Jedan od najomiljenijih besednika današnjice, na duhovnoj tribini u Čačku evocirao je uspomene na blaženopočivšeg vladiku i njegova mnogobrojna čudesna dela, među kojima je i razagnanja oblaka.
Na nedavnoj duhovnoj tribini u Čačku, koja je u organizaciji Udruženja Irmos bila posvećena temi Kosovskog zaveta, otac Gojko Perović oživeo je sećanja na blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, čoveka čiji je božji dar nadilazio uobičajena shvatanja vernika. Njegova beseda bila je protkana ljubavlju, poštovanjem i divljenjem prema mitropolitu, koji je, kako je otac Gojko istakao, imao dar da zaustavlja kiše.
- Blaženopočivši mitropolit Amfilohije imao je sto darova i čuda. Međutim, ako mu budu slikali ikone, moj predlog je da na njoj mora da bude neko razagnanje oblaka. Nekoliko puta sam posvedočio kako je zaustavljao kiše. On je imao taj dar. Jednom u Napulju, nekoliko puta na Njegušima, u Arilju, sada u Čačku... - kazao je protojerej-stavrofor Gojko Perović.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije
Jedna od najupečatljivijih priča koja je ostavila snažan utisak na prisutne bila je ona o osvećenju Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Tog dana, dolazak carigradskog i moskovskog patrijarha, kao i kiparskog arhiepiskopa, činilo je događaj izuzetno značajnim. No, pretnja lošeg vremena izazivala je zabrinutost.
- Dolazi carigradski patrijarh, moskovski patrijarh, kiparski arhiepiskop... U istoriji pravoslavne crkve, od kada postoji, nije se desilo da carigradski i moskovski patrijarh zajedno osveštaju neki hram, samo u Podgorici se to tada desilo. Brinulo smo o svemu, o protokolu gde će ko da sedi, gde će ko da stoji, pa smo gledali i vremensku prognozu. Sekretar Mitropolije, otac Obren otvara najprecizniju vremensku prognozu – najavljuju gromove, munje, prolom oblaka za veče uoči osvećenja hrama. Jedan od nas je prišao mitropolitu Amfilohiju i pita ga: „Vladiko, najavljena je kiša. Šta da radimo?“. A on odgovara: „Toliki gosti, a kiša? Neće biti kiše!“ - priseća se otac Gojko, prenoseći mir i sigurnost koju je mitropolit unosio.
Savo PRELEVIC/AFP/Profimedia
Protojerej-stavrofor Gojko Perović
Kako se dan osvećenja približavao, strepnja je rasla, ali mitropolit Amfilohije ostao je nepokolebljiv.
- Veče pred osveštanje hrama, svi drhtimo i gledamo vremensku prognozu koja se ne menja. I dalje najavljuju munje i gromove. Međutim, kada je počela akademija, nebo iznad Podgorice se razvedrilo da su na njemu sve zvezde mogle da se prebroje - ispričao je otac Gojko, izazivajući osećaj divljenja kod prisutnih.
Kroz ove priče, otac Gojko Perović nije samo evocirao sećanje na mitropolita Amfilohija, već je i podsetio na snagu vere i čuda koja se događaju kada je duhovna veza sa Bogom čvrsta.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.