KOLIKO SE TAČNO JAJA FARBA ZA VASKRS: Sveštenik razbija sve zablude vernika
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Evtihije je u progonstvu proveo 12 godina i osam meseci, i pokazao se kao veliki čudotvorac, isceljujući ljude od raznih bolesti molitvama i pomazivanjem jelejem.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas slavi Svetog Evtihija Carigradskog.
Rođen je u u Frigiji, a otac mu je bio oficir.
Kada je bio mali, sa svojim drugovima igrao se tako što su pisali svoja imena na steni, a ispod zanimanje kojim bi se bavili u životu. Kada je stigao red na njega, on je, pored svog imena, napisao partijarh Evtihije.
U tridesetoj godini je postao iguman jednog manastira amasijskog. Kada je napunio 40 godina, mitropolit Amasijski ga je poslao na peti vaseljenski sabor. Tamo je blistao kao zvezda pravoslavlja, a caru Justinijanu i patrijarhu Mini je postao miljenik. Tako je 12 godina mirno upravljao crkvom.
Međutim, car Justinijan je počeo da veruje u učenje da je Gospod Isus i pre vaskrsenja imao telo božansko i netruležno, bez osećanja gladi i žeđi i bola. Evtihije je odlučno ustao protiv te jeresi, zbog čega ga car odagna u progonstvo, u njegov prvobitni manastir.
Evtihije je tu živeo 12 godina i osam meseci, i pokazao se kao veliki čudotvorac, isceljujući ljude od raznih bolesti molitvama i pomazivanjem jelejem.
Justinijan se u međuvremenu pokajao i umro, a njega je nasledio Justin, koji je vratio Evtihija nazad na presto patrijarški, na kom je ovaj svetitelj ostao do smrti, mirno upravljajući crkvom Božjom.
U svojoj sedamdesetoj godini preselio se u carstvo Hrista Gospoda, kome je verno i hrabro služio celoga svoga života, 582. godine.
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Nema i skamenjena od bola, gledala je Bogorodica beživotno telo svoga sina i Boga
Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa.
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Zvuk klepala predstavlja poziv na zajedništvo, okupljanje i molitvu.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote.
Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Nakon što su Evtropije i Kleonik raspeti i izdahnuli 3. marta, Vasilisk je vraćen u tamnicu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Marcelina i Petra, mučenike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.