I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.
Danas se proslavlja Sveti Nikola, jedna od najmasovnijih krsna slava u Srbiji koju, kako narod kaže, "pola Srba slavi, a druga polovina ide u goste“.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.
Upravo je to, između ostalog, objasnio u jednom od svojih videa otac Ljubo Ranković.
- E sad, ovde ću da kažem kako je pravilno. Prvi, izgovara reč, već iz daljine, gost: "Srećna slava domaćine i domaćice, sestro, brate, sine" i tako redom. Grle se i ljube, a domaćin izgovara radosnim rečima, iz srca i duše: "Dobro mi došao, rođeni moj, dragi moj, brate, sestro." Sve ih izljubi, celivaju, a onda sa radošću raširenih ruku pokazuje put vrata: "Izvoli, izvolite." Oni ulaze u kuću, prekrste se, jer u kući gori sveća - kaže otac Ljuba i objašnjava da se gosti, kada se krste, treba da okrenu prema ikoni.
AI Gemini
Slava se ne sme skrnaviti pušenjem za slavskim stolom
Kaže da je domaćica u obavezi, kada stigne gost, da ga posluži žitom. Gost, ako je pre toga sedeo, treba da ustane.
- Gost ustaje, prekrsti se, pozdravlja slavu domaćina, prekrsti se, uzima kašičicu, uzima kašičicom žito. Negde je praksa da uz žito stoji i vino. Da se poslužimo i vinom - objašnjava otac Ljuba.
Otac Ljubo je naglasio da gost ne sme nikako da skrnavi slavu, a to se najčešće čini razgovorima o politici.
- Drugo, molim vas, nemojte pušiti pored slavske sveće i duvati dim u slavsku sveću - istakao je otac Ljubo.
Kaže da ako baš neko ne može da izdrži a da ne zapali cigaretu, trebalo bi da se udalji.
- Bolje bi bilo kad bi moglo da nema duvana tamo gde je miris tamjana. Izbegnite to ako možete. Izbegnimo nepristojne razgovore, nepristojno ponašanje. Držimo se ljudski i hrišćanski - zaključio je on.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.