U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Na dan kada se Crkva seća svog pastira, mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odzvanjala je molitva, svedočeći o četiri godine od njegovog upokojenja. Njegova misija, ljubav prema vernom narodu i nepokolebljiva vera u Boga ponovo su sabrale pastvu i sveštenstvo, okupljene u blagodarnosti i sećanju.
Foto: SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Zaupokojenu liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom služio je arhijerejsku zaupokojenu liturgiju uz sasluženje mitropolita i episkopa iz različitih pravoslavnih eparhija i crkava – od Makedonske pravoslavne crkve do raško-prizrenske i zahumsko-hercegovačke eparhije. Molitveno sabranje vernog naroda, sveštenstva i monaštva u kripti hrama bilo je poput živog kamena u Božjem hramu, gde su vernici došli da iskažu svoju ljubav i poštovanje prema mitropolitu koji je postao svetionik vere i nade u Crnoj Gori.
Po završetku čitanja Jevanđelja, episkop pakrački i slavonski Jovan obratio se okupljenima dirljivom besedom o veri, praštanju i povratku Božjeg prisustva među narod. Povezujući priču o isceljenju gubavca iz Jevanđelja sa dolaskom mitropolita Amfilohija u trenutke narodnog duhovnog posrtanja, vladika Jovan istakao je da je Crnoj Gori bio potreban glas proroka, upravo kao što je mitropolit Amfilohije bio Božji odgovor na vapaj za duhovnim obnavljanjem naroda.
Njegove reči su potakle prisutne da prepoznaju kako su, kroz Amfilohijevo služenje, vera i ljubav ponovo procvetale tamo gde su bile zaboravljene.
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, zajedno sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, podsetio je sabrane na snagu mitropolitove misije.
- Iako je otišao, on je sa nama,” rekao je mitropolit Joanikije, ističući da mitropolit Amfilohije, i u svom počinku, okuplja svoj narod u molitvi. „Njegova dela, zasluge i ljubav prema svima nama ne jenjavaju. Ovaj dan podseća nas na veru koju je živeo, veru koja je plamen nadahnuća i ljubavi prema Hristu.”
Nakon liturgije, sabrani su se poklonili na grobu mitropolita Amfilohija, u tišini i molitvi za njegovu dušu, kao i za snagu u veri koja ih je ujedinila na ovaj dan sećanja i nade.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
Novi poglavar Katoličke crkve izazvao je lavinu reakcija nakon otkrića da su američki donatori obećali milijardu evra za izbor „pravog“ pape, dok deficit Svete Stolice prelazi 83 miliona evra.
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
U crkvi Svetog Jovana Vladimira, uz molitve za nevino postradale, sveštenici i vernici izrazili duboko saosećanje i pozvali na povratak Bogu, kako bi se slične tragedije nikada više ne ponovile.
Na praznik Svetog Avramija, episkop budimski služio je pomen vernoj sluškinji Božjoj, koja je kao devojka u vihoru rata u Slavoniji bila nasilno pokatoličena, a kasnije se vratila pravoslavlju i decenijama posvećeno služila Crkvi, ostajući simbol snage i vere.
U crkvi Lazarici, iz koje je srpska vojska krenula ka Kosovu, služena je liturgija, a pomen svim stradalim junacima i litija do Spomenika kosovskim vitezovima sabrali su arhijereje, monahe, vojnike, državnike i verni narod.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Obred Havdale se izvodi subotom uveče, po završetku Šabata, što je trenutak kada nastupi noć - odnosno kada na nebu postanu vidljive tri srednje zvezde.
Vernici su telima branili svog duhovnika, sveštenstvo je blokiralo put policiji, a Mikael Adžapahjan je sa mirom u glasu poručio da pretnja Jerevanu ne dolazi od njega, već iz samog vrha vlasti.
Arhijerej Albanske pravoslavne crkve okončao je zemaljski put nakon duge borbe s bolešću, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bogatu ostavštinu obnove crkava i duhovnog života u Albaniji,
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.