printskrin Hram TV/SchutterstockProtođakon i lekar Dragan Stamenković
Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje, priča lekar i protođakon Dragan Stamenković.
Dr Dragan Stamenković, lekar-specijalista fizijatar u niškom Domu zdravlja, nije samo stručnjak u lečenju svojih pacijenata, već i protođakon niške Crkve Sveti Luka. Ovaj izuzetan čovek uspešno spaja dva naizgled različita poziva – medicinu i religiju, i to na način da ne samo što pacijentima pomaže da se izleče, nego i iscele.
A da postoji i te kako velika razlika između iscelenja i izlečenja, potvrdio je i on sam u intervju koji je dao za TV Hram.
- Kada dublje spoznamo prve uzroke i kada dublje spoznamo smisao iskušenja bolesti, onda ćemo dublje prići i lečenju bolesti. Taj dublji pristup je u stvari iscelenje.Razlika između izlečenja i iscelenja je u tome što što je izlečenje vraćanje organa i sistema organa na pravilno funkcionisanje odnosno fiziološko fukcionisanje kroz lečenje - rekao je on, a tom i objasnio šta je iscelenje.
Радио Глас Православне Епархије нишке
Protođakon i lekar Dragan Stamenković
- Iscelenje je, kao što sama reč kaže, celivistost. Čovek je isceljen ukoliko je izmiren sa Bogom, sa bližnjim, sa prirodom i sa samim sobom.
Inače, doktor Stamenković je rođen 1958. godine u Kragujevcu. U to vreme njegovi roditelji, otac iz niškog sela Malča i majka rodom iz Topole, bili su sa službom u Šumadiji. Po preseljenju u Niš završio je Gimnaziju "Bora Stanković” i Medicinski fakultet, a potom i specijalizaciju fizijatrije. Njegova uža oblast je razvojno praćenje rizično rođene dece i njihova rehabilitacija. Punih 16 godina radio je u Vrnjačkoj Banji u Zavodu za šećerne bolesti i stomačna oboljenja, a 2002. prešao je u niški Dom zdravlja.
Već je, kaže, počeo da radi kao lekar, kada je doneo još jednu veliku odluku – sredinom 1988. upisao je diferencijalne studije teologije. Nedugo zatim, još tokom boravka u Vrnjačkoj Banji počeo je da drži predavanja iz veronauke i to mnogo pre nego što je veronauka kao zvanični predmet uvedena u nastavni program u Srbiji. U 1994. rukopoložen je u đakona. Po povratku u Niš i zaposlenju u jednoj od najvećih ustanova primarne zdravstvene zaštite u Srbiji, a paralelno sa radom u ordinaciji držao je i nastavu veronauke u svojoj gimnaziji sve do 2010. godine. U čin protođakona proizveo ga je 2020. preminuli i blagopočivši srpski patrijarh Irinej.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Otkrijte kako jednostavni sastojci — sitno seckani pipci lignji, inćuni, kozice, prezle i limun — u savršenoj harmoniji stvaraju mirisno i ukusno jelo koje osvaja svaki sto
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Bivši arhimandrit, vlasnik građevinskog preduzeća i arhitekt osuđeni za milionske zloupotrebe sredstava namenjenih obnovi manastira i crkava na Kosovu i Metohiji – pravda konačno zadovoljena, a istina iza kulisa crkvene moći otkrivena.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.