ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa.
Pravoslavni vernici u nedelju proslavljaju Vaskrs, najveći hrišćanski praznik kada je Isus Hristos vaskrsnuo iz mrtvih.
Ovom danu prethode Velika subota i današnji Veliki petak, odnosno dan kad je Isus Hristos ubijen i razapet na krst.
Običaji za obeležavanje današnjeg Velikog petka, koji se smatra najtužnijim danom, razlikuju se od kraja do kraja, ali sveštenik Aleksandar Praščević je objasnio kako bi ga trebalo proslaviti prema crkvenom kanonu.
- Pravoslavni vernici dočekuju Uskrs u hramovima na svetim bogosluženjima u najvećoj radosti koju ljudska duša može da oseti jer tog dana praznujemo pobedu života nad smrću, pobedu radosti nad tugom. Najveći ljudski strah od smrti pobeđen je Hristovim Vaskrsenjem kojim je iskupljena i spasena grešna i pala ljudska priroda. Tog dana treba da se radujemo u Hristu i da tu radost podelimo sa drugima - kaže otac Aleksandar Praščević, sveštenik i paroh Stare Karaburme pri hramu Sabor Srpskih Svetitelja.
Za Veliki petak sveštenik kaže da je najtužniji dan u godini kod pravoslavnih vernika jer je tada Isus razapet na krstu, ali i Velika subota kada je Isus sahranjen.
- Tajna večera Isusa Hrista sa svetim apostolima bila je na Veliki četvrtak, a tom prilikom je ustanovljena Sveta tajna pričešća. Na Veliki četvrtak u hramovima se služi Liturgija Svetog Vasilija Velikog, a predveče se služi Veliko bdenije sa čitanjem dvanaest Stradalnih Jevanđelja. Poznat je običaj u našem narodu da se tokom čitanja dvanaest Jevanđelja drži sveća u rukama, a ostatak te sveće se čuva u domovima, pa ako se, ne daj Bože, neko razboli ili neka muka dogodi onda se vernici pomole Gospodu sa tom upaljenom svećom. Gospod naš Isus Hristos je raspet na Veliki petak koji predstavlja uvod u ostvarenje starozavetnih proroštva i ispunjenje Tajne Spasenja - govori nam on.
Prema pravoslavnom tipiku, cela strasna sedmica se posti na vodi. Međutim, najtužniji praznik – dan na koji je Isus Hrist razapet na krst, posti se još strožije.
Šta kaže crkva o postu na Veliki petak, otkrio je jednom prilikom otac Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici.
- Na Veliki petak je najbolje ne jesti ništa ceo dan, do Velike subote. Međutim ko ne može da izdrži, nakon celivanja plaštanice može da se ukrepi sa malo vode ili malo hrane spremljene na vodi. Nikako ne bi trebalo jesti hranu spremljenu na ulju - otkriva sveštenik.
Objašnjava de se na Veliki petak ne služi liturgija već samo carski časovi, pre podne, a predveče se služi večernja služba sa iznošenjem plaštanice. Napominje da se u večernjim satima služi jutrenja služba Velike Subote sa statijama, kojima se opisuje žalost i patnja Presvete Bogorodice zbog raspeća i smrti sina Isusa Hrista.
Sve se nastavlja duboko u noć uz litiju oko svetog hrama, i napominje da bi na Veliku subotu bilo poželjno da ljudi strogo poste. Isto važi, inače, i za Veliki petak. Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa.
Od Velikog četvrtka do Vaskrsa (nedelje), inače, ne zvone crkvena zvona jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti, nego se vreme bogosluženja i oglašenja umrlih najavljuje drvenim klepalom.
Narod tvrdi da bi na današnji dan trebalo farbati i vasršnja jaja, međutim, sveštenik kaže da to nije tačno.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević. Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg. Zbog sećanja na izdajstvo Gospoda, pravoslavni hrišćani poste svake srede, uz nekoliko izutetaka. Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenikŠta sme da se jede
ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
DAN KAD SE JUDA ODREKAO HRISTA, A POTOM SE I UBIO: Danas je crno slovo, obeležavamo VELIKI ČETVRTAK
DANAS JE DAN JUDINE IZDAJE ISUSA HRISTA: Obeležavamo Veliku sredu
KOLIKO SE TAČNO JAJA FARBA ZA VASKRS: Sveštenik razbija sve zablude vernika
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga
Evtihije je u progonstvu proveo 12 godina i osam meseci, i pokazao se kao veliki čudotvorac, isceljujući ljude od raznih bolesti molitvama i pomazivanjem jelejem.
Zvuk klepala predstavlja poziv na zajedništvo, okupljanje i molitvu.
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.