KO IMA PREDNOST PRILIKOM PRIČEŠĆA: Otac Dragi Veškovac o pravilima ponašanja prilikom prijema ove Svete tajne
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Nakon molitve osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač koji su za svog episkopa pripremile mileševske monahinje sa igumanijom Akvilinom.
Povodom obeležavanja imendana, praznika Svetog Atanasija Velikog, mitropolit mileševski Atanasije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskom hramu manastira Mileševe.
Posle pročitanog odeljka iz Jevanđelja, po blagoslovu mitropolita Atanasija, prazničnu besedu proizneo je arhimandrit Andrej, koji je sabrane podsetio na žitije Svetog Atanasija Velikog, čestitajući imendan predstojatelju eparhije mileševske.
Nakon molitve osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač koji su za svog episkopa pripremile mileševske monahinje sa igumanijom Akvilinom.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Nakon otpusta visokopreosvećeni je, u pastirskoj besedi, pored ostalog rekao:
– Bog nam daje ovakve dane sa posebnom namerom, da ovakve dane iskoristimo za svoj duhovni napredak, svoje obnavljanje. Da iskoristimo ovakav dan, pre svega, za dobro sećanje, za sećanje od kojeg ćemo imati koristi.
– Današnji dan je posvećen onoj svetlosti Hristovoj. Hristos je svetlost svetu i on nam svetli na razne načine, a naročito preko svojih vernih sledbenika, za koje je on i posvedočio da su oni svetlost svetu.
– Pošto je danas ovde u hramu najviše nas, monaškog imena, onda moramo reći u čemu je suština monaštva. Suština monaštva jeste u hrišćanskom podvižništvu, molitvi, u potpunoj predanosti Hristu. A sami monasi će reći: u hrišćanskom pokajanju. Monasi su oni koji su najdoslednije prihvatili propoved Svetog Jovana Krstitelja na Jordanu, koji je pozivao na pokajanje, na ispovedanje vlastitih grehova, na očišćenje od svih grehova, na umivanje duše.
– Ta rešenost da se potpuno predaje Hristu prati monaha ceo njegov život. Monah želi da se potpuno preda Hristu i da se potpuno oslobodi od svake kontaminacije, greha. Jer oseća beskrajnu ljubav prema Hristu, i prema onima za koje Hristos postrada, to jest, prema bližnjima, besedio je Arhiepiskop Atanasije.
U manastirskoj trpezariji mileševske monahinje su priredile trpezu ljubavi za sve sabrane na božanskoj liturgiji.
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Manastir u Gostoviću kod Zavidovića ponovo postaje duhovni centar, svedočeći o snazi vere i ljubavi koja ne umire, ma koliko bila potisnuta.
Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti.
Priča počinje još na prelasku iz 19. u 20. vek. Tada su Srbi u Splitu za svoju crkvu kupili svojim novcem plac od 5.100 kvadratnih metara.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Mnoge svetinje su kroz istoriju bile mesto susreta ljudi različitih vera sa živim svedočanstvom Božije milosti i ljubavi, istakao je otac Dejan.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.