Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
Danas se navršavaju četiri godine od upokojenja blaženopočivšeg patrijarha srpskog Irineja, 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve, koji je svojom tihom, ali istrajnom službom ostavio neizbrisiv trag u životu Crkve i naroda. Nasledivši na patrijaraškom tronu patrijarha Pavla, patrijarh Irinej je u teškim vremenima za srpski narod, kako u našoj otadžbini, tako i u rasejanju, bio svedok Hristove ljubavi i postojanosti.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Na patrijaraškom tronu nasledio je patrijarha Pavla
Njegov životni put započeo je u selu Vidova kod Čačka 1930. godine, gde je kao dete oca Zdravka i majke Milijane dobio ime Miroslav. Njegova pobožnost i smirenje bili su primetni još u ranim danima života, što ga je vodilo ka putu bogoslovlja. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom selu, a gimnazijsko u Čačku. Ljubav prema duhovnom pozivu odvela ga je u Bogosloviju u Prizrenu, a potom i na Bogoslovski fakultet u Beogradu, gde se isticao kako u učenju, tako i u vrlinskom životu i ponašanju.
Nakon vojne službe, vratio se u Prizren kao suplent u Bogosloviji. U manastiru Rakovica, oktobra 1959. godine, primio je monaški čin od patrijarha Germana i dobio monaško ime Irinej, koje označava mir. Istog meseca, na praznik Svete Petke, 27. oktobra 1959. godine, rukopoložen je u čin jeromonaha. Kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji, upućen je na postdiplomske studije u Atinu, gde je proširio svoje znanje i duhovnu širinu.
Njegovo iskustvo i mudrost prepoznati su u Crkvi, te je 1969. godine postavljen za upravnika monaške škole u manastiru Ostrog. Vratio se u Prizren kao rektor Bogoslovije, a 1974. godine izabran je za vikarnog episkopa sa titulom Episkopa moravičkog. Godinu dana kasnije postao je Episkop niški, gde je proveo naredne decenije služeći sa ljubavlju i revnošću.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Za patrijarha srpskog izabran je na Svetom arhijerejskom saboru 2010.
Na Svetom arhijerejskom saboru 2010. godine izabran je za patrijarha srpskog, nasledivši tron ispunjen svetošću njegovih prethodnika. U pristupnoj besedi, sa suzama u očima, naglasio je osećaj nedostojnosti, ali i beskrajnu veru u milost Božiju. Njegova poruka da srpski patrijarh uvek stoji uz svoj narod, deleći njegovu radost i bol, ostala je kao zavet svima nama.
Patrijarh Irinej bio je svedok brojnih izazova, od obnova crkava i manastira, preko očuvanja jedinstva Crkve, do podrške srpskom narodu u teškim vremenima. Njegova ljubav prema Kosovu i Metohiji bila je naročito izražena, a poziv na mir i pomirenje odjeknuo je daleko izvan granica Srbije.
Credit: OLIVER BUNIC / AFP / Profimedia
Patrijarh Irinej usnuo je u Gospodu 20. novembra 2020. u 91. godini života
Upokojio se 20. novembra 2020. godine, u 91. godini života, posle borbe sa koronavirusom. Njegovo upokojenje donelo je neizmernu tugu, ali i ponos što je takav duhovni velikan bio pastir naše Crkve. Vlada Srbije povodom njegovog odlaska proglasila je trodnevnu žalost, odajući počast čoveku koji je svoj život posvetio Bogu i bližnjima.
Credit: Milos Miskov / AFP / Profimedia
Patrijarh srpski Irinej sahranjen je u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru
Četiri godine kasnije, sećamo se njegovog smirenog lika, njegovih blagih reči i njegove nepokolebive vere. Njegovo nasleđe živi u delima koja je ostavio, u molitvama koje je uznosio i u narodu koji ga i danas spominje sa ljubavlju i poštovanjem. Večan mu pomen i pokoj duši u Carstvu nebeskom, a nama snaga da njegov primer sledimo.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je povodom blaženog upokojenja arhiepiskopa Tirane, Drača i sve Albanije Anastasija izjavu saučešća Svetom arhijerejskom sinodu Albanske pravoslavne crkve:
U emotivnoj besedi povodom 24. marta, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao narod na ljubav, pokajanje i zajedništvo, podsećajući na nevine žrtve i duboke tragedije kroz koje je srpski narod prošao, naglašavajući da je prava snaga u praštanju i pomirenju.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.