazvala je mogućnost da se vernici pomole pred odorama Svete Petke Paraskve, dragocenim darom mitropolita jašiјskog Teofana.
Foto: SPC
Srbi proslavili Svetog Luku u Vašingtonu
Pesme, igre i osmesi – duh Srbije u srcu Amerike
Posle bogosluženja, hram je ispunila radost narodnog sabranja. Zvuk srpskih pesama i šum dečjih koraka razlegali su se salom dok su nastupali horovi „Lira“ i „Dečiji hor Lira“, pod vođstvom protinice Jelene Vranić, kao i folklorna grupa „Prelo“. Igre iz Šumadije i Ponišavlja, uz osmehe i aplauze, uneli su duh otadžbine u američki dom svakog prisutnog Srbina.
Reči podrške i radosti uputili su predstavnici srpske zajednice i diplomatskog kora – predsednik povereništva parohije Milan Višnjić, ambasador Srbije u SAD dr Dragan Šutanovac, vojni ataše BiH Zoran Jović, kao i kuma slave Danijela Sremac. Na kraju, otac Vasilije Vranić zahvalio je svima na zajedništvu i najavio nove korake u razvoju crkvenog života – uz nadu da će uskoro biti upriličeno i Veliko osvećenje hrama Svetog Luke.
Poseban trenutak dirnuo je srca svih okupljenih: pismo predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, upućeno parohijanima, u kojem je izrazio zahvalnost i podršku ovoj zajednici. Republika Srpska, koja godinama pomaže hram, ovog puta darovala je sredstva za izradu freske Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ u oltaru – simbola majčinske brige i nebeske zaštite.
Tog dana, u Vašingtonu je zasijalo jedno malo parče Srbije. I dok su sveće gorele, a deca igrala kolo oko slavskog kolača, bilo je jasno – gde god da živi, Srbin slavu ne zaboravlja. Ona nije samo obred, već most između neba i zemlje, između otadžbine i rasejanja. U toj svetlosti sveće koja ne gasne prebiva večni znak da je vera u Hrista – i ljubav prema svetiteljima i rodu – ono što Srbe, ma gde bili, spaja u jedno srce.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".