SVI STE ČULI ZA MILANSKI EDIKT, A ZNATE LI ŠTA ON ZNAČI: Da nije donet svet bi danas izgledao drugačije
Od kraja 1. veka, hrišćani su bili proganjani na teritoriji Rimskog carstva, zbog svoje vere.
Iguman manastira Svetog Nikole, otac Ignjatije, tvrdi da znakovi sa glinenih pločica prikazuju geometrijske obrasce, a ne reči, otvarajući novu perspektivu na jednu od najvećih arheoloških dilemma.
Više od jednog veka naučnici širom sveta pokušavaju da razotkriju jednu od najvećih arheoloških misterija čovečanstva – pismo civilizacije u dolini reke Ind, na teritoriji današnjeg Pakistana. Na glinenim pločicama uklesani znaci i simboli izazivali su neprekidne debate i kontradiktorne teorije – da li su u pitanju politički ili verski simboli, da li predstavljaju magijske formule ili su tek dekorativni znakovi. Povezivali su ih sa hinduističkim spisima i tražili fonetska tumačenja, ali konačnog rešenja nije bilo. Indijske vlasti, očajnički želeći da otkriju poruke svojih prastarih predaka, nudile su nagradu od milion dolara za onoga ko uspe da dešifruje taj kod.
U ovaj misteriozni svet simbolike i drevnih zagonetki slučajno je zakoračio i srpski monah Ignjatije Đorđević, iguman manastira Svetog Nikole kod Niša. Dok je proučavao praistorijsku geometriju i arheologiju, naišao je na indijske znakove, najčešće prikazane kroz životinjske motive. Njegova pažljiva analiza pokazala je nešto što do tada nije ni slutio svet nauke – ovi znaci nisu pismo u klasičnom smislu, već geometrijski nacrti.
Analizom je došao do zaključka da je ta drevna civilizacija koristila geometrijske linije za pozicioniranje anatomskih tačaka tela predstavljenih životinja. – Jedini su primer ove vrste – objašnjava otac Ignjatije, koji je i diplomirani istoričar umetnosti. – Glava sa rogovima iscrtana je kružnom formom, rep strelastom, noge oblikom ribe – navodi primere. – Oni su, tvrdi monah, geometerijskim linijama crtali znakove, približavajući ih prirodnim oblicima. To ukazuje da je pre reč o slikama, a ne rečima i da ne mogu fonetski da se čitaju – kaže otac Ignjatije.
Njegove tvrdnje, objavljene u knjizi Sakralna mera: Altamira, piramide, Stounhendž i induski znakovi, otvaraju potpuno novu perspektivu – indsko pismo nije zapis reči, već vizuelna interpretacija sveta oko njih, oblikovana kroz geometriju i umetnost. Ovaj pristup naglašava jedinstvenu kombinaciju duhovnog i praktičnog – znakovi su služili za predstavljanje prirodnih oblika i života, a ne za fonetsko čitanje.
Međutim, njegovo otkriće nije prošlo bez oprečnih tumačenja. Vodeći finski indolog Asko Parpola smatra da znakovi treba da se čitaju kao kompletne reči i da su koren pisma Dravida, praistorijskih stanovnika Indije i Pakistana. Bahata Ansumali Mukhopadjaj, pak, tvrdi da su isti znakovi korišćeni u trgovačkim svrhema, simbolizujući robu poput slonovače ili sjajnih predmeta, pa ih smatra simboličkim, a ne fonetskim. Pored toga, ograničen broj dostupnih simbola – svega oko 4.000, uglavnom na malim pečatima i predmetima od grnčarije – dodatno otežava tumačenje, a odsustvo dvojezičnih artefakata poput Rozetskog kamena čini zadatak gotovo nemogućim.
Moderna tehnologija, poput veštačke inteligencije, nedavno je otvorila nove puteve. U martu 2023. naučnici u Mumbaju uspeli su da analizom digitalizovanih podataka otkriju prve reči u dvomilenijumskim svicima, ali osnovna priroda indskog pisma i dalje ostaje nejasna. – Sve što je do sada logografski otkriveno je protumačeno, a ako se primenom istih metoda indsko pismo nije moglo da se dešifruje, to sugeriše da je reč o drugačijem tipu – tvrdi monah Ignjatije.
