Jedan od najomiljenijih besednika današnjice, na duhovnoj tribini u Čačku evocirao je uspomene na blaženopočivšeg vladiku i njegova mnogobrojna čudesna dela, među kojima je i razagnanja oblaka.
Na nedavnoj duhovnoj tribini u Čačku, koja je u organizaciji Udruženja Irmos bila posvećena temi Kosovskog zaveta, otac Gojko Perović oživeo je sećanja na blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, čoveka čiji je božji dar nadilazio uobičajena shvatanja vernika. Njegova beseda bila je protkana ljubavlju, poštovanjem i divljenjem prema mitropolitu, koji je, kako je otac Gojko istakao, imao dar da zaustavlja kiše.
- Blaženopočivši mitropolit Amfilohije imao je sto darova i čuda. Međutim, ako mu budu slikali ikone, moj predlog je da na njoj mora da bude neko razagnanje oblaka. Nekoliko puta sam posvedočio kako je zaustavljao kiše. On je imao taj dar. Jednom u Napulju, nekoliko puta na Njegušima, u Arilju, sada u Čačku... - kazao je protojerej-stavrofor Gojko Perović.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije
Jedna od najupečatljivijih priča koja je ostavila snažan utisak na prisutne bila je ona o osvećenju Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Tog dana, dolazak carigradskog i moskovskog patrijarha, kao i kiparskog arhiepiskopa, činilo je događaj izuzetno značajnim. No, pretnja lošeg vremena izazivala je zabrinutost.
- Dolazi carigradski patrijarh, moskovski patrijarh, kiparski arhiepiskop... U istoriji pravoslavne crkve, od kada postoji, nije se desilo da carigradski i moskovski patrijarh zajedno osveštaju neki hram, samo u Podgorici se to tada desilo. Brinulo smo o svemu, o protokolu gde će ko da sedi, gde će ko da stoji, pa smo gledali i vremensku prognozu. Sekretar Mitropolije, otac Obren otvara najprecizniju vremensku prognozu – najavljuju gromove, munje, prolom oblaka za veče uoči osvećenja hrama. Jedan od nas je prišao mitropolitu Amfilohiju i pita ga: „Vladiko, najavljena je kiša. Šta da radimo?“. A on odgovara: „Toliki gosti, a kiša? Neće biti kiše!“ - priseća se otac Gojko, prenoseći mir i sigurnost koju je mitropolit unosio.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Protojerej-stavrofor Gojko Perović
Kako se dan osvećenja približavao, strepnja je rasla, ali mitropolit Amfilohije ostao je nepokolebljiv.
- Veče pred osveštanje hrama, svi drhtimo i gledamo vremensku prognozu koja se ne menja. I dalje najavljuju munje i gromove. Međutim, kada je počela akademija, nebo iznad Podgorice se razvedrilo da su na njemu sve zvezde mogle da se prebroje - ispričao je otac Gojko, izazivajući osećaj divljenja kod prisutnih.
Kroz ove priče, otac Gojko Perović nije samo evocirao sećanje na mitropolita Amfilohija, već je i podsetio na snagu vere i čuda koja se događaju kada je duhovna veza sa Bogom čvrsta.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Odgovarajući na rastuće interesovanje kineskih državljana za pravoslavno hrišćanstvo, Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka obezbedila je duhovnu podršku i zajedništvo kroz novu misionarsku inicijativu.
Tradicionalni recept sa svetog brda Atosa, sjedinjuje ukus leblebije sa aromom crnog luka, bibera, tucane paprike, peršuna i bosiljka, a kombinacija senfa i maslinovog ulja dodaje dodatnu raskoš.
Kada životne oluje zaprete da nas potonu, Sveti Teofan Zatvornik nas u delu svoje knjige namenjenom za drugi četvrtak posle Pedesetnice, upućuje da se setimo reči Gospoda, prepoznamo njegovu prisutnost i nađemo utehu u verovanju da nas on vodi kroz svaku nevolju.
