Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
Danas se navršavaju četiri godine od upokojenja blaženopočivšeg patrijarha srpskog Irineja, 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve, koji je svojom tihom, ali istrajnom službom ostavio neizbrisiv trag u životu Crkve i naroda. Nasledivši na patrijaraškom tronu patrijarha Pavla, patrijarh Irinej je u teškim vremenima za srpski narod, kako u našoj otadžbini, tako i u rasejanju, bio svedok Hristove ljubavi i postojanosti.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Na patrijaraškom tronu nasledio je patrijarha Pavla
Njegov životni put započeo je u selu Vidova kod Čačka 1930. godine, gde je kao dete oca Zdravka i majke Milijane dobio ime Miroslav. Njegova pobožnost i smirenje bili su primetni još u ranim danima života, što ga je vodilo ka putu bogoslovlja. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom selu, a gimnazijsko u Čačku. Ljubav prema duhovnom pozivu odvela ga je u Bogosloviju u Prizrenu, a potom i na Bogoslovski fakultet u Beogradu, gde se isticao kako u učenju, tako i u vrlinskom životu i ponašanju.
Nakon vojne službe, vratio se u Prizren kao suplent u Bogosloviji. U manastiru Rakovica, oktobra 1959. godine, primio je monaški čin od patrijarha Germana i dobio monaško ime Irinej, koje označava mir. Istog meseca, na praznik Svete Petke, 27. oktobra 1959. godine, rukopoložen je u čin jeromonaha. Kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji, upućen je na postdiplomske studije u Atinu, gde je proširio svoje znanje i duhovnu širinu.
Njegovo iskustvo i mudrost prepoznati su u Crkvi, te je 1969. godine postavljen za upravnika monaške škole u manastiru Ostrog. Vratio se u Prizren kao rektor Bogoslovije, a 1974. godine izabran je za vikarnog episkopa sa titulom Episkopa moravičkog. Godinu dana kasnije postao je Episkop niški, gde je proveo naredne decenije služeći sa ljubavlju i revnošću.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Za patrijarha srpskog izabran je na Svetom arhijerejskom saboru 2010.
Na Svetom arhijerejskom saboru 2010. godine izabran je za patrijarha srpskog, nasledivši tron ispunjen svetošću njegovih prethodnika. U pristupnoj besedi, sa suzama u očima, naglasio je osećaj nedostojnosti, ali i beskrajnu veru u milost Božiju. Njegova poruka da srpski patrijarh uvek stoji uz svoj narod, deleći njegovu radost i bol, ostala je kao zavet svima nama.
Patrijarh Irinej bio je svedok brojnih izazova, od obnova crkava i manastira, preko očuvanja jedinstva Crkve, do podrške srpskom narodu u teškim vremenima. Njegova ljubav prema Kosovu i Metohiji bila je naročito izražena, a poziv na mir i pomirenje odjeknuo je daleko izvan granica Srbije.
Credit: OLIVER BUNIC / AFP / Profimedia
Patrijarh Irinej usnuo je u Gospodu 20. novembra 2020. u 91. godini života
Upokojio se 20. novembra 2020. godine, u 91. godini života, posle borbe sa koronavirusom. Njegovo upokojenje donelo je neizmernu tugu, ali i ponos što je takav duhovni velikan bio pastir naše Crkve. Vlada Srbije povodom njegovog odlaska proglasila je trodnevnu žalost, odajući počast čoveku koji je svoj život posvetio Bogu i bližnjima.
Credit: Milos Miskov / AFP / Profimedia
Patrijarh srpski Irinej sahranjen je u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru
Četiri godine kasnije, sećamo se njegovog smirenog lika, njegovih blagih reči i njegove nepokolebive vere. Njegovo nasleđe živi u delima koja je ostavio, u molitvama koje je uznosio i u narodu koji ga i danas spominje sa ljubavlju i poštovanjem. Večan mu pomen i pokoj duši u Carstvu nebeskom, a nama snaga da njegov primer sledimo.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Upokojio se dugogodišnji profesor Bogoslovije Svetа Tri Jerarha u manastiru Krki i Karlovačkoj bogosloviji, književnik, istoričar i pedagog Svetozar Borak koji je iza sebe ostavio primer života posvećenog istini, znanju i Hristu.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je povodom blaženog upokojenja arhiepiskopa Tirane, Drača i sve Albanije Anastasija izjavu saučešća Svetom arhijerejskom sinodu Albanske pravoslavne crkve:
Upokojio se dugogodišnji profesor Bogoslovije Svetа Tri Jerarha u manastiru Krki i Karlovačkoj bogosloviji, književnik, istoričar i pedagog Svetozar Borak koji je iza sebe ostavio primer života posvećenog istini, znanju i Hristu.
U hramu Svetog Save, na Lazarevu subotu, služen je pomen blaženopočivšem Patrijarhu Irineju, čije je vođstvo oblikovalo Srpsku Pravoslavnu Crkvu i narod.
U emotivnoj besedi povodom 24. marta, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao narod na ljubav, pokajanje i zajedništvo, podsećajući na nevine žrtve i duboke tragedije kroz koje je srpski narod prošao, naglašavajući da je prava snaga u praštanju i pomirenju.
Upokojio se dugogodišnji profesor Bogoslovije Svetа Tri Jerarha u manastiru Krki i Karlovačkoj bogosloviji, književnik, istoričar i pedagog Svetozar Borak koji je iza sebe ostavio primer života posvećenog istini, znanju i Hristu.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
Usledila je poseta Srpskoj pravoslavnoj opštoj gimnaziji "Kantakuzina Katarina Branković" i Duhovnom centru na Svetom Duhu, gde se gost upoznao sa obrazovnim programom i duhovnim životom te crkveno-školske institucije.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.