Foto: SPC / Eparhija mileševskaMitropolitu Atanasiju su sasluživali iguman Petar, jeromonah Roman, jerej Nenad Tešić i protođakon Ivan Savić.
U manastiru Svetog Nikolaja, na praznik posvećen ovom velikom svecu, služena je arhijerejska liturgija. Mitropolit mileševski ukazao je na snagu svetitelja kao duhovnih utočišta, a tom prilikom dodeljena su i visoka crkvena priznanja najzaslužnijima za obnovu manastira.
Na dan kada pravoslavna Crkva proslavlja Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca, svetinja u Banji kod Priboja postala je mesto sabranja vernog naroda i svedočanstva duboke vere i tradicije. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit mileševski Atanasije, uz sasluženje sveštenstva i monaštva, dok su mnogobrojni vernici došli da odaju počast jednom od najvoljenijih svetitelja pravoslavnog sveta.
U svojoj nadahnutoj besedi, mitropolit Atanasije je istakao značaj svetitelja kao "oaza" u životnim pustinjama, pružajući duhovnu snagu i utehu:
- Bog nam daje oaze, u ovom pustinjskom životu. Jer, prolazimo kroz teška vremena i živi se na teškim prostorima. Bog nam zato daje oaze gde možemo da se oporavimo i da nastavimo život uspešno. A te oaze, to su svetitelji Božji, ovi praznici, njihove ličnosti. Svaki od svetih je oaza za nas, u doživljavanju života.
Govoreći o Svetom Nikolaju, mitropolit je naglasio njegovu vezu sa Bogočovekom Hristom:
- Sveti Nikolaj je čovek koji potpuno nalikuje na Bogočoveka, na Gospoda Hrista. Nije ni čudno što je Sveti Nikolaj bio takav bogataš duhovni. Jer, imao je od koga uzeti, na koga se ugledati, i time se obogatiti i osnažiti. Upravo Gospodom našim Hristom.
Nakon liturgije, osveštani su slavski darovi, a posebno je izražena zahvalnost onima koji su doprineli obnovi i uređenju manastira. Orden Belog Anđela Drugog reda uručen je Acu Nikačeviću i Hadži Zoranu Milosavljeviću, dok je Radovan Đurović dobio Arhipastirsku gramatu priznanja.
Mitropolitu Atanasiju su sasluživali iguman Petar, nastojatelj manastira, jeromonah Roman iz manastira Ostrog, jerej Nenad Tešić i protođakon Ivan Savić.
Foto: SPC / Eparhija mileševska
Mitropolitu Atanasiju su sasluživali iguman Petar, jeromonah Roman, jerej Nenad Tešić i protođakon Ivan Savić.
Praznik Svetog Nikolaja u manastiru u Banji kod Priboja nije bio samo proslava, već i podsećanje na duboku vezu između svetitelja i vernog naroda. Njegova duhovna poruka odzvanjala je poput blagotvorne reke, tiho napajajući duše okupljenih vernika, dok je manastir svetleo kao svetionik vere u ovim izazovnim vremenima.
Mitropolit Atanasije je svoju besedu zaključio pozivom da se svi ugledamo na svetitelje i pronađemo mir i snagu u njihovom primeru:
- Mi danas hrlimo lekarima, sigurno da oni mnogo uspevaju u svojim izumima, eksperimentima, ali to ne može da se poredi sa onim što je činio Gospod naš. Njemu nisu bili potrebni nikakvi eksperimenti. Njegovom rečju bolesni su postajali zdravi, nerazumni su postajali razumni. Na Njega se ugledao onaj koga danas proslavljamo, na Gospoda Hrista. Gde god se Sveti Nikolaj pojavi tu se javlja tišina, mir, spokojstvo, duhovna stabilnost i sigurnost, tu se čovek oseća pouzdano i čovečno, sposobnim da nastavi život kako treba.
U mileševskoj svetinji okupili su se arhijereji, vernici i ugledne državne ličnosti Srbije i Crne Gore, obeležavajući praznik posvećen Svetom kralju Vladislavu, kroz dirljive molitve i inspirativne besede arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Uz liturgiju koju je služio mitropolit Atanasije i prisustvo brojnih vernika, crkva u ovom selu pored Pljevalja zasijala je u čast Svetog velikomučenika Dimitrija. Posle bogosluženja i osveštavanja slavskih darova, hrišćanska radost nastavljena je uz trpezu ljubavi.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
U manastiru Rmanj, jednoj od najstarijih svetinja Episkopije bihaćko-petrovačke, sabrali su se vernici na molitvu, slavsku trpezu i nadahnjujuću besedu o životu velikog svetitelja.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
U srcu drevne svetinje, uz svetu liturgiju i blagoslov mitropolita mileševskog, vernici su proslavili manastirsku slavu, prisetivši se puta ka spasenju i snage zajedništva u Hristu.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.