MOLITVE OVIH LJUDI BOG NAJPRE USLIŠI: Starac Pajsije otkriva kako i stradanje može da isceljuje
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Na dan kada se Crkva seća svog pastira, mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odzvanjala je molitva, svedočeći o četiri godine od njegovog upokojenja. Njegova misija, ljubav prema vernom narodu i nepokolebljiva vera u Boga ponovo su sabrale pastvu i sveštenstvo, okupljene u blagodarnosti i sećanju.
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom služio je arhijerejsku zaupokojenu liturgiju uz sasluženje mitropolita i episkopa iz različitih pravoslavnih eparhija i crkava – od Makedonske pravoslavne crkve do raško-prizrenske i zahumsko-hercegovačke eparhije. Molitveno sabranje vernog naroda, sveštenstva i monaštva u kripti hrama bilo je poput živog kamena u Božjem hramu, gde su vernici došli da iskažu svoju ljubav i poštovanje prema mitropolitu koji je postao svetionik vere i nade u Crnoj Gori.
Po završetku čitanja Jevanđelja, episkop pakrački i slavonski Jovan obratio se okupljenima dirljivom besedom o veri, praštanju i povratku Božjeg prisustva među narod. Povezujući priču o isceljenju gubavca iz Jevanđelja sa dolaskom mitropolita Amfilohija u trenutke narodnog duhovnog posrtanja, vladika Jovan istakao je da je Crnoj Gori bio potreban glas proroka, upravo kao što je mitropolit Amfilohije bio Božji odgovor na vapaj za duhovnim obnavljanjem naroda.
Njegove reči su potakle prisutne da prepoznaju kako su, kroz Amfilohijevo služenje, vera i ljubav ponovo procvetale tamo gde su bile zaboravljene.
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, zajedno sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, podsetio je sabrane na snagu mitropolitove misije.
- Iako je otišao, on je sa nama,” rekao je mitropolit Joanikije, ističući da mitropolit Amfilohije, i u svom počinku, okuplja svoj narod u molitvi. „Njegova dela, zasluge i ljubav prema svima nama ne jenjavaju. Ovaj dan podseća nas na veru koju je živeo, veru koja je plamen nadahnuća i ljubavi prema Hristu.”
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Nakon liturgije, sabrani su se poklonili na grobu mitropolita Amfilohija, u tišini i molitvi za njegovu dušu, kao i za snagu u veri koja ih je ujedinila na ovaj dan sećanja i nade.



Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Dela Predraga Dragovića nisu bila samo slike i skulpture, već svedočanstvo istorije, vere i narodne memorije koja i dalje inspiriše nove generacije.
Vlada Crne Gore dala je zeleno svetlo za podizanje spomenika mitropolitu Amfilohiju u rodnom Kolashinu, čime se slavi život i delo jednog od najznačajnijih crkvenih velikana našeg vremena.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.