Mitropolit Irinej u teškom stanju
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.
Na Vidovdan, praznik srpskog jedinstva i zaveta za carstvo nebesko, episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim služio je svetu liturgiju u Sabornom hramu u Vukovaru, uz sasluženje protojereja-stavrofora Saše Kuzmanovića, protojereja-stavrofora Miljena Ilića i protođakona Vojislava Nikolića.
U svojoj besedi, vladika Heruvim poslao je snažne poruke sabornosti, stradanja iz ljubavi i svetosavskog predanja, upozorivši vernike i prisutne predstavnike političkog i kulturnog života da je Vidovdan ogledalo istinskog junaštva srpskog naroda.
Opasnost od lukavih ljudi i lažnih vrednosti
Poseban deo besede vladika je posvetio opasnosti od današnjih lukavstava, istakavši:
– Vidovdan je naše uzdarje za Hrista! Zato danas treba da se čuvamo podela, da se čuvamo lukavih fariseja današnjice, posebno lažnih vrednosti koje kao otrov uništavaju naše društvo i uvode ga u haos, metež i opštu neizvesnost. To u nama rađa nemir i hladnoću, udaljuje nas jedne od drugih i od Hrista vaskrsloga. Zato je to zlo opredeljenje koje guši sabornost i jedinstvo naroda i nameće takozvane vrednosti progresivnog zapadnog hedonizma. Rušeći u našem narodu Hrista i hristoliko naše biće koje diše Hristovom blagodaću Duha Svetoga, pokušavaju da nas obesmisle i obezime.
Lukavstvo kao najsuptilnija pretnja savremenom čoveku
U tim rečima vladika Heruvim razotkriva najsuptilniju opasnost savremenog čoveka – lukavstvo. Ono se ne pojavljuje otvoreno, već pod plaštom napretka, slobode i naprednih vrednosti, a zapravo truje zajednicu, unosi razdor i udaljava vernike od suštine postojanja – od Hrista.
Za vladiku, lukavstvo fariseja današnjice ogleda se upravo u nametanju životne filozofije koja ne poznaje ni stradanje ni podvig, već sve pretvara u površni hedonizam i sebičnost. Zato on jasno poziva vernike da se vrate knezu Lazaru i njegovom zavetu carstva nebeskog, jer samo tako srpski narod može ostati narod jedinstva, sabornosti, ljubavi i junaštva „koje nije od ovoga sveta“.
Vidovdan kao živa vrednost srpskog naroda
Vidovdan, kako je istakao episkop Heruvim, nije mitska priča, već realna i živa vrednost srpskog naroda, putokaz ka Hristu i carstvu nebeskom, i kao takav mora biti sačuvan „kao zenica oka svoga“.
Jer jedino tako, u jedinstvu, ljubavi i hrabrom odricanju od lukavih lažnih vrednosti, srpski narod će biti prepoznat kao narod Hristov – narod kneza Lazara, mučenika i svetitelja, narod koji i danas zna da „dva se carstva nikad ne mogu imati — ako jedno hoćeš drugo moraš dati“.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Na nadahnutom predavanju u Čačku, jedan od omiljenih besednika današnjice, protojerej-stavrofor Gojko Perović osvetlio je suštinu Kosovskog zaveta kao duhovnog obećanja čoveka Bogu. Kroz primere iz istorije i svakodnevnog života, podsetio je na značaj vernosti, žrtve i držanja date reči.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.