Dan posle Male Gospojine, pravoslavni svet proslavlja ugodnike Božje iz Nazareta, roditelje Presvete Bogorodice. Iako ovaj praznik u crkvenom kalendaru nije obeležen crvenim slovom, u narodu je izuzetno poštovan.
Sveti Joakim je bio iz plemena Judina, unuk cara Davida, a Sveta Ana iz plemena Levijeva. Kako su u braku živeli 50 godina bez poroda, smatrani su, u to doba, velikim grešnicima.
Joakim i Ana nisu gubili nadu da će dobiti potomstvo i sve vreme su živeli po zakonu Gospodnjem. Iako su bili imućni, vredno su radili i na svom duhovnom bogatstvu. Od svojih prihoda, samo su trećinu trošili na sebe, preostalo su podjednako delili siromasima i hramu.
Joakim i Ana dugo su tugovali što nemaju dece. Jednom je Joakim o velikom prazniku prineo u Jerusalimskom hramu darove Gospodu Bogu, kada i svi Izraelci, ali tadašnji prvosveštenik Isahar nije hteo da ih primi, jer je bio bezdetan. Sveštenik mu je, kako kazuju žitije ovih svetaca, rekao: „Nisi dostojan da se iz tvojih ruku primi dar, jer si bezdetan i nemaš blagoslova Božijeg zbog nekih tajnih grehova svojih.“
Tako ga je i jedan drugi Jevrejin, iz plemena Ruvimova, ukorio govoreći: „Zašto ti hoćeš da pre mene prineseš dar Bogu? Zar ne znaš da nisi dostojan prinositi darove zajedno s nama, pošto nisi ostavio potomstvo u Izrailju?“
Sve ovo je Joakima toliko rastužilo i unesrećilo da nije želeo ni da se vrati kući, nego je otišao u pustinju. Tamo se neprestano molio, a molitvi je pridružio i post – četrdeset dana nije jeo.
Neću jesti, niti ću se vratiti kući svojoj, nego će mi suze biti hrana i ova pustinja dom, dok me ne usliši i ne poseti Gospod Bog Izrailjev - govorio je on.
commons.wikimedia.org
Freska Svetog Joakima i Ane
Ana, kada je čula šta se dogodilo, utonula je u veliku tugu. Jednom prilikom, dok je bila u bašti, plakala je, kada joj se javio anđeo Gospodnji koji joj je rekao da će njene molitve biti uslišene i da će roditi kćer.
"Ana, uslišena je molitva tvoja, uzdasi tvoji prođoše oblake, suze tvoje iziđoše pred Boga, i eto, začećeš i rodićeš kćer preblagoslovenu, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svetu; ime će joj biti Marija", rekao joj je anđeo.
U to isto vreme anđeo se javio i Joakimu u pustinji sa istom porukom i rekao mu da ide u Božji hram u Jerusalimu, gde će kod Zlatnih Vrata čekati Anu, kojoj je isto to javljeno.
Zadivljen ovakvom angelskom blagovešću, Joakim je sa radošću i veseljem krenuo u Jerusalimski hram. Tamo je, kod Zlatnih Vrata, zatekao Anu kako se moli Bogu i ispričao joj o anđelovoj blagovesti. Isto tako i ona je njemu kazala šta je videla i čula od anđela koji joj je objavio o rođenju kćeri. Tada su Joakim i Ana proslavili Boga koji im je podario tako veliku milost.
Nakon što se vratila u dom, Sveta Ana je devetog dana meseca decembra začela, a osmoga septembra rodila kćer, Prečistu i Preblagoslovenu Djevu Mariju, posrednicu našeg spasenja; njenom se rođenju obradovalo i nebo i zemlja.
U čast rođenja kćeri, Joakim je prineo Bogu velike darove i paljenice, i dobio je blagoslov od prvosveštenika, sveštenika, levita i svih ljudi, što se udostoji blagoslova Božjeg. Potom je Joakim priredio u svom domu veliko ugošćenje, i svi su se veselili hvaleći Boga.
Oni su Devicu Mariju podizali kao zenicu oka svoga, u skladu sa porukom da će ona doneti spasenje svetu.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Istočnim petkom zove se u narodu praznik Majke Božje čije je slavlјenje poteklo u hramu kod izvora pored Carigrada koji se nazivao "Živonosni istočnik“.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.