Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
Danas se navršavaju četiri godine od upokojenja blaženopočivšeg patrijarha srpskog Irineja, 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve, koji je svojom tihom, ali istrajnom službom ostavio neizbrisiv trag u životu Crkve i naroda. Nasledivši na patrijaraškom tronu patrijarha Pavla, patrijarh Irinej je u teškim vremenima za srpski narod, kako u našoj otadžbini, tako i u rasejanju, bio svedok Hristove ljubavi i postojanosti.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Na patrijaraškom tronu nasledio je patrijarha Pavla
Njegov životni put započeo je u selu Vidova kod Čačka 1930. godine, gde je kao dete oca Zdravka i majke Milijane dobio ime Miroslav. Njegova pobožnost i smirenje bili su primetni još u ranim danima života, što ga je vodilo ka putu bogoslovlja. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom selu, a gimnazijsko u Čačku. Ljubav prema duhovnom pozivu odvela ga je u Bogosloviju u Prizrenu, a potom i na Bogoslovski fakultet u Beogradu, gde se isticao kako u učenju, tako i u vrlinskom životu i ponašanju.
Nakon vojne službe, vratio se u Prizren kao suplent u Bogosloviji. U manastiru Rakovica, oktobra 1959. godine, primio je monaški čin od patrijarha Germana i dobio monaško ime Irinej, koje označava mir. Istog meseca, na praznik Svete Petke, 27. oktobra 1959. godine, rukopoložen je u čin jeromonaha. Kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji, upućen je na postdiplomske studije u Atinu, gde je proširio svoje znanje i duhovnu širinu.
Njegovo iskustvo i mudrost prepoznati su u Crkvi, te je 1969. godine postavljen za upravnika monaške škole u manastiru Ostrog. Vratio se u Prizren kao rektor Bogoslovije, a 1974. godine izabran je za vikarnog episkopa sa titulom Episkopa moravičkog. Godinu dana kasnije postao je Episkop niški, gde je proveo naredne decenije služeći sa ljubavlju i revnošću.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Za patrijarha srpskog izabran je na Svetom arhijerejskom saboru 2010.
Na Svetom arhijerejskom saboru 2010. godine izabran je za patrijarha srpskog, nasledivši tron ispunjen svetošću njegovih prethodnika. U pristupnoj besedi, sa suzama u očima, naglasio je osećaj nedostojnosti, ali i beskrajnu veru u milost Božiju. Njegova poruka da srpski patrijarh uvek stoji uz svoj narod, deleći njegovu radost i bol, ostala je kao zavet svima nama.
Patrijarh Irinej bio je svedok brojnih izazova, od obnova crkava i manastira, preko očuvanja jedinstva Crkve, do podrške srpskom narodu u teškim vremenima. Njegova ljubav prema Kosovu i Metohiji bila je naročito izražena, a poziv na mir i pomirenje odjeknuo je daleko izvan granica Srbije.
Credit: OLIVER BUNIC / AFP / Profimedia
Patrijarh Irinej usnuo je u Gospodu 20. novembra 2020. u 91. godini života
Upokojio se 20. novembra 2020. godine, u 91. godini života, posle borbe sa koronavirusom. Njegovo upokojenje donelo je neizmernu tugu, ali i ponos što je takav duhovni velikan bio pastir naše Crkve. Vlada Srbije povodom njegovog odlaska proglasila je trodnevnu žalost, odajući počast čoveku koji je svoj život posvetio Bogu i bližnjima.
Credit: Milos Miskov / AFP / Profimedia
Patrijarh srpski Irinej sahranjen je u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru
Četiri godine kasnije, sećamo se njegovog smirenog lika, njegovih blagih reči i njegove nepokolebive vere. Njegovo nasleđe živi u delima koja je ostavio, u molitvama koje je uznosio i u narodu koji ga i danas spominje sa ljubavlju i poštovanjem. Večan mu pomen i pokoj duši u Carstvu nebeskom, a nama snaga da njegov primer sledimo.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je povodom blaženog upokojenja arhiepiskopa Tirane, Drača i sve Albanije Anastasija izjavu saučešća Svetom arhijerejskom sinodu Albanske pravoslavne crkve:
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.