DANAS JE VELIKA SUBOTA, DRUGI DAN HRIŠĆANSKE ŽALOSTI: Obeležavamo uspomena na sahranu Isusa Hrista
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.
SPC danas obeležava Vaskrsni ponedeljak. Ovaj praznik obeležen je crvenim slovom.
Naziva se i Svetlim ponedeljkom, prvim danom Svetle nedelje.
To je prvi dan po Vaskrsu, u koji se pesme dana Hrišćanske Pashe poju sa istim intenzitetom i žarom, jer se cela Svetla sedmica smatra kao produžetak jednog dana - Vaskrsa.
Zato je bogosluženje isto kao i za Vaskrs. Ono posle vozglasa sveštenika, počinje pesmom trikratnog "Hristos voskrese". Na jutrenju pre šestopsalmija takođe se uvek peva "Hristos voskrese" tri puta, i tek potom se čita šestopsalmije.
U većini naših krajeva Vaskršnji praznici traju tri dana. Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji. To je vreme kada se okuplja rodbina i iz udaljenijih krajeva.
U mnogim mestima se organizuju litije, uključujući i manastir Hilandar.
Rano izjutra, po završenoj službi u hramu, monasi izlaze iz manastirske porte, noseći crkvene predmete, na čelu sa ikonom Bogorodice Trojeručice. Krećući se laganim hodom u povorci, poju svo vreme tropare Bogorodici i obilaze mesta: Krst cara Dušana, spomen mesto Bogorodici podignuto na mestu gde je uginula mazga koja je donela ikonu Bogorodice Trojeručice iz Jerusalima, kosturnicu gde se čuvaju kosti upokojenih monaha, a onda se vraćaju u manastir i ponovo ulaze u hram.
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Kaže da i svešteničke porodice ovaj praznik provode kao i sve, uz jednu razliku.
Razlika je i u vaskršnjoj trpezi.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Službe su iste kao i prethodna dva dana.
U vaskršnjem intervjuu episkop budimljansko-nikšićki ne ostaje nem na pitanja savremenog čoveka, već otvoreno i sa apostolskom smelošću ukazuje na duhovne zablude koje su nas, kao narod, dovele do duhovnog sloma i identitetskog posrnuća.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Ruski knez Aleksandar Nevski preminuo je 1263. godine i prvo je bio sahranjen u gradu Vladimiru.
Na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja vernici poste, ali uz ovaj dan vezuju se i brojna narodna verovanja. Saznajte šta je dozvoljeno, šta nije i koje zabrane nemaju uporište u crkvenim pravilima.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna Teodora Aleksandrijska. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih mučenika Prota i Hijacinta, dok Jevreji večeras dočekuju Roš Hašanu, a za muslimane je petak dan džuma-namaza.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Beseda iz manastira Ćelije iz 1964. godine donosi duboko promišljanje o stradanju Preteče, Irodovom zločinu, ljudskom odnosu prema istini i tajni pravednikove smrti.
Testo se mesi od svega nekoliko sastojaka, a u sredini krije džem i orahe.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.