SPC/Eparhija osečko-poljska i baranjskaVladika Heruvim
Verni narod iz vukovarskog kraja, prisustvovao je liturgiji na praznik Svete prepodobnomučenice Paraskeve, čuvajući tradiciji uz trenutke duhovnog osnaženja i zajedništva koji će im ostati u sećanju.
Na dan kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća Svete prepodobnomučenice Paraskeve, u porti Crkve Svete Petke na Dobroj Vodi u Vukovaru, sabrali su se verni iz svih krajeva da zajedno proslave ovaj uzvišeni praznik. Episkop osečko-poljski i baranjski, Heruvim, predvodio je svečanu liturgiju u prisustvu sveštenstva i đakonstva, a njegovom prisustvu i mudrim rečima vernici su doživeli trenutke duhovne inspiracije i zajedništva.
Foto: SPC
Porta Crkve Svete Petke u Vukovaru
Po završetku liturgije, vladika Heruvim je osveštao slavske darove, darujući blagoslov i duhovnu snagu sabranima. Obraćajući se vernom narodu, vladika je istakao duboku pouku koju donosi život prepodobnomučenice Paraskeve:
- Neverovatno žitije i podvig koji svakoga od nas stavlja pred ono iskonsko pitanje šta je to čovek i njegov smisao u ovom svetu. Kroz žitije ove divne svetiteljke možemo uvideti da je jedini smisao životu u Hristu, da trebamo živeti u Crkvi podražavajući Jevanđelje Hristovo - rekao je vladika.
Episkop Heruvim je naglasio da je život u Hristu i život u Crkvi podrazumeva podvig i borbu, ali da nam Bog ne daje breme koje ne možemo izneti. On je govorio o važnosti stvarne vere, koja se ne može svesti samo na reči, već treba da se ogleda u delima. Veru je potrebno živeti, upuštajući se u put ljubavi, mira i sloge sa drugima, baš kao što je to činila prepodobnomučennica Paraskeva.
- Reč ne može biti samo na usnama, nego i u delima. Ako dela nema prazna je i vera, jer to dvoje zajedno preobražavaju čoveka i čine ga boljim. Trebamo biti bolji, u miru i slozi sa drugima. Trebamo da razumemo put prepodobnomučenice Paraskeve, naročito u ovoj molitvenoj dolini gde se oseti i posebno oblikuje naš vapaj Bogu.“, kazao je vladika Heruvim.
Foto: SPC
Vladika Heruvim
Reči vladike Heruvima odjeknule su u srcima prisutnih, ukazujući im na pravi smisao hrišćanskog života – na put krsta i vaskrsenja. Ova svetinja, koja je okupljala ljude, pruža im snagu da se posvete životu u Hristu i da teže pravdi i ljubavi koja dolazi od Boga.
Nakon liturgije, obeležavanje hramovne slave nastavilo se u porti crkve uz radost i trpezu ljubavi, gde su vernici zajedno proslavili ovaj blagosloveni dan, osnaženi verom i zajedništvom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Agatiju po starom i Svetog Lava Rimskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Čistu sredu – Pepelnicu, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
Sećajući se nevino postradalih u zločinačkoj akciji „Oluja“, episkop osečkopoljski i baranjski pozvao na praštanje, nadu i oslonac u Hristu, poručujući da se stradanje pretvara u put ka Carstvu Božjem.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.
Predsednik Srbije uručenjem najvišeg državnog priznanja naglasio doprinos arhijereja očuvanju hrišćanske tradicije, umetnosti i kulturnog identiteta, dok je mitropolit bački istakao skromnost i značaj Crkve u životu naroda.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
Sa liturgijskog sabranja na Sretenje u Podgorici upućena je jasna poruka o odgovornosti, pokajanju i delima koja ostaju zapisana, ne pred ljudima, već pred Bogom, kao priprema za post koji traži više od forme i navike.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.