SVI STE ČULI ZA MILANSKI EDIKT, A ZNATE LI ŠTA ON ZNAČI: Da nije donet svet bi danas izgledao drugačije
Od kraja 1. veka, hrišćani su bili proganjani na teritoriji Rimskog carstva, zbog svoje vere.
Iguman manastira Svetog Nikole, otac Ignjatije, tvrdi da znakovi sa glinenih pločica prikazuju geometrijske obrasce, a ne reči, otvarajući novu perspektivu na jednu od najvećih arheoloških dilemma.
Više od jednog veka naučnici širom sveta pokušavaju da razotkriju jednu od najvećih arheoloških misterija čovečanstva – pismo civilizacije u dolini reke Ind, na teritoriji današnjeg Pakistana. Na glinenim pločicama uklesani znaci i simboli izazivali su neprekidne debate i kontradiktorne teorije – da li su u pitanju politički ili verski simboli, da li predstavljaju magijske formule ili su tek dekorativni znakovi. Povezivali su ih sa hinduističkim spisima i tražili fonetska tumačenja, ali konačnog rešenja nije bilo. Indijske vlasti, očajnički želeći da otkriju poruke svojih prastarih predaka, nudile su nagradu od milion dolara za onoga ko uspe da dešifruje taj kod.
U ovaj misteriozni svet simbolike i drevnih zagonetki slučajno je zakoračio i srpski monah Ignjatije Đorđević, iguman manastira Svetog Nikole kod Niša. Dok je proučavao praistorijsku geometriju i arheologiju, naišao je na indijske znakove, najčešće prikazane kroz životinjske motive. Njegova pažljiva analiza pokazala je nešto što do tada nije ni slutio svet nauke – ovi znaci nisu pismo u klasičnom smislu, već geometrijski nacrti.
Analizom je došao do zaključka da je ta drevna civilizacija koristila geometrijske linije za pozicioniranje anatomskih tačaka tela predstavljenih životinja. – Jedini su primer ove vrste – objašnjava otac Ignjatije, koji je i diplomirani istoričar umetnosti. – Glava sa rogovima iscrtana je kružnom formom, rep strelastom, noge oblikom ribe – navodi primere. – Oni su, tvrdi monah, geometerijskim linijama crtali znakove, približavajući ih prirodnim oblicima. To ukazuje da je pre reč o slikama, a ne rečima i da ne mogu fonetski da se čitaju – kaže otac Ignjatije.
Njegove tvrdnje, objavljene u knjizi Sakralna mera: Altamira, piramide, Stounhendž i induski znakovi, otvaraju potpuno novu perspektivu – indsko pismo nije zapis reči, već vizuelna interpretacija sveta oko njih, oblikovana kroz geometriju i umetnost. Ovaj pristup naglašava jedinstvenu kombinaciju duhovnog i praktičnog – znakovi su služili za predstavljanje prirodnih oblika i života, a ne za fonetsko čitanje.
Međutim, njegovo otkriće nije prošlo bez oprečnih tumačenja. Vodeći finski indolog Asko Parpola smatra da znakovi treba da se čitaju kao kompletne reči i da su koren pisma Dravida, praistorijskih stanovnika Indije i Pakistana. Bahata Ansumali Mukhopadjaj, pak, tvrdi da su isti znakovi korišćeni u trgovačkim svrhema, simbolizujući robu poput slonovače ili sjajnih predmeta, pa ih smatra simboličkim, a ne fonetskim. Pored toga, ograničen broj dostupnih simbola – svega oko 4.000, uglavnom na malim pečatima i predmetima od grnčarije – dodatno otežava tumačenje, a odsustvo dvojezičnih artefakata poput Rozetskog kamena čini zadatak gotovo nemogućim.
Moderna tehnologija, poput veštačke inteligencije, nedavno je otvorila nove puteve. U martu 2023. naučnici u Mumbaju uspeli su da analizom digitalizovanih podataka otkriju prve reči u dvomilenijumskim svicima, ali osnovna priroda indskog pisma i dalje ostaje nejasna. – Sve što je do sada logografski otkriveno je protumačeno, a ako se primenom istih metoda indsko pismo nije moglo da se dešifruje, to sugeriše da je reč o drugačijem tipu – tvrdi monah Ignjatije.
Harapska civilizacija, jedno od najranijih urbanih društava na svetu, bila je visoko organizovana – imala je napredne sisteme odvodnjavanja, gradskih zidina, kao i izvanrednu umetnost grnčarije i terakote. Njihov nagli i tajanstveni nestanak i dalje zbunjuje naučnike – nema dokaza o gladi, prirodnim katastrofama ili ratovanju, pa je svaka nova teorija, uključujući i onu monaha Ignjatija, dragocena za razumevanje njihove kulture.
Delo srpskog monaha pokazuje da duhovni i naučni pogled mogu zajedno da otvore vrata do zaboravljenih civilizacija. Ignjatije Đorđević, posvećen molitvi i tišini manastira Svetog Nikole, svojim istraživanjem podsjeća da traganje za istinom nije samo naučna, već i duhovna potraga. Dok lingvisti, matematičari i arheolozi širom sveta ne odustaju od potrage za ključem indske sfinge, njegov rad daje nadu da se u tami vekova mogu pronaći svetlosti razumevanja kroz geometriju, simbol i posvećenost.
Od kraja 1. veka, hrišćani su bili proganjani na teritoriji Rimskog carstva, zbog svoje vere. Arheolozi su pronašli mrežu tunela ukrašenih brojnim krstovima i simbolima Hrista, starim više od 1500 godina, što dodatno potkrepljuje tvrdnje da je reč o značajnom hrišćanskom mestu. Od Svitaka sa Mrtvog mora do natpisa Pontija Pilata, otkrića širom sveta potvrđuju da je Sveto pismo istinita hronika Božijeg delovanja u istoriji. Prva velika iskopina na ostrvu Sir Bani Jas u poslednjih 30 godina otkriva da je ranohrišćanska zajednica živela u srcu Persijskog zaliva i otvara nova poglavlja o širenju vere Hristove.
Srpski monah otkriva skrivene obrasce drevne Indije

Kontroverze među naučnicima: simboli ili reči?

Veštačka inteligencija i novi putevi razumevanja
Duhovni i naučni pogled u službi otkrivanja misterija
SVI STE ČULI ZA MILANSKI EDIKT, A ZNATE LI ŠTA ON ZNAČI: Da nije donet svet bi danas izgledao drugačije
"OVO JE MESTO IZ BIBLIJE, GDE SE DOGODILO ISUSOVO ČUDO": Arheolog tvrdi da je našao drevnu lokaciju i da smo sve vreme bili u zabludi
10 NAUČNIH OTKRIĆA KOJA POTVRĐUJU TAČNOST BIBLIJE: Arheolozi su srušili sve sumnje i potvrdili Reč Božiju
ARHEOLOŠKO OTKRIĆE KOJE MENJA ISTORIJU HRIŠĆANSTVA U ARAPSKIM EMIRATIMA: Krst star 1.400 godina pronađen u Abu Dabiju
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.
Sveti oci često govore da strasti i grehovi, ukoliko im se čovek preda, ne razaraju samo duševni mir, već mogu da oslabe i telesne snage.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na liturgiji u Kragujevcu mitropolit šumadijski jasno je poručio da vera bez dela postaje prazna forma, a da se radost praznika ne meri onim što se stavi na sto, već onim što se podeli sa drugima.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Od paljenja menore i igara drejdelom do tajni savršenih latkesa i poklona u poslednjem trenutku – sve što morate znati pre nego što Praznik svetlosti zasvetli u domu.