SPC/Eparhija osečko-poljska i baranjskaVladika Heruvim
Verni narod iz vukovarskog kraja, prisustvovao je liturgiji na praznik Svete prepodobnomučenice Paraskeve, čuvajući tradiciji uz trenutke duhovnog osnaženja i zajedništva koji će im ostati u sećanju.
Na dan kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća Svete prepodobnomučenice Paraskeve, u porti Crkve Svete Petke na Dobroj Vodi u Vukovaru, sabrali su se verni iz svih krajeva da zajedno proslave ovaj uzvišeni praznik. Episkop osečko-poljski i baranjski, Heruvim, predvodio je svečanu liturgiju u prisustvu sveštenstva i đakonstva, a njegovom prisustvu i mudrim rečima vernici su doživeli trenutke duhovne inspiracije i zajedništva.
Foto: SPC
Porta Crkve Svete Petke u Vukovaru
Po završetku liturgije, vladika Heruvim je osveštao slavske darove, darujući blagoslov i duhovnu snagu sabranima. Obraćajući se vernom narodu, vladika je istakao duboku pouku koju donosi život prepodobnomučenice Paraskeve:
- Neverovatno žitije i podvig koji svakoga od nas stavlja pred ono iskonsko pitanje šta je to čovek i njegov smisao u ovom svetu. Kroz žitije ove divne svetiteljke možemo uvideti da je jedini smisao životu u Hristu, da trebamo živeti u Crkvi podražavajući Jevanđelje Hristovo - rekao je vladika.
Episkop Heruvim je naglasio da je život u Hristu i život u Crkvi podrazumeva podvig i borbu, ali da nam Bog ne daje breme koje ne možemo izneti. On je govorio o važnosti stvarne vere, koja se ne može svesti samo na reči, već treba da se ogleda u delima. Veru je potrebno živeti, upuštajući se u put ljubavi, mira i sloge sa drugima, baš kao što je to činila prepodobnomučennica Paraskeva.
- Reč ne može biti samo na usnama, nego i u delima. Ako dela nema prazna je i vera, jer to dvoje zajedno preobražavaju čoveka i čine ga boljim. Trebamo biti bolji, u miru i slozi sa drugima. Trebamo da razumemo put prepodobnomučenice Paraskeve, naročito u ovoj molitvenoj dolini gde se oseti i posebno oblikuje naš vapaj Bogu.“, kazao je vladika Heruvim.
Foto: SPC
Vladika Heruvim
Reči vladike Heruvima odjeknule su u srcima prisutnih, ukazujući im na pravi smisao hrišćanskog života – na put krsta i vaskrsenja. Ova svetinja, koja je okupljala ljude, pruža im snagu da se posvete životu u Hristu i da teže pravdi i ljubavi koja dolazi od Boga.
Nakon liturgije, obeležavanje hramovne slave nastavilo se u porti crkve uz radost i trpezu ljubavi, gde su vernici zajedno proslavili ovaj blagosloveni dan, osnaženi verom i zajedništvom.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.