HRISTOS VASKRSE! Hrišćani u celom svetu slave najradosniji praznik!
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
SPC danas slavi Svete apostole Irodiona, Agava Rufa i druge sa njima.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama. Behu svi od Sedamdesetorice apostola.
Irodion beše srodnik Pavlov. Pozdravite, piše Pavle Rimljanima, Irodiona rođaka mojega. Mnogo postrada Irodion od Jevreja kao episkop Neopatrski.
Bili su ga štapovima po glavi, kamenjem ga udarali po ustima, boli ga noževima. I kada ga ostaviše kao mrtva, ustade sveti Irodion i produži služiti apostolima. U Rimu je pomagao apostolu Petru i bio posečen sa mnogim drugim hrišćanima onoga istoga dana kada je i Petar raspet.
Sveti Agav imao je duh proročki. U delima apostolskim pominju se dva njegova proročanstva. Prvo, prorekao je veliku glad po celom svetu, koja se istinski zbila u vreme ćesara Klaudija.
Drugo, kada se srete u Kesariji s apostolom Pavlom, koji je išao za Jerusalim, Agav uze pojas Pavlov i veza sebi i ruke i noge govoreći: "Tako veli Duh Sveti: čoveka kojega je ovaj pojas, ovako će ga svezati u Jerusalimu Jevreji".
Ruf beše episkop u Tivi Jeladskoj. I njega spominje apostol Pavle: pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu. Beše episkop u Irkaniji Azijskoj.
Sveti Flegont, koji se na istom mestu spominje, beše episkop u Trakijskom gradu Maratonu. Sveti Ermija, spomenut s ostalima, beše episkop u Dalmaciji.
Svi oni kao pčele Hristove raznosiše Jevanđelja po raznim krajevima stradajući mnogo radi ljubavi Hristove. Svi se preseliše u večno carstvo Hrista ljubljenoga.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Kaže da i svešteničke porodice ovaj praznik provode kao i sve, uz jednu razliku.
Razlika je i u vaskršnjoj trpezi.
Nije pristajao na jeres i careve ucene.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Sveti prorok Zaharije i pravedna Jelisaveta bili su roditelji Svetog Jovana Preteče i Krstitelja.
U pravoslavnoj crkvi se pominje kao sveti mučenik, koji je stradao od progona u vreme cara Numerijana.
Kao revnosni hrišćanin, postavljen je za episkopa u Nikomidiji i to u vreme najgoreg gonjenja hrišćana pod carevima Dioklecijanom i Maksimijanom.
Mamant je imao 15 godina, kada je izveden pred sud cara.
Prvi razgovor u četiri oka otvorio teme od opstanka hrišćana u Turskoj i na Bliskom Istoku, preko rata u Ukrajini, do priprema za obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
U svetinji pored Golupca, 21. septembra sabraće se verni iz svih krajeva Srbije i dijaspore da obeleže 90 godina od kada su ovu čudotvornu relikviju ruski monasi doneli u Srbiju.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
Otkrijte kako šareni povrtni specijalitet u želatinskoj formi, začinjen blagim vinskim sirćetom, vekovima krasi postne trpeze pravoslavnih manastira i zašto postaje hit u savremenim kuhinjama.
Iskreno pokajanje i molitveno pravilo otkrivaju duhovnu snagu i vode vernika ka spokoju u srcu i svakodnevnom životu.
U svojoj besedi za 15. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz Kanu Galilejsku i pokazuje kako svako Hristovo čudo, od isceljenja do prosvetljenja, u svojoj suštini pretvara našu svakodnevicu i ljudsku prirodu u izvor radosti i svetlosti.