Vavedenje je jedan od pet najvećih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici i krsna slava velikog broja Srba.
Srpska pravoslavna crkva slavi Vavedenje Presvete Bogorodice, jedan od najvećih praznika posvećenih Bogomajci. Slavi se kao uspomena na dan kada je Bogorodica prvi put uvedena u hram Božji i postala prva zavetovana devica u istoriji hrišćanstva.
Vavedenje je jedan od pet najvećih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici i krsna velikog broja Srba.
Kada je Presveta Deva Marija napunila tri godine, roditelji, Sveti Joakim i Ana, iz Nazareta su je doveli u Jerusalim, da je predaju Bogu na službu prema ranijem obećanju.
Iako je od Nazareta do Jerusalima bilo potrebno tri dana da se putuje; taj put nikome nije bio težak. Okupili su se i mnogi Joakimovi i Anini rođaci kako bi uzeli učešća u ovoj svetkovini, u kojoj, "uzimahu učešća nevidljivo i angeli Božji".
Napred su išle device sa zapaljenim svećama u rukama, pa onda Presveta Deva, vođena s jedne strane ocem, a s druge majkom.
Printskrin/SPC
Sveti Joakim i Ana sa Devicom Marijom
"Beše Deva ukrašena carskim blagoljepnim odećama i ukrasima, kako i priliči kćeri carevoj, nevesti Božjoj. Za njima iđaše množina srodnika i prijatelja, svi sa zapaljenim svećama. Pred hramom beše 15 stepenika".
Roditelji su Bogorodicu popeli samo na prvi stepenik, a ona je onda sama brzo otišla do vrha, gde je sačekao prvosveštenik Zaharija, otac Svetog Jovana Preteče.
On ju je i uzeo za ruku i uveo je ne samo u hram, nego i u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada nije ulazio osim arhijereja, i to jedanput godišnje.
Sveti Teofilakt Ohridski je govorio, da je Zaharija bio "van sebe i Bogom obuzet” kada je Devu uvodio u najsvetije mesto hrama, iza druge zavese, inače se ne bi mogao ovaj postupak njegov objasniti.
youtube/printscreen/Radio televizija Bor
Bogorodica
Tada su Joakim i Ana prineli žrtvu Bogu, prema zakonu, primiše blagoslov od sveštenika, i vratili su se kući, a Bogorodica je ostala u hramu. Dok su joj roditelji bili živi, često su je posećivali, posebno majka.
"Kada pak roditelji njeni behu Bogom odazvani iz ovoga sveta, Presveta Deva osta kao siroče, i ne željaše nikako do smrti udaljavati se iz hrama niti stupati u brak. Kako to beše protivno i zakonu i običaju u Izraelu, to ona po navršetku 12 godina data je Svetom Josifu, srodniku svome u Nazaret, "da pod vidom obručnice živi u devstvenosti, te tako i da svoju želju ispuni i prividno zakon zadovolji".
Jer u to vreme ne znade se u Izrailju za devojke zaveštane na devstvo do kraja života. Presveta Deva Marija beše prva takva doživotno zaveštana devojka, i njoj posle sledovahu u crkvi Hristovoj hiljade i hiljade devstvenica i devstvenika".
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Onisifor i Porfirije su odmah po hapšenju priznali da ispovedaju hrišćanstvo, tvrdeći da je Bog samo jedan, posle čega su bili izloženi jezivim mukama.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Istočnim petkom zove se u narodu praznik Majke Božje čije je slavlјenje poteklo u hramu kod izvora pored Carigrada koji se nazivao "Živonosni istočnik“.
Kada se i Gospod rodio u Vitlejemu, ovaj Anđeo Gospodnji javio se pastirima koji su čuvali noćnu stražu kod stada i rekao im: "Javljam vam veliku radost, danas nam se rodio Spasitelj!"
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.