ČUDO SVETOG NIKOLE KOJE JE ODJEKNULO SVETOM! Zoja je uzela ikonu, uradila užasnu stvar i rekla: "AKO IMA BOGA, KAZNIĆE ME!" USLEDILA JE KATASTROFA! (VIDEO)
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Danas slavimo Svetog Nikolu, jednog od najvoljenijih svetitelja hrišćanskog sveta, poznatog kao veliki čudotvorac, zaštitnik dece, putnika i svih koji mu se s verom obraćaju. Kroz vekove su zabeležena mnoga čuda Svetog Nikole, ali jedno se naročito izdvojilo i duboko potreslo savremeni svet - toliko snažno da je kasnije po njemu snimljen i film.
Reč je o istinitom događaju iz 1955, koji se zbio u gradu Kujbiševu (danas Samara), u tadašnjoj Sovjetskoj Rusiji. U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Mlada devojka po imenu Zoja, uprkos Božićnom postu i molbama pobožne majke, koja je baš to veče krenula u tajnosti u crkvu, organizovala je novogodišnju zabavu. U trenutku bogohulne šale, uzela je ikonu Svetog Nikole sa zida i izgovorila reči koje su odjeknule kao izazov samom Bogu.
Naime, kako njen dečko Nikolaj nikako nije stizao na zabavu, zagrlila je ikonu Svetog Nikole i rekla:
- Uzeću ovog Nikolaja i idem da s njim igram!
Potom je dodala:
- Ako ima Boga, On će me kazniti.
Pisanje sovjetske štampe o ovom slučaju
U sovjetskoj štampi onoga vremena takođe je bilo saopštenja o Zojinom slučaju. Odgovarajući na pisma koja su stizala u redakciju čuvenog lista, neki naučnik potvrdio je da događaj sa Zojom zaista nije izmišljen, ali je pritom izjavio da je u pitanju vrsta ukočenosti dosad još nepoznata nauci.
Međutim, kasnije su pojedini tvrdili da kod bilo koje ukočenosti, tj. obamrlosti, nema takve kamene otvrdlosti kože, pa zato lekari mogu bolesniku da daju injekciju; drugo, obamrloga je moguće prenositi s mesta na mesto, te on leži, dok je Zoja samo stajala, i to stajala toliko koliko obični ljudi nisu u stanju da stoje. Pritom, nisu mogli da je pomere s mesta...
U tom času veselje se pretvorilo u užas - sobu je ispunila neobjašnjiva svetlost i huka, a Zoja je ostala skamenjena, stojeći nepomično s ikonom pritisnutom na grudima.
Njeno telo je bilo hladno i tvrdo kao kamen, lice bez izraza, a pogled nepokretan. Bila je skamenjena - ali živa.
Ubrzo su stigli lekari. Pokušavali su da joj pomognu, da joj daju injekcije, ali igle su se lomile o njeno telo kao da udaraju u mermer. Pokušali su da je pomere i odnesu u bolnicu, ali nisu mogli - njene noge su bile kao prikovane za pod. Ipak, srce je kucalo. Zoja nije jela, nije pila, nije se pomerala, ali je bila živa.
Kada se majka vratila iz crkve i videla ćerku u tom stanju, izgubila je svest i odvezena je u bolnicu. Posle nekoliko dana se vratila i započela neprestanu molitvu za oproštaj i pomilovanje svoje kćeri.
ai Gemini
Vest o skamenjenoj devojci se proširila svetom, ilustracija
Vest o "skamenjenoj devojci“ brzo se proširila gradom. Ljudi su dolazili sa svih strana: vernici, radoznalci, lekari, sveštenici. Stan je bio prepun onih koji su se molili i onih koji su se podsmevali, ali uskoro su vlasti, uplašene događajem, zabranile posete. U stanu su neprekidno dežurala dva policajca, koji su se smenjivali na osam sati.
Noću je počinjao užas. Tačno oko ponoći, skamenjena Zoja bi počela strašno da vrišti:
- Mama, moli se! Moli se! U gresima ginem!
Neki od mladih policajaca, koji su je čuvali, osedeli su od straha. Njena majka je noćima klečala pored nje, moleći se u suzama.
O svemu je obavešten i patrijarh, kome su se obratili za pomoć. Njegov odgovor bio je kratak i dubok:
- Ko je kaznio, taj će i da pomiluje.
Dolazili su poznati lekari iz Moskve, koji su potvrdili da srce neprestano kuca. Dolazili su i sveštenici, ali niko nije mogao da izvuče ikonu iz Zojinih ruku. Na Božić je došao jeromonah Serafim iz Glinske pustinje, odslužio moleban i rekao da se znak oslobođenja treba očekivati na Vaskrs.
Na praznik Blagovesti pojavio se nepoznati starac, blagog lika, koji je tri dana dolazio i molio da uđe kod Zoje. Tek trećeg dana su ga pustili. Kada je ušao, čulo se kako joj tiho i blago kaže:
Printscreen
"Ko je skamenio, taj će i da pomiluje", rekao je u to vreme patrijarh, aludirajući na Svetog Nikolu
- No, jesi li se umorila od stajanja?
Kada su stražari kasnije ušli u sobu, starca više nije bilo. Svi su poverovali da je to bio sam Sveti Nikola.
Na dan Vaskrsenja Hristovog, posle 128 dana stajanja, Zoja je iznenada oživela. Njeno telo je omekšalo i mogla je biti položena u postelju. U tom trenutku je uzvikivala:
- Molite se! Strašno je! Sav svet u gresima gine!
Na pitanje kako je preživela bez hrane i vode, odgovorila je:
- Golubovi su me hranili.
Nekoliko dana kasnije, Zoja je mirno preminula, pomirena sa Bogom, posvedočivši silu pokajanja i milost Svetog Nikole.
Ovaj događaj potresao je Kujbišev i okolinu. Ljudi su masovno dolazili u crkvu, krštavali se, nosili krst, ispovedali se i kajali, iako je to tada moglo značiti progon i smrt. U crkvama nije bilo dovoljno krstova za sve koji su ih tražili.
Čudo Zojinog stajanja ostalo je živa opomena svetu - da se svetinje ne skrnave, da Bog postoji, da kazna i milost dolaze zajedno, i da Sveti Nikola i danas čini čuda, pozivajući ljude na pokajanje.
Film "Čudo", snimljen na osnovu ovog događaja, pogledajte u okviru teksta.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Po upokojenju roditelja, Nikola je imanje razdelio siromašnima ne zadržavajući ništa za sebe. Pročuo se zbog svog milosrđa kao sveštenik u Patari, ali je on brižljivo skrivao svoja milosrdna dela ispunjujući reč Gospodnju: "Da ne zna levica tvoja što čini desnica tvoja“.
Sa dobro izbalansiranom grupom, bilo je moguće da prikupe materijal sa mnogo podataka i iz puno izvora, kako bi finalni rezultat bio najbliži istinitom prikazu lika svetitelja.
Od zaštitnika pomoraca i siromašnih do svetitelja čudotvorca čija dela milosrđa nadahnjuju milione vernika širom sveta, Sveti Nikola ostaje uzor nepokolebljive vere, ljubavi i dobrote. Njegov život, prožet blagošću i predanošću Gospodu, zauvek je urezan u pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Savu Osvećenog po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Sevastijana. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju peti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.