DA LI JE ALKOHOL POSTAN I SME LI SE KONZUMIRATI U DANE UZDRŽANJA: Teolog jasno objasnio da li uzalud postite ako pijete
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.
Kremacija ili spaljivanje tela pokojnika sve je češća u Srbiji što zbog nedostatka prostora na gradskim grobljima, što zbog visokih cena grobnih mesta. Kao jedan od razloga navodi se i zaštita životne sredine.
Srpska pravoslavna crkva kremiranje ne smatra hrišćanskim običajem i odobrava ga za svoje vernike samo ako to nije urađeno prema želji pokojnika, a i tom slučaju sveštenik vrši opelo pre kremiranja.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.

- On navodi odluku Sabora Srpske pravoslavne crkve iz 1928 godine, a ona glasi: "Ne dozvoljava se spaljivanje mrtvih i učestvovanje pravoslavnog klira. Učešće sveštenika se dozvoljava samo onda kade se upokojeni kremira mimo svoje volje. Opelo se tada može održati pre kremiranja, ali ne u krematorijumu, nego u crkvi, kapeli ili domu. Može to učiniti i nad urnom sa njegovim pepelom ili na mestu gde je ona postavljena - navodi Aleksandar Đurđević.
On kaže da prema istoj odluci, posle mogu vršiti pomeni i parastosi pa i vađenje čestica na proskomidiji.

- Međutim, ako je pravoslavni hrišćanin spaljen po sopstvenoj želji ništa od navedenog se ne može vršiti - ističe Đurđević.
Procedura za dozvolu kremacije od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC) je sledeča: sveštenik piše molbu eparhijskom arhijereju u kojoj navodi razlog za kremaciju vladika (ne) odobrava i opelo se (ne) može služiti.
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
U velikoj meri su kumstvo i bratimljenje slične veze, ali razlike ipak postoje, jer se kumstvo dešava pod okriljem crkve, i crkva je garant da je neko svedok pred Bogom, a bratimljenje ne.
Sveti Teofan objašnjava da vera nije samo mentalni čin ili razmišljanje, već obuhvata celokupno biće čoveka. Vera znači potpuno oslanjanje na Boga, poverenje u njega i potpunu predanost. Čovek koji veruje u Boga nije samo onaj ko ga priznaje svojim umom, već onaj koji se potpuno oslanja na Božiju pomoć i čiji je odnos prema Njemu poput odnosa deteta prema ocu. Verovati znači potpuno se osloniti na Boga i imati nadu da će On pomoći, jer vera u Gospoda nije samo intelektualna, već duboko ukorenjena u srcu. Kroz ovaj odnos poverenja i vere, čovek otvara vrata Božje milosti.
Živeo je sedam stotina godina pre Hrista. Na dve stotine godina posle proroka Jone prorekao je propast Ninive.
Godinama vernici žive u zabludi o spaljivanju pokojnika – otac Slobodan Lukić otkriva istinu koju mnogi ne žele da čuju.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.