Tanjug/AP Darko VojinovicČetiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Četiri godine su prošle otkako je naš narod ispratio mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija na put ka večnosti, ali njegov duh i dalje snažno obitava među nama. Povodom ove godišnjice upokojenja, sa dubokim poštovanjem i setom prisećamo se njegovog života, njegove vere i neumorne borbe za očuvanje pravoslavlja. Njegov život, od samog početka do poslednjeg dana, bio je svedočanstvo istrajnosti i žrtve, a delo koje je ostavio iza sebe nastavlja da bude duhovni putokaz narodu koji ga je s ljubavlju i ponosom nazivao svojim pastirom.
Tanjug Rade Prelić
Mitropolit Amfilohije usnuo je u Gospodu 30 oktobra 2020. godine
Na Božić, 7. januara 1938. godine, u mirisnoj i snežnoj kadi planina Donje Morače, na svet je došao Risto Radović – sin Ćira i Mileve, potomak starog roda, koji će jednoga dana postati mitropolit Amfilohije, duhovnik i vođa koji je svetlošću svoje vere prosvetljavao generacije. Njegova vera i obrazovanje, koje je započeo u manastiru Morači, odveli su ga na put koji će ga utkati u samo tkivo Srpske Pravoslavne Crkve i naroda.
Od najranijih dana, kroz obrazovanje u bogosloviji u Rakovici i studije klasične filologije, dušu mu je formirala ljubav prema pravoslavlju i rešenost da ide stazom predaka, čuvajući svoj narod i veru u izazovnim vremenima.
Mitropolit Amfilohije, kao arhijerej banatski, a kasnije mitropolit crnogorsko-primorski, postao je čovek koji će u periodu pada ideologije ateizma obnoviti duhovnost, ponos i dostojanstvo vere. Kao učenik prepodobnog Justina Popovića i starca Pajsija, mitropolit je upijao mudrost i blagost svojih duhovnih otaca, koji su mu utabali put u svetinju. Sa blagoslovom i blagodaću, njegovo delo obeležilo je i naučno stvaralaštvo, budući da je doktorski rad o Svetom Grigoriju Palami, odbranjen u Atini, privukao pažnju evropske teološke javnosti.
Njegovo obrazovanje i sjaj duhovnosti prenosili su se širom sveta, kroz njegove profesorske katedre u Parizu i Beogradu, kao i delatnost u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Kao Episkop banatski, a potom i Mitropolit crnogorsko-primorski, bio je svetionik u mraku i vodio narod kroz teške decenije 20. veka, često predvodeći sa rečju utehe i snage.
Profimedia Sasa Maricic
Četiri godine bez mitropolita Amfilohija, a njegov duh i dalje obasjava verni narod.
Snažan i neustrašiv, on nije samo gradio nove hramove već je obnavljao ljudske duše, vraćao narod veri i ljudima davao snagu da se vrate svojoj duhovnoj kolevci, u danima kada je povratak pravoslavlju i tradiciji bio i težak i neizvestan. Njegove reči, često britke i mudre, odzvanjale su dubokim poukama, a njegova reč uvek je imala težinu, kao da govori sama crkva.
Mitropolit Amfilohije bio je čovek izuzetne duhovne i moralne snage, koji je i u najtežim vremenima bio stub vere i oslonac narodu Crne Gore i šire. Njegov životni put, od detinjstva u tradicionalnoj, pravoslavnoj porodici u Donjoj Morači, preko bogoslovskih studija u Beogradu, Bernu, Rimu i Grčkoj, do mitropolitskog trona, bio je obeležen neprestanim uzrastanjem u duhovnosti, znanju i čovekoljublju. Vođen verom i ljubavlju prema Bogu, učio je i delio mudrost svetih otaca, ostavljajući snažan pečat na savremenu srpsku teologiju i crkveni život.
Njegova pastirska ljubav i staranje osetili su mnogi, i mitropolit Amfilohije ostao je upamćen kao glas istine i mira. Bio je čovek koji je beskompromisno stajao u odbrani pravoslavne vere i naroda, bez straha i ustezanja, a njegove reči i dela i danas nadahnjuju one koji tragaju za istinom i duhovnim mirom.
Mnoga njegova dela, pisana i izgovorena, ostaju kao večna svedočanstva snage duha i ljubavi prema Bogu i čoveku. Njegova sahrana, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, svedočila je o veličini ljubavi koju je narod imao prema njemu – kao prema istinskom pastiru i duhovnom ocu.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Mitropolit Amfilohije
Usnuo u Gospodu 30. oktobra 2020. godine u Kliničko-bolničkom centru Crne Gore u Podgorici. Dan sahrane mitropolita Amfilohija, 1. novembra 2020. godine, u kripti podgoričkog Hrama Hristovog Vaskrsenja, bio je dan koji je ulio novu nadu u srca onih koji su ga voleli, slušali i sledili. Njegovo delo nastavlja da živi, kao što živi i ljubav njegovog naroda prema njemu. Iako više nije sa nama, njegova ljubav prema pravoslavlju, ljudima i Crnoj Gori živi i ostavlja svetlost za nove generacije.
Danas, kada obeležavamo ovu godišnjicu, tiho i sa verom uzdignimo svoje molitve za pokoj duše mitropolitove. Neka nas njegova duhovna snaga i primer vode u veri, a naša molitva bude svedočanstvo ljubavi i zahvalnosti za njegovu žrtvu i staranje o narodu i crkvi.
Jedan od najomiljenijih besednika današnjice, na duhovnoj tribini u Čačku evocirao je uspomene na blaženopočivšeg vladiku i njegova mnogobrojna čudesna dela, među kojima je i razagnanja oblaka.
Uprkos detaljno dokumentovanoj inicijativi Opštine Berane, Ministarstvo kulture i medija Crne Gore odbacilo je inicijativu za postavljanje spomenika blaženopočivšem duhovnom vođi, pravdajući odluku nejasnim i spornim tumačenjem zakona.
U suočavanju sa neosnovanim kritikama, Informativna služba SPC u saopštenju poručuje da ostaje nepokolebljiva pred napadima, uvek spremna na dijalog, ali isključivo u skladu sa svojim hrišćanskim principima.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.