Tanjug/AP Darko VojinovicČetiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Četiri godine su prošle otkako je naš narod ispratio mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija na put ka večnosti, ali njegov duh i dalje snažno obitava među nama. Povodom ove godišnjice upokojenja, sa dubokim poštovanjem i setom prisećamo se njegovog života, njegove vere i neumorne borbe za očuvanje pravoslavlja. Njegov život, od samog početka do poslednjeg dana, bio je svedočanstvo istrajnosti i žrtve, a delo koje je ostavio iza sebe nastavlja da bude duhovni putokaz narodu koji ga je s ljubavlju i ponosom nazivao svojim pastirom.
Tanjug Rade Prelić
Mitropolit Amfilohije usnuo je u Gospodu 30 oktobra 2020. godine
Na Božić, 7. januara 1938. godine, u mirisnoj i snežnoj kadi planina Donje Morače, na svet je došao Risto Radović – sin Ćira i Mileve, potomak starog roda, koji će jednoga dana postati mitropolit Amfilohije, duhovnik i vođa koji je svetlošću svoje vere prosvetljavao generacije. Njegova vera i obrazovanje, koje je započeo u manastiru Morači, odveli su ga na put koji će ga utkati u samo tkivo Srpske Pravoslavne Crkve i naroda.
Od najranijih dana, kroz obrazovanje u bogosloviji u Rakovici i studije klasične filologije, dušu mu je formirala ljubav prema pravoslavlju i rešenost da ide stazom predaka, čuvajući svoj narod i veru u izazovnim vremenima.
Mitropolit Amfilohije, kao arhijerej banatski, a kasnije mitropolit crnogorsko-primorski, postao je čovek koji će u periodu pada ideologije ateizma obnoviti duhovnost, ponos i dostojanstvo vere. Kao učenik prepodobnog Justina Popovića i starca Pajsija, mitropolit je upijao mudrost i blagost svojih duhovnih otaca, koji su mu utabali put u svetinju. Sa blagoslovom i blagodaću, njegovo delo obeležilo je i naučno stvaralaštvo, budući da je doktorski rad o Svetom Grigoriju Palami, odbranjen u Atini, privukao pažnju evropske teološke javnosti.
Njegovo obrazovanje i sjaj duhovnosti prenosili su se širom sveta, kroz njegove profesorske katedre u Parizu i Beogradu, kao i delatnost u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Kao Episkop banatski, a potom i Mitropolit crnogorsko-primorski, bio je svetionik u mraku i vodio narod kroz teške decenije 20. veka, često predvodeći sa rečju utehe i snage.
Profimedia Sasa Maricic
Četiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Snažan i neustrašiv, on nije samo gradio nove hramove već je obnavljao ljudske duše, vraćao narod veri i ljudima davao snagu da se vrate svojoj duhovnoj kolevci, u danima kada je povratak pravoslavlju i tradiciji bio i težak i neizvestan. Njegove reči, često britke i mudre, odzvanjale su dubokim poukama, a njegova reč uvek je imala težinu, kao da govori sama crkva.
Mitropolit Amfilohije bio je čovek izuzetne duhovne i moralne snage, koji je i u najtežim vremenima bio stub vere i oslonac narodu Crne Gore i šire. Njegov životni put, od detinjstva u tradicionalnoj, pravoslavnoj porodici u Donjoj Morači, preko bogoslovskih studija u Beogradu, Bernu, Rimu i Grčkoj, do mitropolitskog trona, bio je obeležen neprestanim uzrastanjem u duhovnosti, znanju i čovekoljublju. Vođen verom i ljubavlju prema Bogu, učio je i delio mudrost svetih otaca, ostavljajući snažan pečat na savremenu srpsku teologiju i crkveni život.
Njegova pastirska ljubav i staranje osetili su mnogi, i mitropolit Amfilohije ostao je upamćen kao glas istine i mira. Bio je čovek koji je beskompromisno stajao u odbrani pravoslavne vere i naroda, bez straha i ustezanja, a njegove reči i dela i danas nadahnjuju one koji tragaju za istinom i duhovnim mirom.
Mnoga njegova dela, pisana i izgovorena, ostaju kao večna svedočanstva snage duha i ljubavi prema Bogu i čoveku. Njegova sahrana, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, svedočila je o veličini ljubavi koju je narod imao prema njemu – kao prema istinskom pastiru i duhovnom ocu.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Mitropolit Amfilohije
Usnuo u Gospodu 30. oktobra 2020. godine u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore u Podgorici. Dan sahrane mitropolita Amfilohija, 1. novembra 2020. godine, u kripti podgoričkog Hrama Hristovog Vaskrsenja, bio je dan koji je ulio novu nadu u srca onih koji su ga voleli, slušali i sledili. Njegovo delo nastavlja da živi, kao što živi i ljubav njegovog naroda prema njemu. Iako više nije sa nama, njegova ljubav prema pravoslavlju, ljudima i Crnoj Gori živi i ostavlja svetlost za nove generacije.
Danas, kada obeležavamo ovu godišnjicu, tiho i sa verom uzdignimo svoje molitve za pokoj duše mitropolitove. Neka nas njegova duhovna snaga i primer vode u veri, a naša molitva bude svedočanstvo ljubavi i zahvalnosti za njegovu žrtvu i staranje o narodu i crkvi.
Jedan od najomiljenijih besednika današnjice, na duhovnoj tribini u Čačku evocirao je uspomene na blaženopočivšeg vladiku i njegova mnogobrojna čudesna dela, među kojima je i razagnanja oblaka.
Uprkos detaljno dokumentovanoj inicijativi Opštine Berane, Ministarstvo kulture i medija Crne Gore odbacilo je inicijativu za postavljanje spomenika blaženopočivšem duhovnom vođi, pravdajući odluku nejasnim i spornim tumačenjem zakona.
U suočavanju sa neosnovanim kritikama, Informativna služba SPC u saopštenju poručuje da ostaje nepokolebljiva pred napadima, uvek spremna na dijalog, ali isključivo u skladu sa svojim hrišćanskim principima.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Vlada Crne Gore dala je zeleno svetlo za podizanje spomenika mitropolitu Amfilohiju u rodnom Kolashinu, čime se slavi život i delo jednog od najznačajnijih crkvenih velikana našeg vremena.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.