KO IMA PREDNOST PRILIKOM PRIČEŠĆA: Otac Dragi Veškovac o pravilima ponašanja prilikom prijema ove Svete tajne
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Nakon molitve osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač koji su za svog episkopa pripremile mileševske monahinje sa igumanijom Akvilinom.
Povodom obeležavanja imendana, praznika Svetog Atanasija Velikog, mitropolit mileševski Atanasije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskom hramu manastira Mileševe.
Posle pročitanog odeljka iz Jevanđelja, po blagoslovu mitropolita Atanasija, prazničnu besedu proizneo je arhimandrit Andrej, koji je sabrane podsetio na žitije Svetog Atanasija Velikog, čestitajući imendan predstojatelju eparhije mileševske.
Nakon molitve osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač koji su za svog episkopa pripremile mileševske monahinje sa igumanijom Akvilinom.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Nakon otpusta visokopreosvećeni je, u pastirskoj besedi, pored ostalog rekao:
– Bog nam daje ovakve dane sa posebnom namerom, da ovakve dane iskoristimo za svoj duhovni napredak, svoje obnavljanje. Da iskoristimo ovakav dan, pre svega, za dobro sećanje, za sećanje od kojeg ćemo imati koristi.
– Današnji dan je posvećen onoj svetlosti Hristovoj. Hristos je svetlost svetu i on nam svetli na razne načine, a naročito preko svojih vernih sledbenika, za koje je on i posvedočio da su oni svetlost svetu.
– Pošto je danas ovde u hramu najviše nas, monaškog imena, onda moramo reći u čemu je suština monaštva. Suština monaštva jeste u hrišćanskom podvižništvu, molitvi, u potpunoj predanosti Hristu. A sami monasi će reći: u hrišćanskom pokajanju. Monasi su oni koji su najdoslednije prihvatili propoved Svetog Jovana Krstitelja na Jordanu, koji je pozivao na pokajanje, na ispovedanje vlastitih grehova, na očišćenje od svih grehova, na umivanje duše.
– Ta rešenost da se potpuno predaje Hristu prati monaha ceo njegov život. Monah želi da se potpuno preda Hristu i da se potpuno oslobodi od svake kontaminacije, greha. Jer oseća beskrajnu ljubav prema Hristu, i prema onima za koje Hristos postrada, to jest, prema bližnjima, besedio je Arhiepiskop Atanasije.
U manastirskoj trpezariji mileševske monahinje su priredile trpezu ljubavi za sve sabrane na božanskoj liturgiji.
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Manastir u Gostoviću kod Zavidovića ponovo postaje duhovni centar, svedočeći o snazi vere i ljubavi koja ne umire, ma koliko bila potisnuta.
Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti.
Priča počinje još na prelasku iz 19. u 20. vek. Tada su Srbi u Splitu za svoju crkvu kupili svojim novcem plac od 5.100 kvadratnih metara.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.