Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
Danas se navršavaju četiri godine od upokojenja blaženopočivšeg patrijarha srpskog Irineja, 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve, koji je svojom tihom, ali istrajnom službom ostavio neizbrisiv trag u životu Crkve i naroda. Nasledivši na patrijaraškom tronu patrijarha Pavla, patrijarh Irinej je u teškim vremenima za srpski narod, kako u našoj otadžbini, tako i u rasejanju, bio svedok Hristove ljubavi i postojanosti.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Na patrijaraškom tronu nasledio je patrijarha Pavla
Njegov životni put započeo je u selu Vidova kod Čačka 1930. godine, gde je kao dete oca Zdravka i majke Milijane dobio ime Miroslav. Njegova pobožnost i smirenje bili su primetni još u ranim danima života, što ga je vodilo ka putu bogoslovlja. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom selu, a gimnazijsko u Čačku. Ljubav prema duhovnom pozivu odvela ga je u Bogosloviju u Prizrenu, a potom i na Bogoslovski fakultet u Beogradu, gde se isticao kako u učenju, tako i u vrlinskom životu i ponašanju.
Nakon vojne službe, vratio se u Prizren kao suplent u Bogosloviji. U manastiru Rakovica, oktobra 1959. godine, primio je monaški čin od patrijarha Germana i dobio monaško ime Irinej, koje označava mir. Istog meseca, na praznik Svete Petke, 27. oktobra 1959. godine, rukopoložen je u čin jeromonaha. Kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji, upućen je na postdiplomske studije u Atinu, gde je proširio svoje znanje i duhovnu širinu.
Njegovo iskustvo i mudrost prepoznati su u Crkvi, te je 1969. godine postavljen za upravnika monaške škole u manastiru Ostrog. Vratio se u Prizren kao rektor Bogoslovije, a 1974. godine izabran je za vikarnog episkopa sa titulom Episkopa moravičkog. Godinu dana kasnije postao je Episkop niški, gde je proveo naredne decenije služeći sa ljubavlju i revnošću.
Credit: SASA DJORDJEVIC / AFP / Profimedia
Za patrijarha srpskog izabran je na Svetom arhijerejskom saboru 2010.
Na Svetom arhijerejskom saboru 2010. godine izabran je za patrijarha srpskog, nasledivši tron ispunjen svetošću njegovih prethodnika. U pristupnoj besedi, sa suzama u očima, naglasio je osećaj nedostojnosti, ali i beskrajnu veru u milost Božiju. Njegova poruka da srpski patrijarh uvek stoji uz svoj narod, deleći njegovu radost i bol, ostala je kao zavet svima nama.
Patrijarh Irinej bio je svedok brojnih izazova, od obnova crkava i manastira, preko očuvanja jedinstva Crkve, do podrške srpskom narodu u teškim vremenima. Njegova ljubav prema Kosovu i Metohiji bila je naročito izražena, a poziv na mir i pomirenje odjeknuo je daleko izvan granica Srbije.
Credit: OLIVER BUNIC / AFP / Profimedia
Patrijarh Irinej usnuo je u Gospodu 20. novembra 2020. u 91. godini života
Upokojio se 20. novembra 2020. godine, u 91. godini života, posle borbe sa koronavirusom. Njegovo upokojenje donelo je neizmernu tugu, ali i ponos što je takav duhovni velikan bio pastir naše Crkve. Vlada Srbije povodom njegovog odlaska proglasila je trodnevnu žalost, odajući počast čoveku koji je svoj život posvetio Bogu i bližnjima.
Credit: Milos Miskov / AFP / Profimedia
Patrijarh srpski Irinej sahranjen je u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru
Četiri godine kasnije, sećamo se njegovog smirenog lika, njegovih blagih reči i njegove nepokolebive vere. Njegovo nasleđe živi u delima koja je ostavio, u molitvama koje je uznosio i u narodu koji ga i danas spominje sa ljubavlju i poštovanjem. Večan mu pomen i pokoj duši u Carstvu nebeskom, a nama snaga da njegov primer sledimo.
Na svetoj zemlji Kosova i Metohije, održan je godišnji pomen blaženopočivšoj igumaniji Marti, čije su molitve i nesebična predanost ostavile dubok trag u vernicima.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
"Nikakvi pregovori o navodnom "Temeljnom ugovoru" se ne vode, niti taj obrazac može biti obrazac koji je recimo primenjen u Crnoj Gori, u čemu sam lično učestvovao, ali i u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH ili Mađarskoj."
U trenucima kada je narod ćutao pred svećama za stradale, patrijarh srpski poslao je poruku koja ne ostavlja ravnodušnim – o ljubavi jačoj od osvete, o Hristovom putu kao jedinom odgovoru na iskušenja današnjice i o potrebi da krst ne postane kamen spoticanja, već znak vaskrsenja.
Povodom navoda da Srpska pravoslavna crkva pregovara s kosovskim institucijama o pravnom statusu Crkve na Kosmetu, usledio je odlučan demanti uz razotkrivanje motiva plasiranja lažnih vesti.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.