U Sabornoj crkvi u Temišvaru, na praznik Svetog Lukijana, sabrani vernici, monaštvo i sveštenstvo zajedno su proslavili duhovni jubilej mitropolita Lukijana, podsećajući na vrednosti zajedništva i ljubavi u pravoslavlju.
Na praznik Svetog Lukijana Antiohijskog, 28. oktobra 2024. godine, u Sabornoj crkvi u Temišvaru proslavljen je dan imena mitropolita Lukijana, događaj obeležen dubokom duhovnošću i zajedništvom vernika. Ova svečanost, u znaku svetitelja koji je kroz svoje mučeništvo osvetljavao svetlost hrišćanske ljubavi, okupila je brojne sveštenike i verne, u trenucima molitve i zajedničkog slavljenja.
Foto: SPC / Eparhija budimska
Arhijereji, monaštvo i sveštenstvo SPC u Sabornom hramu u Temišvaru
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit budimski i administrator temišvarski, Lukijan, u molitvenom prisustvu mitropolita banatskog, Nikanora. Ova zajednička služba predstavljala je simbol povezanosti i snage pravoslavne zajednice, okupljene u svetinji koja zrači duhovnom snagom. U okruženju zlatom ukrašenih ikona i mirisom tamjana, prisutni su osećali prisustvo Božje milosti.
Na kraju svete liturgije, mitropolit Nikanor je osveštao slavske darove i prerezao kolač u čast Svetog Lukijana Antiohijskog, čime je označen poseban trenutak zajedništva i sećanja na svetitelja koji je svoj život posvetio Bogu i ljudima. U svom obraćanju, mitropolit Nikanor je, u ime svih sabranih, čestitao mitropolitu Lukijanu, naglašavajući značaj mučeništva Svetog Lukijana i žrtvene ljubavi koju pravoslavni hrišćani neprestano pokazuju.
Ovu svetu službu su na čelu sa arhimandritom Metodijem sasluživali igumani Nikon i Gerasim, protosinđel Varnava, jeromonasi Mitrofan, Ilarion i Jakov, kao i protođakon Miodrag Jovanović, stvarajući tako jedan harmoničan tim, u duhu služenja i zajedničke molitve.
Proslava praznika imena mitropolita Lukijana, na ovaj način, nije bila samo čin sećanja na svetitelja, već i prilika za osveženje duhovnog života svih prisutnih, podsećajući ih na vrednosti ljubavi, žrtve i zajedništva koje krase pravoslavnu veru. U tim trenucima, svi su mogli osetiti snagu zajedništva, koje prevazilazi granice vremena i prostora, upućujući na neizmernu vrednost duhovnog nasleđa koje nam ostavljaju naši sveci.
U Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice, Zaječarci su se okupili da proslave Dan grada, prisetivši se čudesnog javljanja Majke Božje koje je u vreme Drugog svetskog rata spasilo živote tadašnjih stanovnika ovog grada.
Namesnik Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ističe da ukoliko tri puta preskočimo pričest naša duša postaje lak plen za demona, najvećeg čovekovog neprijatelja.
Na praznik Svete Petke, Barič je zasijao posebnim sjajem, dok su vernici, predvođeni patrijarhom Porfirijem, proslavili 150 godina hrama koji čuva priče o veri, umetnosti i herojstvu srpskog naroda.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Mitropolit nemački Grigorije služio je svetu liturgiju u Hramu Vaskrsenja Hristovog u Berlinu i u nadahnutoj besedi podsetio vernike da Crkva nije skup ideologija i figura – već prostor u kome Bog stanuje među nama, ako Mu to dopustimo.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Litija, liturgija, kulturni program i promocija knjige posvećene životu i delu mitropolita budimskog i temišvarskog, obeležili su proslavu četrdeset godina njegove arhijerejske službe.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.