printskrin Hram TV/SchutterstockProtođakon i lekar Dragan Stamenković
Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje, priča lekar i protođakon Dragan Stamenković.
Dr Dragan Stamenković, lekar-specijalista fizijatar u niškom Domu zdravlja, nije samo stručnjak u lečenju svojih pacijenata, već i protođakon niške Crkve Sveti Luka. Ovaj izuzetan čovek uspešno spaja dva naizgled različita poziva – medicinu i religiju, i to na način da ne samo što pacijentima pomaže da se izleče, nego i iscele.
A da postoji i te kako velika razlika između iscelenja i izlečenja, potvrdio je i on sam u intervju koji je dao za TV Hram.
- Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje.Razlika između izlečenja i iscelenja je u tome što što je izlečenje vraćanje organa i sistema organa na pravilno funkcionisanje odnosno fiziološko fukcionisanje kroz lečenje - rekao je on, a tom i objasnio šta je iscelenje.
Радио Глас Православне Епархије нишке
Protođakon i lekar Dragan Stamenković
- Iscelenje je, kao što sama reč kaže, celivistost. Čovek je isceljen ukoliko je izmiren sa Bogom, sa bližnjim, sa prirodom i sa samim sobom.
Inače, doktor Stamenković je rođen 1958. godine u Kragujevcu. U to vreme njegovi roditelji, otac iz niškog sela Malča i majka rodom iz Topole, bili su sa službom u Šumadiji. Po preseljenju u Niš završio je Gimnaziju "Bora Stanković” i Medicinski fakultet, a potom i specijalizaciju fizijatrije. Njegova uža oblast je razvojno praćenje rizično rođene dece i njihova rehabilitacija. Punih 16 godina radio je u Vrnjačkoj Banji u Zavodu za šećerne bolesti i stomačna oboljenja, a 2002. prešao je u niški Dom zdravlja.
Već je, kaže, počeo da radi kao lekar, kada je doneo još jednu veliku odluku – sredinom 1988. upisao je diferencijalne studije teologije. Nedugo zatim, još tokom boravka u Vrnjačkoj Banji počeo je da drži predavanja iz veronauke i to mnogo pre nego što je veronauka kao zvanični predmet uvedena u nastavni program u Srbiji. U 1994. rukopoložen je u đakona. Po povratku u Niš i zaposlenju u jednoj od najvećih ustanova primarne zdravstvene zaštite u Srbiji, a paralelno sa radom u ordinaciji držao je i nastavu veronauke u svojoj gimnaziji sve do 2010. godine. U čin protođakona proizveo ga je 2020. preminuli i blagopočivši srpski patrijarh Irinej.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Sekretar Eparhije kruševačke podseća na događaj koji je Presveta Bogorodica radosno očekivala i otkriva zašto ovaj dan nije samo uspomena na njeno upokojenje.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
U besedi za petak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Isaijino proročanstvo o rođenju Spasitelja i otkriva duboko značenje imena kojima je Hristos najavljen.
Vernici su na Preobraženje krenuli iz Kamenca-Podoljskog, noseći krstove i ikone i moleći se za zdravlje, mir i pomoć u životnim iskušenjima, a tradicija ovog podviga povezuje se sa čudom iz 1832. godine.
U besedi za petak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Isaijino proročanstvo o rođenju Spasitelja i otkriva duboko značenje imena kojima je Hristos najavljen.
Ruski dugovnik podseća da put ka duhovnoj čistoti nije samo u onome što čovek čini za sebe, već i u načinu na koji se odnosi prema onima koji su pogrešili, njihovim slabostima i padovima.