HRISTOS VASKRSE! Hrišćani u celom svetu slave najradosniji praznik!
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
SPC danas slavi Svete apostole Irodiona, Agava Rufa i druge sa njima.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama. Behu svi od Sedamdesetorice apostola.
Irodion beše srodnik Pavlov. Pozdravite, piše Pavle Rimljanima, Irodiona rođaka mojega. Mnogo postrada Irodion od Jevreja kao episkop Neopatrski.
Bili su ga štapovima po glavi, kamenjem ga udarali po ustima, boli ga noževima. I kada ga ostaviše kao mrtva, ustade sveti Irodion i produži služiti apostolima. U Rimu je pomagao apostolu Petru i bio posečen sa mnogim drugim hrišćanima onoga istoga dana kada je i Petar raspet.
Sveti Agav imao je duh proročki. U delima apostolskim pominju se dva njegova proročanstva. Prvo, prorekao je veliku glad po celom svetu, koja se istinski zbila u vreme ćesara Klaudija.
Drugo, kada se srete u Kesariji s apostolom Pavlom, koji je išao za Jerusalim, Agav uze pojas Pavlov i veza sebi i ruke i noge govoreći: "Tako veli Duh Sveti: čoveka kojega je ovaj pojas, ovako će ga svezati u Jerusalimu Jevreji".
Ruf beše episkop u Tivi Jeladskoj. I njega spominje apostol Pavle: pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu. Beše episkop u Irkaniji Azijskoj.
Sveti Flegont, koji se na istom mestu spominje, beše episkop u Trakijskom gradu Maratonu. Sveti Ermija, spomenut s ostalima, beše episkop u Dalmaciji.
Svi oni kao pčele Hristove raznosiše Jevanđelja po raznim krajevima stradajući mnogo radi ljubavi Hristove. Svi se preseliše u večno carstvo Hrista ljubljenoga.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Kaže da i svešteničke porodice ovaj praznik provode kao i sve, uz jednu razliku.
Razlika je i u vaskršnjoj trpezi.
Nije pristajao na jeres i careve ucene.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Podsticao je Zorovavelja i Isusa sveštenika da obnove hram Gospodnji u Jerusalimu proričući tome hramu veću slavu nego bivšem hramu Solomonovu.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Otac Vladimir objašnjava kako se suočiti sa tugom, krivicom i duhovnim pitanjima bez gubitka vere i nade.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.