Duhovna riznica 24.05.2026 | 00:01

GREŠE SVI KOJI MISLE DA ĆE OBILAZEĆI SVETA MESTA POSTATI BOLJI LJUDI: Starac Nikon Svetogorac upozorava na zabludu mnogih koji traže mir

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
GREŠE SVI KOJI MISLE DA ĆE OBILAZEĆI SVETA MESTA POSTATI BOLJI LJUDI: Starac Nikon Svetogorac upozorava na zabludu mnogih koji traže mir
Printscreen/Youtube/Слободан Поледица☦️

Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.

Na jednoj strani čovek traži „pravo mesto“ gde će mu duša postati mirnija, sigurnija i bliža Bogu; na drugoj strani, isto to mesto, čim ga pronađe, brzo prestaje da deluje kao rešenje i postaje samo još jedna stanica u unutrašnjoj nedoumici. U toj napetosti između spoljašnjeg prostora i unutrašnjeg stanja javlja se pitanje koje ne gubi na težini: gde zapravo počinje svetost — u okolnostima ili u čoveku? Odgovor koji razbija ovu iluziju donosi jednostavna, ali snažna pouka starca Nikona Svetogorca.

- Ne jurite na sveta mesta da biste postali sveti. Jov se posvetio đubrištu. Lot u Sodomi i Gomori, a Adam je zgrešio u Raju. Nema veze mesto, nego način života. Mesto ne spasava, nego način na koji mislimo i živimo - govorio je starac Nikon Svetogorac.

U ovoj rečenici ruši se čitava predstava o spoljašnjem „idealnom ambijentu“ kao uslovu duhovnog preobražaja. Svetost, prema ovoj pouci, ne zavisi od geografije, nego od unutrašnjeg izbora. Isto mesto može biti i pad i uzdizanje, zavisno od toga kako čovek u njemu misli, reaguje i živi. Time se odgovornost vraća tamo gde i pripada - u lični odnos prema dobru, a ne u okolnosti koje ga okružuju.

Zaključak se nameće jednostavno, ali ne i lako: čovek se ne menja menjajući prostor, nego menjajući sebe. A upravo tu počinje jedina stvarna promena koja ne zavisi ni od puta, ni od mesta, već od unutrašnje odluke.

Čitanje Jevanđelja za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu

Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje

 

Jutrenja

Jevanđelje po Jovanu, začalo 36 (10,9-16)

9. Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći.  10. Lopov ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju.  11. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.  12. A najamnik, koji nije pastir, kome ovce nisu svoje, vidi vuka gde dolazi, i ostavlja ovce, i beži; i vuk razgrabi ovce i raspudi ih.  13. A najamnik beži, jer je najamnik i ne mari za ovce.  14. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju.  15. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce.  16. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.

Liturgija

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 334 (13,7-16)

7. Sećajte se svojih starešina, koji vam propovedaše reč Božiju; gledajući na svršetak njihova života, ugledajte se na veru njihovu.  8. Isus Hristos je isti juče i danas i u vekove.  9. Ne dajte se zavesti različitim i tuđim učenjima, jer je dobro utvrđivati srce blagodaću a ne jelima, od kojih ne imaše koristi oni koji su u njima uživali.  10. Mi imamo žrtvenik od koga nemaju prava da jedu oni koji služe skiniji. 

11. Jer telesa onih životinja, čiju krv za grehe unosi prvosveštenik u svetinju, spaljuju se van staništa.  12. Zato i Isus, da bi osvetio narod krvlju svojom, postrada izvan grada.  13. Dakle, izađimo k Njemu izvan staništa, porugu njegovu noseći.  14. Jer ovde nemamo postojana grada, nego tražimo onaj koji će doći.  15. Kroz Njega, dakle, neprestano da prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje ispovedaju Ime njegovo.  16. A dobročinstvo i zajedništvo ne zaboravljajte; jer se takvim žrtvama ugađa Bogu.

Jevanđelje po Mateju, začalo 24 (5,14-19)

14. Vi ste svetlost svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.  15. Niti se užiže svetiljka i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući.  16. Tako da se svetli svetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra dela i proslave Oca vašega koji je na nebesima.  17. Ne mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke; nisam došao da ukinem nego da ispunim.  18. Jer zaista vam kažem: Dok ne prođe nebo i zemlja, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne crte iz Zakona dok se sve ne zbude.  19. Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome.