U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Na dan kada se Crkva seća svog pastira, mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odzvanjala je molitva, svedočeći o četiri godine od njegovog upokojenja. Njegova misija, ljubav prema vernom narodu i nepokolebljiva vera u Boga ponovo su sabrale pastvu i sveštenstvo, okupljene u blagodarnosti i sećanju.
Foto: SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Zaupokojenu liturgiju služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom služio je arhijerejsku zaupokojenu liturgiju uz sasluženje mitropolita i episkopa iz različitih pravoslavnih eparhija i crkava – od Makedonske pravoslavne crkve do raško-prizrenske i zahumsko-hercegovačke eparhije. Molitveno sabranje vernog naroda, sveštenstva i monaštva u kripti hrama bilo je poput živog kamena u Božjem hramu, gde su vernici došli da iskažu svoju ljubav i poštovanje prema mitropolitu koji je postao svetionik vere i nade u Crnoj Gori.
Po završetku čitanja Jevanđelja, episkop pakrački i slavonski Jovan obratio se okupljenima dirljivom besedom o veri, praštanju i povratku Božjeg prisustva među narod. Povezujući priču o isceljenju gubavca iz Jevanđelja sa dolaskom mitropolita Amfilohija u trenutke narodnog duhovnog posrtanja, vladika Jovan istakao je da je Crnoj Gori bio potreban glas proroka, upravo kao što je mitropolit Amfilohije bio Božji odgovor na vapaj za duhovnim obnavljanjem naroda.
Njegove reči su potakle prisutne da prepoznaju kako su, kroz Amfilohijevo služenje, vera i ljubav ponovo procvetale tamo gde su bile zaboravljene.
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, zajedno sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, podsetio je sabrane na snagu mitropolitove misije.
- Iako je otišao, on je sa nama,” rekao je mitropolit Joanikije, ističući da mitropolit Amfilohije, i u svom počinku, okuplja svoj narod u molitvi. „Njegova dela, zasluge i ljubav prema svima nama ne jenjavaju. Ovaj dan podseća nas na veru koju je živeo, veru koja je plamen nadahnuća i ljubavi prema Hristu.”
Nakon liturgije, sabrani su se poklonili na grobu mitropolita Amfilohija, u tišini i molitvi za njegovu dušu, kao i za snagu u veri koja ih je ujedinila na ovaj dan sećanja i nade.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Vlada Crne Gore dala je zeleno svetlo za podizanje spomenika mitropolitu Amfilohiju u rodnom Kolashinu, čime se slavi život i delo jednog od najznačajnijih crkvenih velikana našeg vremena.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.