MATTHIAS SCHRADER / AFP / ProfimediaManastir Svetih Arhangela kod Prizrena
Svakim ispisanim slovom i svakom naučenom pesmom, mladi iz regiona kroz igru i učenje u Manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, ne samo da usvajaju znanje, već postaju i čuvari dragocene tradicije koja vekovima čini srpski narod posebnim.
U blagoslovenom ambijentu Manastira Svetih arhangela kod Prizrena, započela je osma po redu Svetoarhangelska letnja škola kaligrafije i istorije. Ova škola, čiji je cilj oživljavanje srpskog kulturnog, obrazovnog i umetničkog života u Prizrenu, namenjena je najmlađima, uzrasta od deset do osamnaest godina. Projekat vodi Društvo prijatelja Manastira Svetih Arhangela, uz blagoslov arhimandrita Mihaila, igumana manastira.
shutterstock.com
Kapija Manastira Svetih Arhangela kod Prizrena
Manastirski kompleks u kod Prizrena odiše duhovnom spokojem i sveprožimajućom svetlošću pravoslavne vere. Okružen netaknutom prirodom, ovaj prostor nudi utočište mira i tišine, gde se zvuci svakodnevnog života utišavaju pred molitvama koje odjekuju kroz vekove. Svaki kutak ovog svetilišta nosi miris tamjana i sveće, podsećajući posetioce na duboku povezanost sa nebeskim carstvom i duhovnom tradicijom pravoslavlja.
Riznica net
Arhimandrit Mihailo, iguman manastira Svetih Arhangela
“Škola predstavlja projekat oživljavanja srpskog kulturnog, obrazovnog i umetničkog života u Prizrenu za najmlađe, uzrasta od deset do 18 godine, kog vodi Društvo prijatelja manastira Svetih Arhangela, uz blagoslov domaćina škole, arhimandrita Mihaila, igumana manastira”, navodi se u saopštenju.
Petodnevni program, koji se održava u “Narodnom konaku Cara Dušana” u okviru manastira, pruža učesnicima besplatne časove kaligrafije, srednjovekovne istorije i kulture, kao i izvorne muzike. Kroz radionice, deca imaju priliku da upoznaju svetinje i znamenitosti Prizrena i njegove okoline, te da se druže kroz igru i sport.
MATTHIAS SCHRADER / AFP / Profimedia
Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena
Svetoarhangelska letnja škola kaligrafije i istorije nije samo edukativni poduhvat, već i duhovno putovanje koje mladima otvara vrata prošlosti, inspiriše ih i povezuje sa kulturnim korenima. U svetu u kojem se često gubi veza sa tradicijom, ova škola vraća osećaj pripadnosti i podseća na važnost očuvanja kulturnog identiteta za buduće generacije.
Sa svakim ispisanim slovom i svakom naučenom pesmom, deca ne samo da usvajaju znanje, već i postaju čuvari dragocenih tradicija koje vekovima čine srpski narod posebnim. Tako, kroz igru i učenje, Svetoarhangelska letnja škola kaligrafije i istorije osvetljava put ka budućnosti ukorenjenoj u bogatoj prošlosti.
Odgovarajući na rastuće interesovanje kineskih državljana za pravoslavno hrišćanstvo, Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka obezbedila je duhovnu podršku i zajedništvo kroz novu misionarsku inicijativu.
Tradicionalni recept sa svetog brda Atosa, sjedinjuje ukus leblebije sa aromom crnog luka, bibera, tucane paprike, peršuna i bosiljka, a kombinacija senfa i maslinovog ulja dodaje dodatnu raskoš.
Kada životne oluje zaprete da nas potonu, Sveti Teofan Zatvornik nas u delu svoje knjige namenjenom za drugi četvrtak posle Pedesetnice, upućuje da se setimo reči Gospoda, prepoznamo njegovu prisutnost i nađemo utehu u verovanju da nas on vodi kroz svaku nevolju.
Pored arhitektonskih i duhovnih sličnosti, oba svetilišta služe kao mostovi između prošlosti i sadašnjosti. Manastir Ostrog i crkva posvećena Svetom Mihailu nose sa sobom priče o veri koja je opstala uprkos svim izazovima, podsećajući nas na snagu duhovnosti i kulturnog nasleđa.
Kroz nepokolebljivu veru i predanost, ova svetiteljka ostaje svetionik pravoslavlja, pokazujući snagu i lepotu bogoljubive majke koja je vodila svoju porodicu putem pravičnosti i ljubavi.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
Priče o čudima jedne od najpoštovanijih svetiteljki u Rusiji brižljivo su čuvane u narodu, prenosile su se s kolena na koleno i neprestano se umnožavale jer pomoć ove svetiteljke u životu vernika ne prestaje ni posle njene smrti.
Nakon dugogodišnjeg podvižništva u surovom predelu Karulje na Svetoj gori, shi monah Simeon vratio se u srpske zemlje da provede svoje poslednje dane. Njegova jednostavnost i dečija nevinost ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga sreli.
U Svetogeorgijevskom manastiru iz 14. veka održan je svečani skup koji je predvodio episkop bihaćko-petrovački Sergije, podsećajući sabrane na važnost molitvenog zajedništva. Posle blagosiljanja slavskih darova, vernici su uživali u svečanoj trpezi u manastirskoj porti.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Kada životne oluje zaprete da nas potonu, Sveti Teofan Zatvornik nas u delu svoje knjige namenjenom za drugi četvrtak posle Pedesetnice, upućuje da se setimo reči Gospoda, prepoznamo njegovu prisutnost i nađemo utehu u verovanju da nas on vodi kroz svaku nevolju.
Iako se astrološki znakovi mogu naći na freskama pojedinih hrišćanskih svetilišta, dok crkva osuđuje astrologiju kao đavolsko delo, njihovo prisustvo nema veze sa okultizmom. Ovi prikazi su deo srednjovekovne astronomije i kosmologije, a ne astrologije, pojašnjava otac Goran.
Da bi supružnici danas bili u stanju da ostanu srećni i voljeni, neophodno je da sačuvaju svoje odnose kroz lično saosećanje. Da bi bračna zajednica opstala u harmoniji, na tome treba da se radi, da joj se pomogne, jer samo po sebi ništa ne predstavlja objektivnu realnost.
Citat Svetog Teofana Zatvornika za drugu sredu posle Pedesetnice podseća nas na važnost sjedinjavanja molitve i ispunjavanja volje Božije, jer samo na taj način molitva postaje istinska i plodonosna.
Iako se astrološki znakovi mogu naći na freskama pojedinih hrišćanskih svetilišta, dok crkva osuđuje astrologiju kao đavolsko delo, njihovo prisustvo nema veze sa okultizmom. Ovi prikazi su deo srednjovekovne astronomije i kosmologije, a ne astrologije, pojašnjava otac Goran.
Rođeni u nesvakidašnjim okolnostima, odrastali u sovjetskoj porodici daleko od vere, braća Zinkovski su kasnije pronašli svoj put do monaštva. Njihov duhovni put, ispunjen sumnjama i traženjima, odveo ih je kroz mnoge zemlje i religijske studije, ali su konačno našli mir i ispunjenje u pravoslavlju.
Priče o čudima jedne od najpoštovanijih svetiteljki u Rusiji brižljivo su čuvane u narodu, prenosile su se s kolena na koleno i neprestano se umnožavale jer pomoć ove svetiteljke u životu vernika ne prestaje ni posle njene smrti.