Pored arhitektonskih i duhovnih sličnosti, oba svetilišta služe kao mostovi između prošlosti i sadašnjosti. Manastir Ostrog i crkva posvećena Svetom Mihailu nose sa sobom priče o veri koja je opstala uprkos svim izazovima, podsećajući nas na snagu duhovnosti i kulturnog nasleđa.
Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
Priče o čudima jedne od najpoštovanijih svetiteljki u Rusiji brižljivo su čuvane u narodu, prenosile su se s kolena na koleno i neprestano se umnožavale jer pomoć ove svetiteljke u životu vernika ne prestaje ni posle njene smrti.
Nakon dugogodišnjeg podvižništva u surovom predelu Karulje na Svetoj gori, shi monah Simeon vratio se u srpske zemlje da provede svoje poslednje dane. Njegova jednostavnost i dečija nevinost ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga sreli.
Pored arhitektonskih i duhovnih sličnosti, oba svetilišta služe kao mostovi između prošlosti i sadašnjosti. Manastir Ostrog i crkva posvećena Svetom Mihailu nose sa sobom priče o veri koja je opstala uprkos svim izazovima, podsećajući nas na snagu duhovnosti i kulturnog nasleđa.
Svetitelj čija duhovna luča vekovima osvetljava staze vernika, i danas u manastirski kompleks koji mu je posvećen, privlači mnoge koji nad njegovim moštima pronalaze utehu i spas.
Vojvoda rimske vojske Leontije u prvom veku postao je simbol postojane vere u Hrista, a njegovo mučeništvo, čuda i neprestana molitva zajedno sa obraćenim vojnicima Ipatijem i Teodulom, predstavlja nadahnuće kroz vekove.
Otkrijte fascinantnu istoriju manastira Ravanica, od burnih vekova turskih najezdi do današnje tihe, duhovne oaze koju čuvaju posvećene monahinje. Mesto gde se molitve uslišavaju, a isceljenja dešavaju.
Kada životne oluje zaprete da nas potonu, Sveti Teofan Zatvornik nas u delu svoje knjige namenjenom za drugi četvrtak posle Pedesetnice, upućuje da se setimo reči Gospoda, prepoznamo njegovu prisutnost i nađemo utehu u verovanju da nas on vodi kroz svaku nevolju.
Iako se astrološki znakovi mogu naći na freskama pojedinih hrišćanskih svetilišta, dok crkva osuđuje astrologiju kao đavolsko delo, njihovo prisustvo nema veze sa okultizmom. Ovi prikazi su deo srednjovekovne astronomije i kosmologije, a ne astrologije, pojašnjava otac Goran.
Da bi supružnici danas bili u stanju da ostanu srećni i voljeni, neophodno je da sačuvaju svoje odnose kroz lično saosećanje. Da bi bračna zajednica opstala u harmoniji, na tome treba da se radi, da joj se pomogne, jer samo po sebi ništa ne predstavlja objektivnu realnost.
Citat Svetog Teofana Zatvornika za drugu sredu posle Pedesetnice podseća nas na važnost sjedinjavanja molitve i ispunjavanja volje Božije, jer samo na taj način molitva postaje istinska i plodonosna.
Iako se astrološki znakovi mogu naći na freskama pojedinih hrišćanskih svetilišta, dok crkva osuđuje astrologiju kao đavolsko delo, njihovo prisustvo nema veze sa okultizmom. Ovi prikazi su deo srednjovekovne astronomije i kosmologije, a ne astrologije, pojašnjava otac Goran.
Rođeni u nesvakidašnjim okolnostima, odrastali u sovjetskoj porodici daleko od vere, braća Zinkovski su kasnije pronašli svoj put do monaštva. Njihov duhovni put, ispunjen sumnjama i traženjima, odveo ih je kroz mnoge zemlje i religijske studije, ali su konačno našli mir i ispunjenje u pravoslavlju.
Priče o čudima jedne od najpoštovanijih svetiteljki u Rusiji brižljivo su čuvane u narodu, prenosile su se s kolena na koleno i neprestano se umnožavale jer pomoć ove svetiteljke u životu vernika ne prestaje ni posle njene smrti.