"IZVINITE ŠTO ME TI VAŠI PROBLEMI NE INTERESUJU!" Otac Bojan o kolegi koji je šok-izjavom prodrmao parohijane - VREME JE DA SE PALI CRVENI ALARM!
Na kraju otac Bojan upozorava da stalno pucanje zbog sitnica ne može biti način života.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.
Na Vidovdan, praznik srpskog jedinstva i zaveta za carstvo nebesko, episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim služio je svetu liturgiju u Sabornom hramu u Vukovaru, uz sasluženje protojereja-stavrofora Saše Kuzmanovića, protojereja-stavrofora Miljena Ilića i protođakona Vojislava Nikolića.
U svojoj besedi, vladika Heruvim poslao je snažne poruke sabornosti, stradanja iz ljubavi i svetosavskog predanja, upozorivši vernike i prisutne predstavnike političkog i kulturnog života da je Vidovdan ogledalo istinskog junaštva srpskog naroda.
Opasnost od lukavih ljudi i lažnih vrednosti
Poseban deo besede vladika je posvetio opasnosti od današnjih lukavstava, istakavši:
– Vidovdan je naše uzdarje za Hrista! Zato danas treba da se čuvamo podela, da se čuvamo lukavih fariseja današnjice, posebno lažnih vrednosti koje kao otrov uništavaju naše društvo i uvode ga u haos, metež i opštu neizvesnost. To u nama rađa nemir i hladnoću, udaljuje nas jedne od drugih i od Hrista vaskrsloga. Zato je to zlo opredeljenje koje guši sabornost i jedinstvo naroda i nameće takozvane vrednosti progresivnog zapadnog hedonizma. Rušeći u našem narodu Hrista i hristoliko naše biće koje diše Hristovom blagodaću Duha Svetoga, pokušavaju da nas obesmisle i obezime.
Lukavstvo kao najsuptilnija pretnja savremenom čoveku
U tim rečima vladika Heruvim razotkriva najsuptilniju opasnost savremenog čoveka – lukavstvo. Ono se ne pojavljuje otvoreno, već pod plaštom napretka, slobode i naprednih vrednosti, a zapravo truje zajednicu, unosi razdor i udaljava vernike od suštine postojanja – od Hrista.
Za vladiku, lukavstvo fariseja današnjice ogleda se upravo u nametanju životne filozofije koja ne poznaje ni stradanje ni podvig, već sve pretvara u površni hedonizam i sebičnost. Zato on jasno poziva vernike da se vrate knezu Lazaru i njegovom zavetu carstva nebeskog, jer samo tako srpski narod može ostati narod jedinstva, sabornosti, ljubavi i junaštva „koje nije od ovoga sveta“.
Vidovdan kao živa vrednost srpskog naroda
Vidovdan, kako je istakao episkop Heruvim, nije mitska priča, već realna i živa vrednost srpskog naroda, putokaz ka Hristu i carstvu nebeskom, i kao takav mora biti sačuvan „kao zenica oka svoga“.
Jer jedino tako, u jedinstvu, ljubavi i hrabrom odricanju od lukavih lažnih vrednosti, srpski narod će biti prepoznat kao narod Hristov – narod kneza Lazara, mučenika i svetitelja, narod koji i danas zna da „dva se carstva nikad ne mogu imati — ako jedno hoćeš drugo moraš dati“.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 10. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.