ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
Danas hrišćani slave Vaskrs, najradosniji praznik, vaskrsnuće Hristovo i pobedu života nad smrću.
Danas se prisećamo reči patrijarha Pavla, čija su obraćanja za života, bila željno isčekivana i veoma propraćena, a koja su uzrečena u jednoj od Vaskršnjih poslanica.
- Danas milioni duhovno osiromašenih i moralno opustošenih ljudi, zaneseni sjajem prolaznih stvari, žive u ovom svetu kao u hladnom grobu. Zar se svet ne pretvara u fabriku i tržište lažnog sjaja i prolaznih vrednosti? Zar se danas često ne govori da čovek i bez neba može mirno da hoda po zemlji?
- Molimo vaskrslog Gospoda da i u nama vaskrsne ljudski lik prvobitne čovekove prirode, koji je danas tako često izvitoperen, maskiran i unakažen brojnim manama i porocima. Da i u nama svako prepozna čoveka, obasjanog Njegovim večnim životom, bio imućan ili siromašan, na velikom ili malom položaju i mestu.
U Usrkšnjoj poslanici patrijarh Pavle je apelovao na "braću i sestre" da sačuvaju dostojanstvo, veru u "vaskrslog Gospoda", ljubav prema bližnjima, istini i pravdi, kao i "prema svemu dobru koje ljudi žele, a bez pomoći vaskrslog Gospoda i Njegovog Jevanđelja ne mogu postići".
- Samo u svetlosti sveistinitih Hristovih reči, svet i sva dobra zemaljska zadobijaju neprolazni besmrtni smisao, a glad za stvarima, za novcem i telesnim uživanjima, svođenje smisla života samo na zasićenje takve gladi, predstavlja samo naličje dublje gladi i žeđi čoveka.
- Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, utoliko je otimanje tvorevine i njenih dobara od Boga i od bližnjih - bezočnije i samoživije.
- Smisao svega postojećeg, sveukupnog ljudskog roda i čovekovog delovanja i življenja na zemlji, otkriva i daruje u tajni Hristovog raspeća za život sveta i njegovog vaskrsenja iz mrtvih.
- Zato obasjani večnom svetlošću Hrista Boga, proslavljamo njegovo Vasrksenje i u njemu nadu na vaskrsenje mrtvih i život večni, pozdravljajući se sveradosnim pozdravom ".
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Prema predanju, Isus Hristos je na Veliku subotu telom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.