DA LI JE ALKOHOL POSTAN I SME LI SE KONZUMIRATI U DANE UZDRŽANJA: Teolog jasno objasnio da li uzalud postite ako pijete
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.
Kremacija ili spaljivanje tela pokojnika sve je češća u Srbiji što zbog nedostatka prostora na gradskim grobljima, što zbog visokih cena grobnih mesta. Kao jedan od razloga navodi se i zaštita životne sredine.
Srpska pravoslavna crkva kremiranje ne smatra hrišćanskim običajem i odobrava ga za svoje vernike samo ako to nije urađeno prema želji pokojnika, a i tom slučaju sveštenik vrši opelo pre kremiranja.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.

- On navodi odluku Sabora Srpske pravoslavne crkve iz 1928 godine, a ona glasi: "Ne dozvoljava se spaljivanje mrtvih i učestvovanje pravoslavnog klira. Učešće sveštenika se dozvoljava samo onda kade se upokojeni kremira mimo svoje volje. Opelo se tada može održati pre kremiranja, ali ne u krematorijumu, nego u crkvi, kapeli ili domu. Može to učiniti i nad urnom sa njegovim pepelom ili na mestu gde je ona postavljena - navodi Aleksandar Đurđević.
On kaže da prema istoj odluci, posle mogu vršiti pomeni i parastosi pa i vađenje čestica na proskomidiji.

- Međutim, ako je pravoslavni hrišćanin spaljen po sopstvenoj želji ništa od navedenog se ne može vršiti - ističe Đurđević.
Procedura za dozvolu kremacije od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC) je sledeča: sveštenik piše molbu eparhijskom arhijereju u kojoj navodi razlog za kremaciju vladika (ne) odobrava i opelo se (ne) može služiti.
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
U velikoj meri su kumstvo i bratimljenje slične veze, ali razlike ipak postoje, jer se kumstvo dešava pod okriljem crkve, i crkva je garant da je neko svedok pred Bogom, a bratimljenje ne.
Sveti Teofan objašnjava da vera nije samo mentalni čin ili razmišljanje, već obuhvata celokupno biće čoveka. Vera znači potpuno oslanjanje na Boga, poverenje u njega i potpunu predanost. Čovek koji veruje u Boga nije samo onaj ko ga priznaje svojim umom, već onaj koji se potpuno oslanja na Božiju pomoć i čiji je odnos prema Njemu poput odnosa deteta prema ocu. Verovati znači potpuno se osloniti na Boga i imati nadu da će On pomoći, jer vera u Gospoda nije samo intelektualna, već duboko ukorenjena u srcu. Kroz ovaj odnos poverenja i vere, čovek otvara vrata Božje milosti.
Živeo je sedam stotina godina pre Hrista. Na dve stotine godina posle proroka Jone prorekao je propast Ninive.
Godinama vernici žive u zabludi o spaljivanju pokojnika – otac Slobodan Lukić otkriva istinu koju mnogi ne žele da čuju.
Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već iz iskrene potrebe da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Pozivajući se na reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da se čovek koji se raduje padu drugoga ne udaljava samo od bližnjeg već i od ljubavi koju Bog očekuje od svakog svog stvorenja.
Probajte mariniranu ribu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za utorak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Filareta Moskovskog.
Mnoge ljude uznemiravaju neželjene i teške pomisli, ali ruski svetitelj objašnjava da greh ne nastaje samim iskušenjem, već onda kada čovek svesno prihvati ono što mu se javlja u umu i srcu.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Prema Svetom pismu i crkvenom predanju, njegovo rođenje bilo je unapred najavljeno.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.