ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga
SPC obeležava Veliki petak, dan kada je Isus Hrist razapet na časni krst i umro za spasenje sveta.
Prema hrišćanskom predanju, Isus Hristos je u noći između Velikog četvrtka i Velikog petka mučen. Pontije Pilat, rimski prokurator Judeje, prvo je odbio da ga osudi jer nije pronašao za šta je kriv.
Judeji su uvideli da mogu samo da muče Isusa, ali ne mogu da ga osude, pa su rekli Pilatu da se Isus ustvari buni protiv imperatora, jer sebe proglašava carem, a za takav greh Rimljani moraju da kazne počinioca.
Kako je to bilo uoči Pashe, najvećeg judejskog praznika, običaj je nalagao da se jedan zatvoreik pusti na slobodu. Pilat je pitao narod koga da oslobodi: Isusa Hrista ili Varavu, razbojnika, koji je ubio nekoliko rimskih vojnika. Svetina, nahuškana od fariseja, tražila je Varavu.
Pilat je pitao šta da uradi s Isusom, a svetina je urlala: "Raspni ga! Raspni ga"!
Hristu su stavili trnov venac na glavu, a na pleća navalili teški krst i poveli putem koji i danas, dve hiljade godina kasnije, nosi ime Ulica bola. Pljuvali su ga i dobacivali pogrdne reči. Našao se tu i jedan dobar čovek, Simon iz Kirineje, koji se sažalio i pomogao Gospodu da nosli Krst Stradanja.
Na brdu Golgota su postavili tri krsta, na koja su razapeli Hrista i dvojicu razbojnika. Hristov krst je bio u sredini. I posle svih pretrpljenih muka i poniženja, Hristos je molio svog Oca Nebeskog da oprosti ljudima rečima: "Oče, oprosti im, ne znaju šta rade".
"Kad je, oko tri sata po podne (po našem računanju vremena), Svoj duh predao Ocu, sva priroda, Božja tvorevina, pobunila se protiv nepravde i zločina: pomračilo se sunce, otvarali se grobovi, zatresla se zemlja. Zavesa u hramu se rascepila odozgo do dole. Kamenje se, uz strašan prasak, raspadalo. Stene su pucale", ostalo je zapisano..
Tako su se obistinile Hristove reči da će i mrtvo kamenje svedočiti živoga Boga. Kapetan koji je stražario kod krsta, rekao je da je taj čovek zaista bio pravednik, a okupljeni narod obuzeo je neizrecivi užas.
Pored Krsta je ostala Bogorodica sa apostolom Jovanom, Marijom Magdalinom i još nekim ženama. Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga. Josif iz Arimateje je otišao Pilatu i izmolio da sa krsta skine Hristovo telo i sahrani ga.
Pilat je, zato što je sutra subota (kada se ništa ne radi), a da telo ne bi stajalo na krstu tri dana, dozvolio da ga skinu sa krsta. Hristovo telo su obavili platnom i odneli u novu grobnicu, koju je Josif bio pripremio za sebe. Grob je bio uklesan u steni.
Kad su položili Hristovo telo, na ulaz su navalili ogroman kamen. Rimljani su postavili straže unaokolo, plašeći se da hrišćani ne uzmu telo.
Veliki petak se smatra najtužnijim danom u hrišćanstvu. Na ovaj dan se posti, a izbegavaju se sva vrsta slavlja.
Od Velikog četvrtka do Vaskrsa (nedelje), ne zvone crkvena zvona jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti, nego se vreme bogosluženja i oglašenja umrlih najavljuje drvenim klepalom.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević. Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg. Zbog sećanja na izdajstvo Gospoda, pravoslavni hrišćani poste svake srede, uz nekoliko izutetaka. Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
DAN KAD SE JUDA ODREKAO HRISTA, A POTOM SE I UBIO: Danas je crno slovo, obeležavamo VELIKI ČETVRTAK
DANAS JE DAN JUDINE IZDAJE ISUSA HRISTA: Obeležavamo Veliku sredu
KOLIKO SE TAČNO JAJA FARBA ZA VASKRS: Sveštenik razbija sve zablude vernika
Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Marcelina i Petra, mučenike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Praznik Sveta Trojica se u narodu naziva "rođendanom" hrišćanske crkve.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Starinska, praktična zamena koja je vremenom dobila svoje stalno mesto na porodičnoj trpezi.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak prve sedmice po Duhovima otvara se slika unutrašnje borbe između duha koji razara čovekov mir i Duha koji ga vraća smirenju, krotosti i njegovoj pravoj prirodi.