OVAKO SPREČAVAMO BOGA DA NAM UĐE U ŽIVOT! Sveti Pajsije Svetogorac o velikoj grešci koju svi pravimo
Pravoslavlje uči da vernik treba da se osloni na molitvu i Božiju blagodat, a ne na svoje planove i pretpostavke.
Ova neuroza se ne razvija u odsustvu vere, već često upravo u verskoj sredini.
Sve više ljudi danas smatra da veruje u Boga, ali mnogi od njih u stvari ne veruju – nego ga se plaše. Iako spolja žive "pobožno" – poste, ispovedaju se, idu u crkvu, trude se da se ponašaju "kako treba"“ – to rade iz straha od Božje kazne, a ne iz ljubavi prema Bogu.
Plaše se da će pogrešiti, biti odbačeni i napušteni od Boga.
Na ovo upozorava pravoslavni psiholog Natalija Usova, koja iz iskustva rada sa ljudima govori o jednom ozbiljnom, ali često prećutanom problemu – pravoslavnoj ili teološkoj neurozi.
- Ponekada dolazi čovek ne sa bolom, već sa osećanjem krivice. I ne prosto sa osećanjem, već sa nečim što je proniklo u samu njegovu suštinu, kao da on stalno radi nešto pogrešno. Nije dovoljno smiren. Nije dovoljno poslušan. Isuviše želi, isuviše oseća. Suviše je živ - priča ona.
Ljudi koji dolaze na razgovor ne znaju tačno šta im je, ali kažu da im teško. Ne mogu da se opuste u veri. Nisu sigurni ni u sebe, ni u Boga.
- Govore da veruju u Boga. Ali, sa verom je došao i strah, prevashodno od greške. Plaše se da ne naruše pravila, da će se Bog okrenuti od njih i onda će sve raspasti.
Upravo tu, kaže Usova, počinje pravoslavna neuroza – kada čovek misli da veruje, ali u stvari stalno živi pod tenzijom i osećajem krivice.
Ova neuroza se, ističe, ne razvija u odsustvu vere, već često upravo u verskoj sredini. Usova ističe da je posebno prisutna među ženama koje su odrastale uz poruke o "smirenju", "poslušnosti", "tišini" i "trpljenju", koje su shvaćene na iskrivljen način.
Usova objašnjava da je to oblik duhovne traume, koja se posebno često razvija tamo gde se vera svodi na sistem zabrana i kazni. Osobito među ženama.
- Ako se radujem – znači da sam gorda. Ako se naljutim – grešim. Ako sam umorna – to znači da nemam trpljenja. Ako nešto želim – odmah mislim da to treba da odbacim, da se ne bih pogordila.
Tako se postepeno gasi unutrašnji život. Ne zato što ljudi ne veruju, već zato što traže ljubav, a nailaze na kontrolu.
Natalija Usova objašnjava da se ova unutrašnja podeljenost često formira još u detinjstvu – tamo gde je vladala stroga figura roditelja ili bake, gde je Bog bio prikazivan kao neko ko "sve vidi" i sve beleži, ali ne da bi pomogao, već da bi osudio.
Tako se formira slika Boga ne kao Oca i Spasitelja, nego kao sudije, kontrolora, stroge sile koja preti kaznom.
Tako se rađa neuroza, ne iz vere, već iz iskrivljene predstave o Bogu. Tamo gde Bog nije onaj koji voli, već te prati šta radiš. Ne podržava, već proverava.
- Ovo nije vera, ovo je strah koji smo nasledili. Mnogi ljudi ne znaju da imaju ovaj problem. Ne prepoznaju da im nije teško zbog vere – već zbog pogrešne slike o Bogu.
Natalija Usova kaže da prvi korak ka isceljenju jeste razlikovati Božiji glas od glasa straha.
- Bog ne dolazi u naš um glasom kazne. To je glas roditelja koji te je osuđivao. Glas bake koja te je plašila. Ovaj strah nije tvoj. Njega su u tebe stavili. I od njega se možeš rastati.
Ona snažno naglašava: osećanja nisu greh. Osećanja su deo čoveka – deo života koji je Bog stvorio.
- Možeš da se ljutiš i nećeš biti loša. Možeš da želiš i da ne budeš egoista. Možeš da ne uspeš i nećeš biti kažnjena. Osećanja nisu greh. Ona su jednostavno deo srca koje je živo. Ako ih budemo gušili u ime "pobožnosti", tada to nije vera, već nasilje nad sobom.
Ovaj proces ozdravljenja, kako kaže, počinje u trenutku kada prestanemo da gledamo Boga kao strogog učitelja i počnemo da mu se obraćamo kao živom biću, kao osobi koja voli. Bez uslovljavanja, što prava ljubav i jeste.
Pravoslavlje uči da vernik treba da se osloni na molitvu i Božiju blagodat, a ne na svoje planove i pretpostavke. Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život. Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić. Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.


OVAKO SPREČAVAMO BOGA DA NAM UĐE U ŽIVOT! Sveti Pajsije Svetogorac o velikoj grešci koju svi pravimo
KAKAV ZNAK BOG ŠALJE LJUDIMA KAD IM DA DECU: Otac Miloš Vesin kaže da tu nije bitno da li ste verujući ili niste - poruka i posledice su iste
GDE GREŠIMO KAD SE SUSRETNEMO SA TEŠKIM ISKUŠENJIMA: Vladeta Jerotić kaže da od dva puta, mi biramo najčešće onaj sa TRAGIČNIM POSLEDICAMA!
ZAŠTO SE U NEKIM PORODICAMA ISKLJUČIVO RAĐAJU MUŠKA, A U DRUGIM ŽENSKA DECA: Starac Tadej kaže da je i to deo Božje promisli
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Hrskave kore i bogati fil od sira, spanaća, šunke i malidžana – recept za slavski rolat koji će vaš sto učiniti nezaboravnim.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.