Lepota o kojoj govori vladika Nikolaj Velimirović u besedi za 22. utorak po Duhovima nije ona koja se zadržava na licu, već ona koja se prepoznaje u pogledu duše. Hristos, „krasan ljepotom iznad sinova čovečjih“, nije očarao svet spoljašnjošću, već blagodaću koja je izvirala iz Njegovih reči i dela. Ova beseda ne govori o obliku tela, već o svetlosti duha — o lepoti koja ne prolazi, jer dolazi iz večnosti.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Beseda o krasoti Hristovoj iznad svake krasote
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            Krasan si ljepotom iznad sinova čovečjih. (Ps. 44, 2)
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Sveto Pismo ne pridaje posebnu vrednost telesnoj lepoti, niti bilo čemu prolaznom. Zato svaki čitalac Svetoga Pisma treba da bude pažljiv i mudar, te da pohvalu telesnoj lepoti zna primeniti na duh i duhovne vrednosti.
                                                                                                                                                                                            
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            Nesumnjivo je da duhovna krasota može dati neobičnu privlačnost i najnestrojnijem telu, dok rugobna duša čini odvratnim i najlepše telo. Prorok David, iznoseći reč dobrog, govori Caru svome, Hristu Gospodu: "krasan si ljepotom iznad sinova čovečjih."
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Gospod je sam sebi stvorio telesni ogrtač kakav je hteo. Da je želeo da se prikaže svetu kao telesno najlepši među ljudima, mogao je to učiniti. No, u Jevanđelju nemamo ni spomena da je On telom privlačio ljude k Sebi ili telesnim oblikom uticao na njih. Sam je rekao: "Telo ne pomaže ništa." (Jov. 6, 63)
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Jasno je, dakle, da David ne govori o telesnoj lepoti Cara Hrista, nego o duhovnoj, božanskoj krasoti Njegovoj. To se odmah vidi iz daljih reči Psalmopevca: „izleva se blagodat iz usta Tvojih.“ Nenadmašna krasota Sina Božijeg nije u obliku Njegovih usta, nego u bujici blagodati koja izlazi iz njih.
                                                                                                                                                                                                                                
                                                        
                                                                                                                                                                                                                                                    
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            „I vidjesmo Ga, i neimaše izgleda ni krasote,“ govori prorok Isaija o Hristu (Is. 53, 2-3). Kako se slaže Isaija sa Davidom? Sasvim dobro: David govori o Hristovoj unutrašnjoj krasoti, a Isaija o Njegovom spoljašnjem uniženom položaju. „Ne videsmo Ga kao cara ili bogataša,“ hoće Isaija da kaže, „nego Ga videsmo kao slugu i paćenika.“
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
O Gospode Isuse Hriste, lepši si od svih ljudi i anđela — slava besmrtnoj i neprolaznoj krasoti Tvojoj. Ispravi, Gospode blagi, rugobu duša naših, unakaženih grehom, molimo Ti se. Tebi slava i hvala uvek. Amin.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                        
                    
        
        
                            
        
        
            
            
            Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.
         
    
                            
        
        
            
            
            Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
         
    
                            
        
        
            
            
            U besedi za 20. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako čovek svojim padom sabira protiv sebe sile tame, ali kroz iskreno pokajanje otkriva put ka slobodi, radosti i neizrecivoj svetlosti Božjeg oproštaja.
         
    
                            
        
        
            
            
            Najbrži greh često nije delo ruku, već ono što izgovorimo - današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog pokazuje kako kontrola jezika i mudro ćutanje mogu doneti snagu, mir i unutrašnju slobodu.
         
    
                            
        
        
            
            
            Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 21. nedelju po Duhovima vodi nas kroz vreme i svetinje, pozivajući na molitvu, samopregled i svesnost darova koje primamo svaki dan.
         
    
                            
        
        
            
            
            Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.