DAN KAD SE JUDA ODREKAO HRISTA, A POTOM SE I UBIO: Danas je crno slovo, obeležavamo VELIKI ČETVRTAK
Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg.
Razlika je i u vaskršnjoj trpezi.
Više od dve milijarde hrišćana širom sveta slavi Vaskrs koji ove godine pada na isti dan i po Julijanskom i po Gregorijanskom kalendaru.
Mnogi se pitaju u čemu je razlika u obeležavanju ovog praznika kod katolitika i pravoslavaca.
Etnolog Vesna Marjanović je jednom prilikom za Telegraf objasnila da neke velike razlike danas ne postoje.
– Danas ne postoje velike razlike. Činjenica je da se kod katolika jelo nosilo, isto kao i kod Rusina, na posvećivanje u crkvu. Ono što je pripremljeno za uskršnji ručak, međutim, to se takođe vremenom izgubilo. Kao i kod nas, običaj je pipremanje bogate trpeze.
Katolici u određivanju datuma ne poštujući jevrejsku Pashu, već proslavljaju odmah prve nedelje punog meseca, nakon prolećne ranodnevnice. Pravoslavci, sa druge strane, datum vezuju za Pashu.
Kaže da i katolici farbaju jaja, i oni se, takođe, prisećaju svojih upokojenih tokom ovih prazničkih dana, ali uz jednu razliku.
- Pravoslavci kada se pripremaju jaja koje će se određenog dana (nedelju dana nakon Vaskrsa) odneti na groblje, to su uvek obojena jaja u duhu praznika. Dok katolici odstupaju od šarenila i boja na takvom mestu i odnose jaja koja nisu obojena.
Jedna od ključnih, možda i najviše primetnih razlika jeste post koji kod katolika pre Vaskrsa traje svega dva dana, dok se kod pravoslavaca posti velikih sedam nedelja. Trpeza za vreme posta se razlikuje u ove dve proslave velikog praznika.
- Na trpezi katolika se veoma često pojavljuje guska, dok je kod pravoslavaca uglavnom aktuelno pečenje. Vaskršnjeg kolača sa jajetom uvek ima, samo što katolici često stavljaju i po nekoliko jaja u svoj kolač.
Takođe, pravoslavci se pridržavaju ishrane koja nema dodira sa životinjskim svetom, osim ribe, dok katolici ne jedu meso, ali se ne odriču jaja, mleka, sira i ostalih namirnica koje dobijamo od životinja, kako pojašnjava etnolog.
Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg. Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi. Prema predanju, Isus Hristos je na Veliku subotu telom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.

DAN KAD SE JUDA ODREKAO HRISTA, A POTOM SE I UBIO: Danas je crno slovo, obeležavamo VELIKI ČETVRTAK
"OČE, OPROSTI IM, NE ZNAJU ŠTA RADE"! Obeležavamo Veliki petak, dan stradanja Isusa Hristosa!
DANAS JE VELIKA SUBOTA, DRUGI DAN HRIŠĆANSKE ŽALOSTI: Obeležavamo uspomena na sahranu Isusa Hrista
NAJSNAŽNIJE MOLITVE NA VELIKU SUBOTU! Izgovaraju se za bolesne, one koji se spremaju za operaciju i stradalnike
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.