Na Vidovdan, praznik srpskog jedinstva i zaveta za carstvo nebesko, episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim služio je svetu liturgiju u Sabornom hramu u Vukovaru, uz sasluženje protojereja-stavrofora Saše Kuzmanovića, protojereja-stavrofora Miljena Ilića i protođakona Vojislava Nikolića.
U svojoj besedi, vladika Heruvim poslao je snažne poruke sabornosti, stradanja iz ljubavi i svetosavskog predanja, upozorivši vernike i prisutne predstavnike političkog i kulturnog života da je Vidovdan ogledalo istinskog junaštva srpskog naroda.
Opasnost od lukavih ljudi i lažnih vrednosti
Poseban deo besede vladika je posvetio opasnosti od današnjih lukavstava, istakavši:
– Vidovdan je naše uzdarje za Hrista! Zato danas treba da se čuvamo podela, da se čuvamo lukavih fariseja današnjice, posebno lažnih vrednosti koje kao otrov uništavaju naše društvo i uvode ga u haos, metež i opštu neizvesnost. To u nama rađa nemir i hladnoću, udaljuje nas jedne od drugih i od Hrista vaskrsloga. Zato je to zlo opredeljenje koje guši sabornost i jedinstvo naroda i nameće takozvane vrednosti progresivnog zapadnog hedonizma. Rušeći u našem narodu Hrista i hristoliko naše biće koje diše Hristovom blagodaću Duha Svetoga, pokušavaju da nas obesmisle i obezime.
Lukavstvo kao najsuptilnija pretnja savremenom čoveku
U tim rečima vladika Heruvim razotkriva najsuptilniju opasnost savremenog čoveka – lukavstvo. Ono se ne pojavljuje otvoreno, već pod plaštom napretka, slobode i naprednih vrednosti, a zapravo truje zajednicu, unosi razdor i udaljava vernike od suštine postojanja – od Hrista.
Za vladiku, lukavstvo fariseja današnjice ogleda se upravo u nametanju životne filozofije koja ne poznaje ni stradanje ni podvig, već sve pretvara u površni hedonizam i sebičnost. Zato on jasno poziva vernike da se vrate knezu Lazaru i njegovom zavetu carstva nebeskog, jer samo tako srpski narod može ostati narod jedinstva, sabornosti, ljubavi i junaštva „koje nije od ovoga sveta“.
Vidovdan kao živa vrednost srpskog naroda
Vidovdan, kako je istakao episkop Heruvim, nije mitska priča, već realna i živa vrednost srpskog naroda, putokaz ka Hristu i carstvu nebeskom, i kao takav mora biti sačuvan „kao zenica oka svoga“.
Jer jedino tako, u jedinstvu, ljubavi i hrabrom odricanju od lukavih lažnih vrednosti, srpski narod će biti prepoznat kao narod Hristov – narod kneza Lazara, mučenika i svetitelja, narod koji i danas zna da „dva se carstva nikad ne mogu imati — ako jedno hoćeš drugo moraš dati“.