Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
Danas se navršavaju četiri godine od upokojenja blaženopočivšeg patrijarha srpskog Irineja, 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve, koji je svojom tihom, ali istrajnom službom ostavio neizbrisiv trag u životu Crkve i naroda. Nasledivši na patrijaraškom tronu patrijarha Pavla, patrijarh Irinej je u teškim vremenima za srpski narod, kako u našoj otadžbini, tako i u rasejanju, bio svedok Hristove ljubavi i postojanosti.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Na patrijaraškom tronu nasledio je patrijarha Pavla
Njegov životni put započeo je u selu Vidova kod Čačka 1930. godine, gde je kao dete oca Zdravka i majke Milijane dobio ime Miroslav. Njegova pobožnost i smirenje bili su primetni još u ranim danima života, što ga je vodilo ka putu bogoslovlja. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom selu, a gimnazijsko u Čačku. Ljubav prema duhovnom pozivu odvela ga je u Bogosloviju u Prizrenu, a potom i na Bogoslovski fakultet u Beogradu, gde se isticao kako u učenju, tako i u vrlinskom životu i ponašanju.
Nakon vojne službe, vratio se u Prizren kao suplent u Bogosloviji. U manastiru Rakovica, oktobra 1959. godine, primio je monaški čin od patrijarha Germana i dobio monaško ime Irinej, koje označava mir. Istog meseca, na praznik Svete Petke, 27. oktobra 1959. godine, rukopoložen je u čin jeromonaha. Kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji, upućen je na postdiplomske studije u Atinu, gde je proširio svoje znanje i duhovnu širinu.
Njegovo iskustvo i mudrost prepoznati su u Crkvi, te je 1969. godine postavljen za upravnika monaške škole u manastiru Ostrog. Vratio se u Prizren kao rektor Bogoslovije, a 1974. godine izabran je za vikarnog episkopa sa titulom Episkopa moravičkog. Godinu dana kasnije postao je Episkop niški, gde je proveo naredne decenije služeći sa ljubavlju i revnošću.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Za patrijarha srpskog izabran je na Svetom arhijerejskom saboru 2010.
Na Svetom arhijerejskom saboru 2010. godine izabran je za patrijarha srpskog, nasledivši tron ispunjen svetošću njegovih prethodnika. U pristupnoj besedi, sa suzama u očima, naglasio je osećaj nedostojnosti, ali i beskrajnu veru u milost Božiju. Njegova poruka da srpski patrijarh uvek stoji uz svoj narod, deleći njegovu radost i bol, ostala je kao zavet svima nama.
Patrijarh Irinej bio je svedok brojnih izazova, od obnova crkava i manastira, preko očuvanja jedinstva Crkve, do podrške srpskom narodu u teškim vremenima. Njegova ljubav prema Kosovu i Metohiji bila je naročito izražena, a poziv na mir i pomirenje odjeknuo je daleko izvan granica Srbije.
Credit: OLIVER BUNIC / AFP / Profimedia
Patrijarh Irinej usnuo je u Gospodu 20. novembra 2020. u 91. godini života
Upokojio se 20. novembra 2020. godine, u 91. godini života, posle borbe sa koronavirusom. Njegovo upokojenje donelo je neizmernu tugu, ali i ponos što je takav duhovni velikan bio pastir naše Crkve. Vlada Srbije povodom njegovog odlaska proglasila je trodnevnu žalost, odajući počast čoveku koji je svoj život posvetio Bogu i bližnjima.
Credit: Milos Miskov / AFP / Profimedia
Patrijarh srpski Irinej sahranjen je u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru
Četiri godine kasnije, sećamo se njegovog smirenog lika, njegovih blagih reči i njegove nepokolebive vere. Njegovo nasleđe živi u delima koja je ostavio, u molitvama koje je uznosio i u narodu koji ga i danas spominje sa ljubavlju i poštovanjem. Večan mu pomen i pokoj duši u Carstvu nebeskom, a nama snaga da njegov primer sledimo.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je povodom blaženog upokojenja arhiepiskopa Tirane, Drača i sve Albanije Anastasija izjavu saučešća Svetom arhijerejskom sinodu Albanske pravoslavne crkve:
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Izložba "Game changers2 uvodi decu u učenja stranog duhovnog sveta, dok Eparhija zvorničko-tuzlanska upozorava na opasnost od duhovne obmane i psiholoških posledica, pozivajući nastavnike da preispitaju ovakve odluke.
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.