U SNU MU SE JAVIO OVAJ SVETAC I BOLESNO DETE MU JE OZDRAVILO: Čudo koje ni lekari nisu uspeli da objasne
Nedavno je agencija Orthodoxia objavila jedno svedočenje mitropolita Edese, Ioilosa, koji je podelio čudesnu priču o jednoj porodici.
Nedavno je agencija Orthodoxia objavila jedno svedočenje mitropolita Edese, Ioilosa, koji je podelio čudesnu priču o jednoj porodici.
Iako su neki pokušali da pripišu čudo Svetom Đorđu, kome se i muslimani mole, hodža je bio uveren da je snaga krsta izlečila njegovu ćerku.
Sveti Teofan objašnjava da vera nije samo mentalni čin ili razmišljanje, već obuhvata celokupno biće čoveka. Vera znači potpuno oslanjanje na Boga, poverenje u njega i potpunu predanost. Čovek koji veruje u Boga nije samo onaj ko ga priznaje svojim umom, već onaj koji se potpuno oslanja na Božiju pomoć i čiji je odnos prema Njemu poput odnosa deteta prema ocu. Verovati znači potpuno se osloniti na Boga i imati nadu da će On pomoći, jer vera u Gospoda nije samo intelektualna, već duboko ukorenjena u srcu. Kroz ovaj odnos poverenja i vere, čovek otvara vrata Božje milosti.
Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje, priča lekar i protođakon Dragan Stamenković.
U svojoj misli za 19. subotu po Pedesetnici, Sveti Teofan naglašava duboku povezanost između opraštanja grehova i isceljenja. Kroz događaj iz Lukinog evanđelja, kada Isus Hristos oprašta grehe uzetome pre nego što ga isceljuje, ilustrira tu povezanost. Sveti Teofan objašnjava da opraštanje grehova predstavlja unutrašnje, duhovno čudo, dok je isceljenje fizičko čudo koje se dešava na spoljašnjem planu. Ova dva aspekta – duhovno i fizičko – nisu odvojena, već se nadopunjuju.
Sveti Teofan upozorava na opasnost povratka grehova i slabosti. Kao što se fizičke bolesti mogu vratiti ako ne vodimo računa o svom zdravlju, tako i greh može ponovo zavladati našim srcem ukoliko ne pazimo na svoje misli, reči i dela. Važno je, naglašava, da budemo trezveni i budni u svom duhovnom životu, da se molimo i svesno izbegavamo situacije koje mogu dovesti do ponovnog pada. On, takođe, ukazuje na značaj ispovesti i ispunjenja epitimije, naglašavajući da u tome leži velika snaga. Svi koji se bore sa grehovnim navikama često su neodlučni ili su nedovoljno svesni svojih postupaka.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.