Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
U srcu Baranje, u selu Jagodnjak, svečano je proslavljen praznik Svetog Nikolaja Mirlikijskog, zaštitnika moreplovaca, putnika i dece, ali i jednog od najpoštovanijih svetitelja među Srbima. U hramu posvećenom ovom velikom ugodniku Božjem, svetu arhijerejsku liturgiju služio je preosvećeni episkop osječkopoljski i baranjski Heruvim, okružen vernicima koji su došli da zajednički uznesu molitve Svetom Nikoli, čuvaru i zastupniku pred Bogom.
Foto: SPC / Eparhija osječkopoljska i baranjska
Vladika Heruvim osveštao je slavske darove u hramu Svetog Nikole u baranjskom selu Jagodnjak
Episkop Heruvim je u svojoj besedi podsetio verni narod na veličinu i značaj života i dela Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca:
- Veliko je delo koje je činio Sveti Nikolaj Mirlikijski, velika su dela njegova zapamćena u žitiju. Njegova ljubav prema Bogu i Crkvi Božjoj, njegova revnost za veru i čuvanje njene čistote, pokazuju nam šta znači biti istinski sledbenik Hristov.
Praznična atmosfera u Jagodnjaku nije bila samo odraz liturgijskog sabranja, već i živa potvrda tradicije koja živi u srcima Srba u Hrvatskoj. Sveta liturgija, kao centar duhovnog života, ponovo je podsetila prisutne na značaj svetog pričešća kao temelja vere i života u Hristu.
Foto: SPC / Eparhija osječkopoljska i baranjska
Liturgijsko sabranje u hramu Svetog Nikole u Baranji
- Svakodnevno treba da se saraspinjemo i savaskrsavamo sa Hristom. Sveta liturgija je mesto gde se to dešava, gde se susrećemo sa Hristom i primamo punoću blagodati Božje - poručui je vladika Heruvim.
Vladika je naglasio i značaj jedinstva i ljubavi među ljudima:
- Kaže se da danas pola Srba slavi, a pola ide na slavu. Taj običaj nije samo deo naše tradicije, već izraz naše vere i naše potrebe da budemo jedno u ljubavi i veri.
Foto: SPC / Eparhija osječkopoljska i baranjska
Posle svete liturgije, vernisi su se pričestili
Praznik Svetog Nikole bio je prilika da verni u Jagodnjaku i širom Baranje obnove svoju veru i osete radost zajedničkog duhovnog života. Episkop Heruvim je uputio blagoslove svima koji su Svetog Nikolu proslavili kao svoju krsnu slavu:
- Svima vama koji danas u svojim domovima slavite Svetog oca Nikolu kao svoju krsnu slavu želim da uvek u radosti dočekujete i slavite sa svojim najmilijima. Živi, srećni i blagosloveni bili! Amin.
Svečanosti su prisustvovali i sveštenici koji su sasluživali episkopu: protojerej-stavrofor Slobodan Majkić i protođakon Vojislav Nikolić. Zajednička molitva i liturgijsko slavlje poslali su snažnu poruku vere, nade i ljubavi koja povezuje srpski narod u Baranji i u čitavoj Hrvatskoj.
Na ovom događaju ispunjenom duhovnošću i zajedništvom, episkop osiječkopoljski i baranjski Heruvim naglasio je značaj Baranje kao mesta gde se susreću različitosti koje se nadopunjuju, istakavši važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa Srba u tom regionu.
Verni narod iz vukovarskog kraja, prisustvovao je liturgiji na praznik Svete prepodobnomučenice Paraskeve, čuvajući tradiciji uz trenutke duhovnog osnaženja i zajedništva koji će im ostati u sećanju.
Posle svete liturgije u obnovljenom hramu Preobraženja Gospodnjeg, poglavar SPC je u svojoj besedi govorio o čudesnoj priči o Milostivom Samarjaninu i pozvao sve vernike na preispitivanje sopstvene spremnosti da budu bližnji onima u nevolji.
U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Uz arhijerejsku liturgiju i dirljivo pojanje fočanskog hora „Pobratimstvo“, vernici su primili poruke o duhovnom sazrevanju i svedočanstvu neprekinute svetosavske tradicije u slovenačkoj prestonici.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.