Procenjuje se da je podzemni deo sarkofaga dugog oko dva metra . Prema prvim procenama, njegova sličnost sa tipovima sarkofaga u regionu je upadljiva.
Tokom arheološkog iztraživanja u Turskoj naučnici su došli do istorijskig otkrića kada su otkrili sarkofag u crkvi Svetog Nikole u okrugu Demre u Antaliji.
Rukovodilac iskopavanja profesor Ebru Fatma Fındık, član fakulteta Odseka za istoriju umetnosti Univerziteta Hataj Mustafa Kemal, dao je informacije o radovima na iskopavanjima.
- U okviru projekta turskog Ministarstva kulture i turizma ‘’Nasleđe u budućnost’’, radimo 20 metara dugačke, dvospratnice koja se sa južne strane graniče sa crkvenim dvorištem. Prilikom bušenja unutar strukture, naišli smo na sarkofag. Ovo delo, među neukrašenom grupom sarkofaga, izrađeno je od lokalnog kamena i ima blago visok bačvasti krov. Poklopac, koji na uskoj strani čini polukružno izbočenje, ima dršku - rekla je Findik.
Procenjuje se da je podzemni deo sarkofaga dugog oko dva metra visok 1,5 do 2 metra. Prema prvim procenama, njegova sličnost sa tipovima sarkofaga u regionu je upadljiva. Pored toga, mnogi fragmenti uljanih lampi od terakote i životinjske kosti su otkopani pre nego što su stigli do sarkofaga tokom bušenja.
- Verujemo da smo prvi put naišli na sarkofag koji se nalazi na licu mesta. Veoma nas uzbuđuje činjenica da je vrlo blizu crkve otkopan sarkofag za koji se smatra da se tu nalazi grob Svetog Nikole. U okviru projekta, rado ćemo završiti iskopavanje i restauraciju prostora na kome se nalazi sarkofag i doprineti turizmu naše zemlje -istakla je Findik.
O Svetom Nikoli
Iako se Deda Mraz često zamišlja kako putuje svetom na sankama koje vuku irvasi, mesta gde je Sveti Nikola rođen i živeo bila su mediteranska obala Anadolije okupana suncem. Njegovo duboko saosećanje prema deci inspirisalo je Deda Mraza, figuru saosećajnog starca za koga se veruje da deci dostavlja poklone.
Youtube/National Geographic
Deda Mraz, lik inspirisan Svetim Nikolom.
Sveti Nikola je rođen oko 300. godine nove ere u likijskom gradu Patari kao jedino dete bogatog trgovca pšenicom. Malo se zna o Nikolinom životu, ali legende su u izobilju. Veruje se da je od malih nogu činio čuda. Jedna legenda priča kako je preživeo nakon što je u mladosti bio zarobljen ispod olupine crkve. Njegova čudesna dela su se nastavila i u odraslom dobu, sa maštovitim pričama koje tvrde da je tajno davao miraz za tri mlade devojke tako što je bacao novac kroz njihov prozor ili dimnjak, spasao brod od potapanja, pa čak i troje mrtve dece vratio u život. Postao je poznat po svojoj velikodušnosti, pomaganju ljudima i tajnom darivanju, posebno deci i mornarima.
Čuven kao zaštitnik dece i pomoraca, Sveti Nikola je posle nekoliko godina napustio svoj rodni grad Pataru i nastanio se u obližnjem gradu Mira. Poznata kao savremeni Demre, Mira je neko vreme bila prestonica likijske civilizacije i biskupski centar. Sveti Nikola je mnogo godina služio kao čudotvorni Episkop mirlikijski, ostavivši u nasleđe dobrotu i veru.
YT/RTV Šumadija
Sveti Nikola.
Danas Mira dočekuje posetioce sa svojim stenskim grobnicama iz likijskog perioda i netaknutim pozorištem iz rimskog perioda. Veruje se da je Sveti Nikola preminuo u 65. godini 6. decembra 343. godine u Miri. Ožalošćeni Mirijanci sagradili su crkvu u čast njegovog sećanja na sveca i sahranili ga u sarkofag kao njegovo poslednje počivalište.
Međutim, ova crkva na čijim zidovima su prikazana čuda svetog Nikole je kasnije porušena u zemljotresu i racijama i ponovo podignuta kao potkupolna crkva u 9. veku. Sledeću najobimniju restauraciju crkve izvršili su 1042. istočnorimski car Konstantin IX i njegova žena Zoja.
Zahvaljujući ovim naporima, crkva Svetog Nikole danas je jedan od najboljih primera bliskoistočne rimske arhitekture. Crkva, koja se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine od 2000. godine, takođe je jedno od najvažnijih mesta hrišćanstva u Turskoj, a hiljade hrišćana je posećuju svake godine radi hodočašća.
Od zaštitnika pomoraca i siromašnih do svetitelja čudotvorca čija dela milosrđa nadahnjuju milione vernika širom sveta, Sveti Nikola ostaje uzor nepokolebljive vere, ljubavi i dobrote. Njegov život, prožet blagošću i predanošću Gospodu, zauvek je urezan u pravoslavnu tradiciju.
Na ovom ostrvu ima više manastira nego plaža. Krićani kažu da su manastiri i manastirsko bratstvo odigrali važnu istorijsku ulogu tokom borbi za oslobođenje ostrva, posebno nakon pada Krita pod otomansku vlast.
Sa dobro izbalansiranom grupom, bilo je moguće da prikupe materijal sa mnogo podataka i iz puno izvora, kako bi finalni rezultat bio najbliži istinitom prikazu lika svetitelja.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Aja Sofija je jedan od retkih spomenika kulture koji podjednako odražava uticaj istoka i zapada, te tako na njenim zidinama možete primetiti munare i natpise islama, kao i raskošne hrišćanske mozaike.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.