HEROJI VERE U OPASNO VREME: Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Prepodobne Isakije, Dalmata i Fausta!
Dalmat je zajedno sa sinom jedincem Faustom, otišao u manastir kod starca Isakija.
Dan posle Male Gospojine, pravoslavni svet proslavlja ugodnike Božje iz Nazareta, roditelje Presvete Bogorodice. Iako ovaj praznik u crkvenom kalendaru nije obeležen crvenim slovom, u narodu je izuzetno poštovan.
Sveti Joakim je bio iz plemena Judina, unuk cara Davida, a Sveta Ana iz plemena Levijeva. Kako su u braku živeli 50 godina bez poroda, smatrani su, u to doba, velikim grešnicima.
Joakim i Ana nisu gubili nadu da će dobiti potomstvo i sve vreme su živeli po zakonu Gospodnjem. Iako su bili imućni, vredno su radili i na svom duhovnom bogatstvu. Od svojih prihoda, samo su trećinu trošili na sebe, preostalo su podjednako delili siromasima i hramu.
Joakim i Ana dugo su tugovali što nemaju dece. Jednom je Joakim o velikom prazniku prineo u Jerusalimskom hramu darove Gospodu Bogu, kada i svi Izraelci, ali tadašnji prvosveštenik Isahar nije hteo da ih primi, jer je bio bezdetan. Sveštenik mu je, kako kazuju žitije ovih svetaca, rekao: „Nisi dostojan da se iz tvojih ruku primi dar, jer si bezdetan i nemaš blagoslova Božijeg zbog nekih tajnih grehova svojih.“
Tako ga je i jedan drugi Jevrejin, iz plemena Ruvimova, ukorio govoreći: „Zašto ti hoćeš da pre mene prineseš dar Bogu? Zar ne znaš da nisi dostojan prinositi darove zajedno s nama, pošto nisi ostavio potomstvo u Izrailju?“
Sve ovo je Joakima toliko rastužilo i unesrećilo da nije želeo ni da se vrati kući, nego je otišao u pustinju. Tamo se neprestano molio, a molitvi je pridružio i post – četrdeset dana nije jeo.
Neću jesti, niti ću se vratiti kući svojoj, nego će mi suze biti hrana i ova pustinja dom, dok me ne usliši i ne poseti Gospod Bog Izrailjev - govorio je on.
Ana, kada je čula šta se dogodilo, utonula je u veliku tugu. Jednom prilikom, dok je bila u bašti, plakala je, kada joj se javio anđeo Gospodnji koji joj je rekao da će njene molitve biti uslišene i da će roditi kćer.
"Ana, uslišena je molitva tvoja, uzdasi tvoji prođoše oblake, suze tvoje iziđoše pred Boga, i eto, začećeš i rodićeš kćer preblagoslovenu, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svetu; ime će joj biti Marija", rekao joj je anđeo.
U to isto vreme anđeo se javio i Joakimu u pustinji sa istom porukom i rekao mu da ide u Božji hram u Jerusalimu, gde će kod Zlatnih Vrata čekati Anu, kojoj je isto to javljeno.
Zadivljen ovakvom angelskom blagovešću, Joakim je sa radošću i veseljem krenuo u Jerusalimski hram. Tamo je, kod Zlatnih Vrata, zatekao Anu kako se moli Bogu i ispričao joj o anđelovoj blagovesti. Isto tako i ona je njemu kazala šta je videla i čula od anđela koji joj je objavio o rođenju kćeri. Tada su Joakim i Ana proslavili Boga koji im je podario tako veliku milost.
Nakon što se vratila u dom, Sveta Ana je devetog dana meseca decembra začela, a osmoga septembra rodila kćer, Prečistu i Preblagoslovenu Djevu Mariju, posrednicu našeg spasenja; njenom se rođenju obradovalo i nebo i zemlja.
U čast rođenja kćeri, Joakim je prineo Bogu velike darove i paljenice, i dobio je blagoslov od prvosveštenika, sveštenika, levita i svih ljudi, što se udostoji blagoslova Božjeg. Potom je Joakim priredio u svom domu veliko ugošćenje, i svi su se veselili hvaleći Boga.
Oni su Devicu Mariju podizali kao zenicu oka svoga, u skladu sa porukom da će ona doneti spasenje svetu.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Dalmat je zajedno sa sinom jedincem Faustom, otišao u manastir kod starca Isakija.
Mnoga iscelenja bolesnika dogodila su se toga dana od moštiju Svetog Stefana.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede.
Preminuo je rano, imao je svega 33 godine kada se upokojio.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Narod se sabrao u molitvi i sećanju, dok vikarni episkop patrijarha Porfirija podseća na Hristov zagrljaj i snagu vere koja nadjačava bol i nepravdu.
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.
Nema ni mesec dana kako je Hram osveštan
Otkrijte kako obične namirnice u manastirskoj kuhinji po starom receptu postaju čudesno jelo koje greje i telo i dušu u dane posta.
Molitva u tuzi duševnoj otkriva kako preneti sve brige na Gospoda, pronaći utehu i osetiti Božiju prisutnost čak i u najmračnijim životnim trenucima.