Tanjug/AP Darko VojinovicČetiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Četiri godine su prošle otkako je naš narod ispratio mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija na put ka večnosti, ali njegov duh i dalje snažno obitava među nama. Povodom ove godišnjice upokojenja, sa dubokim poštovanjem i setom prisećamo se njegovog života, njegove vere i neumorne borbe za očuvanje pravoslavlja. Njegov život, od samog početka do poslednjeg dana, bio je svedočanstvo istrajnosti i žrtve, a delo koje je ostavio iza sebe nastavlja da bude duhovni putokaz narodu koji ga je s ljubavlju i ponosom nazivao svojim pastirom.
Tanjug Rade Prelić
Mitropolit Amfilohije usnuo je u Gospodu 30 oktobra 2020. godine
Na Božić, 7. januara 1938. godine, u mirisnoj i snežnoj kadi planina Donje Morače, na svet je došao Risto Radović – sin Ćira i Mileve, potomak starog roda, koji će jednoga dana postati mitropolit Amfilohije, duhovnik i vođa koji je svetlošću svoje vere prosvetljavao generacije. Njegova vera i obrazovanje, koje je započeo u manastiru Morači, odveli su ga na put koji će ga utkati u samo tkivo Srpske Pravoslavne Crkve i naroda.
Od najranijih dana, kroz obrazovanje u bogosloviji u Rakovici i studije klasične filologije, dušu mu je formirala ljubav prema pravoslavlju i rešenost da ide stazom predaka, čuvajući svoj narod i veru u izazovnim vremenima.
Mitropolit Amfilohije, kao arhijerej banatski, a kasnije mitropolit crnogorsko-primorski, postao je čovek koji će u periodu pada ideologije ateizma obnoviti duhovnost, ponos i dostojanstvo vere. Kao učenik prepodobnog Justina Popovića i starca Pajsija, mitropolit je upijao mudrost i blagost svojih duhovnih otaca, koji su mu utabali put u svetinju. Sa blagoslovom i blagodaću, njegovo delo obeležilo je i naučno stvaralaštvo, budući da je doktorski rad o Svetom Grigoriju Palami, odbranjen u Atini, privukao pažnju evropske teološke javnosti.
Njegovo obrazovanje i sjaj duhovnosti prenosili su se širom sveta, kroz njegove profesorske katedre u Parizu i Beogradu, kao i delatnost u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Kao Episkop banatski, a potom i Mitropolit crnogorsko-primorski, bio je svetionik u mraku i vodio narod kroz teške decenije 20. veka, često predvodeći sa rečju utehe i snage.
Profimedia Sasa Maricic
Četiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Snažan i neustrašiv, on nije samo gradio nove hramove već je obnavljao ljudske duše, vraćao narod veri i ljudima davao snagu da se vrate svojoj duhovnoj kolevci, u danima kada je povratak pravoslavlju i tradiciji bio i težak i neizvestan. Njegove reči, često britke i mudre, odzvanjale su dubokim poukama, a njegova reč uvek je imala težinu, kao da govori sama crkva.
Mitropolit Amfilohije bio je čovek izuzetne duhovne i moralne snage, koji je i u najtežim vremenima bio stub vere i oslonac narodu Crne Gore i šire. Njegov životni put, od detinjstva u tradicionalnoj, pravoslavnoj porodici u Donjoj Morači, preko bogoslovskih studija u Beogradu, Bernu, Rimu i Grčkoj, do mitropolitskog trona, bio je obeležen neprestanim uzrastanjem u duhovnosti, znanju i čovekoljublju. Vođen verom i ljubavlju prema Bogu, učio je i delio mudrost svetih otaca, ostavljajući snažan pečat na savremenu srpsku teologiju i crkveni život.
Njegova pastirska ljubav i staranje osetili su mnogi, i mitropolit Amfilohije ostao je upamćen kao glas istine i mira. Bio je čovek koji je beskompromisno stajao u odbrani pravoslavne vere i naroda, bez straha i ustezanja, a njegove reči i dela i danas nadahnjuju one koji tragaju za istinom i duhovnim mirom.
Mnoga njegova dela, pisana i izgovorena, ostaju kao večna svedočanstva snage duha i ljubavi prema Bogu i čoveku. Njegova sahrana, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, svedočila je o veličini ljubavi koju je narod imao prema njemu – kao prema istinskom pastiru i duhovnom ocu.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Mitropolit Amfilohije
Usnuo u Gospodu 30. oktobra 2020. godine u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore u Podgorici. Dan sahrane mitropolita Amfilohija, 1. novembra 2020. godine, u kripti podgoričkog Hrama Hristovog Vaskrsenja, bio je dan koji je ulio novu nadu u srca onih koji su ga voleli, slušali i sledili. Njegovo delo nastavlja da živi, kao što živi i ljubav njegovog naroda prema njemu. Iako više nije sa nama, njegova ljubav prema pravoslavlju, ljudima i Crnoj Gori živi i ostavlja svetlost za nove generacije.
Danas, kada obeležavamo ovu godišnjicu, tiho i sa verom uzdignimo svoje molitve za pokoj duše mitropolitove. Neka nas njegova duhovna snaga i primer vode u veri, a naša molitva bude svedočanstvo ljubavi i zahvalnosti za njegovu žrtvu i staranje o narodu i crkvi.
Jedan od najomiljenijih besednika današnjice, na duhovnoj tribini u Čačku evocirao je uspomene na blaženopočivšeg vladiku i njegova mnogobrojna čudesna dela, među kojima je i razagnanja oblaka.
Uprkos detaljno dokumentovanoj inicijativi Opštine Berane, Ministarstvo kulture i medija Crne Gore odbacilo je inicijativu za postavljanje spomenika blaženopočivšem duhovnom vođi, pravdajući odluku nejasnim i spornim tumačenjem zakona.
U suočavanju sa neosnovanim kritikama, Informativna služba SPC u saopštenju poručuje da ostaje nepokolebljiva pred napadima, uvek spremna na dijalog, ali isključivo u skladu sa svojim hrišćanskim principima.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.