KO IMA PREDNOST PRILIKOM PRIČEŠĆA: Otac Dragi Veškovac o pravilima ponašanja prilikom prijema ove Svete tajne
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Nakon molitve osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač koji su za svog episkopa pripremile mileševske monahinje sa igumanijom Akvilinom.
Povodom obeležavanja imendana, praznika Svetog Atanasija Velikog, mitropolit mileševski Atanasije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskom hramu manastira Mileševe.
Posle pročitanog odeljka iz Jevanđelja, po blagoslovu mitropolita Atanasija, prazničnu besedu proizneo je arhimandrit Andrej, koji je sabrane podsetio na žitije Svetog Atanasija Velikog, čestitajući imendan predstojatelju eparhije mileševske.
Nakon molitve osveštani su slavski darovi i prelomljen slavski kolač koji su za svog episkopa pripremile mileševske monahinje sa igumanijom Akvilinom.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Nakon otpusta visokopreosvećeni je, u pastirskoj besedi, pored ostalog rekao:
– Bog nam daje ovakve dane sa posebnom namerom, da ovakve dane iskoristimo za svoj duhovni napredak, svoje obnavljanje. Da iskoristimo ovakav dan, pre svega, za dobro sećanje, za sećanje od kojeg ćemo imati koristi.
– Današnji dan je posvećen onoj svetlosti Hristovoj. Hristos je svetlost svetu i on nam svetli na razne načine, a naročito preko svojih vernih sledbenika, za koje je on i posvedočio da su oni svetlost svetu.
– Pošto je danas ovde u hramu najviše nas, monaškog imena, onda moramo reći u čemu je suština monaštva. Suština monaštva jeste u hrišćanskom podvižništvu, molitvi, u potpunoj predanosti Hristu. A sami monasi će reći: u hrišćanskom pokajanju. Monasi su oni koji su najdoslednije prihvatili propoved Svetog Jovana Krstitelja na Jordanu, koji je pozivao na pokajanje, na ispovedanje vlastitih grehova, na očišćenje od svih grehova, na umivanje duše.
– Ta rešenost da se potpuno predaje Hristu prati monaha ceo njegov život. Monah želi da se potpuno preda Hristu i da se potpuno oslobodi od svake kontaminacije, greha. Jer oseća beskrajnu ljubav prema Hristu, i prema onima za koje Hristos postrada, to jest, prema bližnjima, besedio je Arhiepiskop Atanasije.
U manastirskoj trpezariji mileševske monahinje su priredile trpezu ljubavi za sve sabrane na božanskoj liturgiji.
Nikako da prilazimo Svetoj čaši gledajući da što pre to uradimo, istakao je otac Dragi Veškovac.
Manastir u Gostoviću kod Zavidovića ponovo postaje duhovni centar, svedočeći o snazi vere i ljubavi koja ne umire, ma koliko bila potisnuta.
Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti.
Priča počinje još na prelasku iz 19. u 20. vek. Tada su Srbi u Splitu za svoju crkvu kupili svojim novcem plac od 5.100 kvadratnih metara.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Dvodnevni program u manastiru Mileševa počinje prazničnim bdenjem, nastavlja se arhijerejskom liturgijom i trpezom ljubavi, uz bogat kulturno-umetnički sadržaj koji spaja reč, pesmu i sećanje na vekovnu tradiciju svetinje.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
Freska se nalazi u manastiru koji je osnovao ga kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
U okviru manastira Vatoped biće podignuta ustanova vredna 3,4 miliona evra, koja će unaprediti zdravstvenu zaštitu na Atonu i nastaviti dugu tradiciju brige o bolesnima, čiji počeci vode do Hilandara i Svetog Save.