OVO MNOGI SRBI RADE, A NE BI TREBALO! Sveštenik objasnio kako se pravilno obeležava Vaskrs i šta bi domaćin kuće obavezno trebalo da uradi
Kaže da i svešteničke porodice ovaj praznik provode kao i sve, uz jednu razliku.
Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Srpska pravoslavna crkva obeležava danas Vaskrsni utorak. Zove se još i Svetli utorak i drugi je dan po Vaskrsu, kada se nastavlja proslavljanje najvećeg hrišćanskog praznika, kako u crkvenim bogosluženjima tako i u domovima pravoslavnih vernika. Službe su iste kao i prethodna dva dana.
"U vreme ono, Petar ustade pa otrča na grob, i nagnuvši se viđe samo pokrove gdje leže, i otide čudeći se u sebi tome što se dogodilo. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše udaljeno od Jerusalima šezdeset stadija i zvaše se Emaus. I oni govorahu među sobom o svim ovim događajima. I dok oni razgovarahu i raspravljahu, približi se i sam Isus i iđaše s njima. Ali oči njihove bjehu zadržane da ga ne poznaju", ostalo je zabeleženo..
Isus Hristos im je tada rekao:
- Kakav je to razgovor koji vodite među sobom idući, i što ste neveseli?
A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu:
- Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu, i zar nisi saznao šta se u njemu zbilo ovih dana?
Isus ih je pitao šta, a oni mu odgovoriše:
- O Isusu Nazarećaninu, koji beše čovjek prorok, silan na delu i u reči pred Bogom i svim narodom; kako ga predadoše prvosveštenici i knezovi naši da bude osuđen na smrt, i razapeše ga? A mi se nadasmo da je on taj koji će izbaviti Izrailja. Ali povrh svega toga, ovo je danas treći dan otkako se ovo dogodi. A zaprepastiše nas i neke žene između nas koje su bile rano na grobu, pa ne našavši telo njegovo, dođoše govoreći da su videle i pojavu anđela koji govorahu da je on živ. I neki od naših otidoše na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne videše.
A on im reče:
- O bezumni i sporoga srca za verovanje u sve što govoriše proroci! Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju?
I počevši od Mojseja i od svih Proroka razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano. I približiše se selu u koje su išli, i "on se činjaše da hoće dalje da ide".
I oni su pokušavali da ga zadrže.
"Ostani s nama, jer je dan nagnuo i blizu je veče. I uđe da ostane s njima. I dok on seđaše s njima za trpezom, uzevši hleb blagoslovi i prelomivši ga davaše im. A njima se otvoriše oči i poznaše ga. I on posta nevidljiv za njih. I rekoše oni jedan drugome: Ne goraše li srce naše u nama dok nam govoraše putem i dok nam objašnjavaše Pisma? I ustavši onoga časa, vratiše se u Jerusalim, i nađoše okupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. I oni ispričaše šta bi na putu, i kako ga poznaše pri lomljenju hleba".
Kaže da i svešteničke porodice ovaj praznik provode kao i sve, uz jednu razliku. Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle. Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković. Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
OVO MNOGI SRBI RADE, A NE BI TREBALO! Sveštenik objasnio kako se pravilno obeležava Vaskrs i šta bi domaćin kuće obavezno trebalo da uradi
"MILIONI DUHOVNO OSIROMAŠENIH ŽIVE KAO U HLADNOM GROBU"! Reči patrijarha Pavla u jednoj od Vaskršnjih poslanica koje i danas žive
ŠTA JE TRADICIJA, A ŠTA POMODARSTVO U PROSLAVI VASKRSA! Sveštenik otkrio šta je najbitnije uraditi na današnji praznik
NJOJ SE ISUS PRVOJ JAVIO KAD JE VASKRSAO! Ko je bila Marija Magdalena - BLUDNICA ILI SVETICA!
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote.
Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Još kao mlad postao je monah i učenik Prepodobnog Prokopija Dekapolita.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Antipu po starom i Svetog mučenika Savu Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Fidela Sigmaringenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
U hramu u Bresnici, pred mnoštvom vernika, otvorena su pitanja koja se retko izgovaraju naglas – šta u čoveku zaista živi, šta odumire i po čemu će ga, na kraju, Bog prepoznati