DA LI JE ALKOHOL POSTAN I SME LI SE KONZUMIRATI U DANE UZDRŽANJA: Teolog jasno objasnio da li uzalud postite ako pijete
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.
Kremacija ili spaljivanje tela pokojnika sve je češća u Srbiji što zbog nedostatka prostora na gradskim grobljima, što zbog visokih cena grobnih mesta. Kao jedan od razloga navodi se i zaštita životne sredine.
Srpska pravoslavna crkva kremiranje ne smatra hrišćanskim običajem i odobrava ga za svoje vernike samo ako to nije urađeno prema želji pokojnika, a i tom slučaju sveštenik vrši opelo pre kremiranja.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.

- On navodi odluku Sabora Srpske pravoslavne crkve iz 1928 godine, a ona glasi: "Ne dozvoljava se spaljivanje mrtvih i učestvovanje pravoslavnog klira. Učešće sveštenika se dozvoljava samo onda kade se upokojeni kremira mimo svoje volje. Opelo se tada može održati pre kremiranja, ali ne u krematorijumu, nego u crkvi, kapeli ili domu. Može to učiniti i nad urnom sa njegovim pepelom ili na mestu gde je ona postavljena - navodi Aleksandar Đurđević.
On kaže da prema istoj odluci, posle mogu vršiti pomeni i parastosi pa i vađenje čestica na proskomidiji.

- Međutim, ako je pravoslavni hrišćanin spaljen po sopstvenoj želji ništa od navedenog se ne može vršiti - ističe Đurđević.
Procedura za dozvolu kremacije od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC) je sledeča: sveštenik piše molbu eparhijskom arhijereju u kojoj navodi razlog za kremaciju vladika (ne) odobrava i opelo se (ne) može služiti.
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
U velikoj meri su kumstvo i bratimljenje slične veze, ali razlike ipak postoje, jer se kumstvo dešava pod okriljem crkve, i crkva je garant da je neko svedok pred Bogom, a bratimljenje ne.
Sveti Teofan objašnjava da vera nije samo mentalni čin ili razmišljanje, već obuhvata celokupno biće čoveka. Vera znači potpuno oslanjanje na Boga, poverenje u njega i potpunu predanost. Čovek koji veruje u Boga nije samo onaj ko ga priznaje svojim umom, već onaj koji se potpuno oslanja na Božiju pomoć i čiji je odnos prema Njemu poput odnosa deteta prema ocu. Verovati znači potpuno se osloniti na Boga i imati nadu da će On pomoći, jer vera u Gospoda nije samo intelektualna, već duboko ukorenjena u srcu. Kroz ovaj odnos poverenja i vere, čovek otvara vrata Božje milosti.
Živeo je sedam stotina godina pre Hrista. Na dve stotine godina posle proroka Jone prorekao je propast Ninive.
Godinama vernici žive u zabludi o spaljivanju pokojnika – otac Slobodan Lukić otkriva istinu koju mnogi ne žele da čuju.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.