HRISTOS VASKRSE! Hrišćani u celom svetu slave najradosniji praznik!
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
SPC danas slavi Svete apostole Irodiona, Agava Rufa i druge sa njima.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama. Behu svi od Sedamdesetorice apostola.
Irodion beše srodnik Pavlov. Pozdravite, piše Pavle Rimljanima, Irodiona rođaka mojega. Mnogo postrada Irodion od Jevreja kao episkop Neopatrski.
Bili su ga štapovima po glavi, kamenjem ga udarali po ustima, boli ga noževima. I kada ga ostaviše kao mrtva, ustade sveti Irodion i produži služiti apostolima. U Rimu je pomagao apostolu Petru i bio posečen sa mnogim drugim hrišćanima onoga istoga dana kada je i Petar raspet.
Sveti Agav imao je duh proročki. U delima apostolskim pominju se dva njegova proročanstva. Prvo, prorekao je veliku glad po celom svetu, koja se istinski zbila u vreme ćesara Klaudija.
Drugo, kada se srete u Kesariji s apostolom Pavlom, koji je išao za Jerusalim, Agav uze pojas Pavlov i veza sebi i ruke i noge govoreći: "Tako veli Duh Sveti: čoveka kojega je ovaj pojas, ovako će ga svezati u Jerusalimu Jevreji".
Ruf beše episkop u Tivi Jeladskoj. I njega spominje apostol Pavle: pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu. Beše episkop u Irkaniji Azijskoj.
Sveti Flegont, koji se na istom mestu spominje, beše episkop u Trakijskom gradu Maratonu. Sveti Ermija, spomenut s ostalima, beše episkop u Dalmaciji.
Svi oni kao pčele Hristove raznosiše Jevanđelja po raznim krajevima stradajući mnogo radi ljubavi Hristove. Svi se preseliše u večno carstvo Hrista ljubljenoga.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Kaže da i svešteničke porodice ovaj praznik provode kao i sve, uz jednu razliku.
Razlika je i u vaskršnjoj trpezi.
Nije pristajao na jeres i careve ucene.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Prema nekim verovanjima, proricao je ukidanje žrtvenog zakona i ukidanje subote, umesto koje je Hristos ustanovio nedelju.
Kada su jevrejske starešine saznale za vaskrsenje Hristovo, počeli su da potplaćuje vojnike da pronose lažnu vest da Hristos nije vaskrsao, ali Longin na to nije želeo da pristine.
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Na molbu tri znamenite Srpkinje – kneginje Milice, despotice Jefimije i princeze Olivere, koja je bila Bajazitova žena – mošti su prenete u Srbiju.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Mladi Britanci primili su Svetu tajnu krštenja u parohiji Svetog Jovana Krstitelja u Halifaksu i postali deo duhovne porodice Srpske patrijaršije.
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.