printskrin Hram TV/SchutterstockProtođakon i lekar Dragan Stamenković
Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje, priča lekar i protođakon Dragan Stamenković.
Dr Dragan Stamenković, lekar-specijalista fizijatar u niškom Domu zdravlja, nije samo stručnjak u lečenju svojih pacijenata, već i protođakon niške Crkve Sveti Luka. Ovaj izuzetan čovek uspešno spaja dva naizgled različita poziva – medicinu i religiju, i to na način da ne samo što pacijentima pomaže da se izleče, nego i iscele.
A da postoji i te kako velika razlika između iscelenja i izlečenja, potvrdio je i on sam u intervju koji je dao za TV Hram.
- Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje.Razlika između izlečenja i iscelenja je u tome što što je izlečenje vraćanje organa i sistema organa na pravilno funkcionisanje odnosno fiziološko fukcionisanje kroz lečenje - rekao je on, a tom i objasnio šta je iscelenje.
Радио Глас Православне Епархије нишке
Protođakon i lekar Dragan Stamenković
- Iscelenje je, kao što sama reč kaže, celivistost. Čovek je isceljen ukoliko je izmiren sa Bogom, sa bližnjim, sa prirodom i sa samim sobom.
Inače, doktor Stamenković je rođen 1958. godine u Kragujevcu. U to vreme njegovi roditelji, otac iz niškog sela Malča i majka rodom iz Topole, bili su sa službom u Šumadiji. Po preseljenju u Niš završio je Gimnaziju "Bora Stanković” i Medicinski fakultet, a potom i specijalizaciju fizijatrije. Njegova uža oblast je razvojno praćenje rizično rođene dece i njihova rehabilitacija. Punih 16 godina radio je u Vrnjačkoj Banji u Zavodu za šećerne bolesti i stomačna oboljenja, a 2002. prešao je u niški Dom zdravlja.
Već je, kaže, počeo da radi kao lekar, kada je doneo još jednu veliku odluku – sredinom 1988. upisao je diferencijalne studije teologije. Nedugo zatim, još tokom boravka u Vrnjačkoj Banji počeo je da drži predavanja iz veronauke i to mnogo pre nego što je veronauka kao zvanični predmet uvedena u nastavni program u Srbiji. U 1994. rukopoložen je u đakona. Po povratku u Niš i zaposlenju u jednoj od najvećih ustanova primarne zdravstvene zaštite u Srbiji, a paralelno sa radom u ordinaciji držao je i nastavu veronauke u svojoj gimnaziji sve do 2010. godine. U čin protođakona proizveo ga je 2020. preminuli i blagopočivši srpski patrijarh Irinej.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Od Sarajeva i Podgorice, preko tihog učenika blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, do episkopskog trona – život Vladike Metodija svedoči o snazi smirenja, učenju kroz tišinu i veri koja ne grmi rečima, već govori blagim glasom duše.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Eparhija budimljansko-nikšićka uzdignuta na status Mitropolije budimljansko-nikšićke i tu odluku je donio Sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom majskom zasedanju.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.