Harapska civilizacija, jedno od najranijih urbanih društava na svetu, bila je visoko organizovana – imala je napredne sisteme odvodnjavanja, gradskih zidina, kao i izvanrednu umetnost grnčarije i terakote. Njihov nagli i tajanstveni nestanak i dalje zbunjuje naučnike – nema dokaza o gladi, prirodnim katastrofama ili ratovanju, pa je svaka nova teorija, uključujući i onu monaha Ignjatija, dragocena za razumevanje njihove kulture.
Delo srpskog monaha pokazuje da duhovni i naučni pogled mogu zajedno da otvore vrata do zaboravljenih civilizacija. Ignjatije Đorđević, posvećen molitvi i tišini manastira Svetog Nikole, svojim istraživanjem podsjeća da traganje za istinom nije samo naučna, već i duhovna potraga. Dok lingvisti, matematičari i arheolozi širom sveta ne odustaju od potrage za ključem indske sfinge, njegov rad daje nadu da se u tami vekova mogu pronaći svetlosti razumevanja kroz geometriju, simbol i posvećenost.
Od kraja 1. veka, hrišćani su bili proganjani na teritoriji Rimskog carstva, zbog svoje vere. Arheolozi su pronašli mrežu tunela ukrašenih brojnim krstovima i simbolima Hrista, starim više od 1500 godina, što dodatno potkrepljuje tvrdnje da je reč o značajnom hrišćanskom mestu. Od Svitaka sa Mrtvog mora do natpisa Pontija Pilata, otkrića širom sveta potvrđuju da je Sveto pismo istinita hronika Božijeg delovanja u istoriji. Prva velika iskopina na ostrvu Sir Bani Jas u poslednjih 30 godina otkriva da je ranohrišćanska zajednica živela u srcu Persijskog zaliva i otvara nova poglavlja o širenju vere Hristove.
Srpski monah otkriva skrivene obrasce drevne Indije

Kontroverze među naučnicima: simboli ili reči?

Veštačka inteligencija i novi putevi razumevanja
Duhovni i naučni pogled u službi otkrivanja misterija
SVI STE ČULI ZA MILANSKI EDIKT, A ZNATE LI ŠTA ON ZNAČI: Da nije donet svet bi danas izgledao drugačije
"OVO JE MESTO IZ BIBLIJE, GDE SE DOGODILO ISUSOVO ČUDO": Arheolog tvrdi da je našao drevnu lokaciju i da smo sve vreme bili u zabludi
10 NAUČNIH OTKRIĆA KOJA POTVRĐUJU TAČNOST BIBLIJE: Arheolozi su srušili sve sumnje i potvrdili Reč Božiju
ARHEOLOŠKO OTKRIĆE KOJE MENJA ISTORIJU HRIŠĆANSTVA U ARAPSKIM EMIRATIMA: Krst star 1.400 godina pronađen u Abu Dabiju
Na mrežama kruže snimci "svetitelja" i "monaštva" koji pozivaju vernike da napišu Amin ili kliknu za „blagoslov“, a starešina hrama Svete Trojice u Mudrakovcu upozorava da je to duhovna manipulacija koja koristi tehnologiju i emocije da bi vam izvukla novac.
U pravoslavnoj tradiciji, molitvenik se smatra duhovnim saputnikom svakog vernika.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 21. četvrtak po Duhovima prikazuje kako greh gnoji dušu i zašto je čišćenje uma prvi korak ka miru i Božjoj svetlosti.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Ajete iz sure Eš-Šura (42:52 53) podsećaju da Božija objava može otvoriti srce, usmeriti dušu ka Pravom putu i osvetliti odluke čak i kada ljudsko znanje nije dovoljno.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Mladi Britanci primili su Svetu tajnu krštenja u parohiji Svetog Jovana Krstitelja u Halifaksu i postali deo duhovne porodice Srpske patrijaršije.