DA LI JE ALKOHOL POSTAN I SME LI SE KONZUMIRATI U DANE UZDRŽANJA: Teolog jasno objasnio da li uzalud postite ako pijete
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.
Kremacija ili spaljivanje tela pokojnika sve je češća u Srbiji što zbog nedostatka prostora na gradskim grobljima, što zbog visokih cena grobnih mesta. Kao jedan od razloga navodi se i zaštita životne sredine.
Srpska pravoslavna crkva kremiranje ne smatra hrišćanskim običajem i odobrava ga za svoje vernike samo ako to nije urađeno prema želji pokojnika, a i tom slučaju sveštenik vrši opelo pre kremiranja.
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.

- On navodi odluku Sabora Srpske pravoslavne crkve iz 1928 godine, a ona glasi: "Ne dozvoljava se spaljivanje mrtvih i učestvovanje pravoslavnog klira. Učešće sveštenika se dozvoljava samo onda kade se upokojeni kremira mimo svoje volje. Opelo se tada može održati pre kremiranja, ali ne u krematorijumu, nego u crkvi, kapeli ili domu. Može to učiniti i nad urnom sa njegovim pepelom ili na mestu gde je ona postavljena - navodi Aleksandar Đurđević.
On kaže da prema istoj odluci, posle mogu vršiti pomeni i parastosi pa i vađenje čestica na proskomidiji.

- Međutim, ako je pravoslavni hrišćanin spaljen po sopstvenoj želji ništa od navedenog se ne može vršiti - ističe Đurđević.
Procedura za dozvolu kremacije od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC) je sledeča: sveštenik piše molbu eparhijskom arhijereju u kojoj navodi razlog za kremaciju vladika (ne) odobrava i opelo se (ne) može služiti.
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
U velikoj meri su kumstvo i bratimljenje slične veze, ali razlike ipak postoje, jer se kumstvo dešava pod okriljem crkve, i crkva je garant da je neko svedok pred Bogom, a bratimljenje ne.
Sveti Teofan objašnjava da vera nije samo mentalni čin ili razmišljanje, već obuhvata celokupno biće čoveka. Vera znači potpuno oslanjanje na Boga, poverenje u njega i potpunu predanost. Čovek koji veruje u Boga nije samo onaj ko ga priznaje svojim umom, već onaj koji se potpuno oslanja na Božiju pomoć i čiji je odnos prema Njemu poput odnosa deteta prema ocu. Verovati znači potpuno se osloniti na Boga i imati nadu da će On pomoći, jer vera u Gospoda nije samo intelektualna, već duboko ukorenjena u srcu. Kroz ovaj odnos poverenja i vere, čovek otvara vrata Božje milosti.
Živeo je sedam stotina godina pre Hrista. Na dve stotine godina posle proroka Jone prorekao je propast Ninive.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.