Jedini stanar manastira je otac Serapion. Pre tri godine je došao iz Dečana sa namerom da obnovi manastir i oživi duhovni život ovog mesta.
Manastir Tušimlje iz 11. veka, drevna svetinja u podnožju Golije kod Novog Pazara, već godinama se obnavlja uz veliku posvećenost, ali je i dalje skriven i nepristuipačan i za vernike i za turiste.
Do Tušimlja vodi neasfaltirani makadamski put. Šest kilometara su samo kozije staze. Odsečen je od sveta i kada nema snega.
Jedini stanar manastira je otac Serapion. Pre tri godine je došao iz Dečana sa namerom da obnovi manastir i oživi duhovni život ovog mesta.
- Predanje kaže da je manastirska crkva, danas posvećena Uspenju Presvete Bogorodice, postojala još u 11. veku - kaže otac Serapion.
Uprkos teškoćama i izolovanosti, otac Serapion polako, ali uspešno završava izgradnju konaka i pomoćnih objekata oko manastira.
Od velike pomoći su mu vernici.
- Sve što je do sada urađeno - od krova do kapije - rezultat je ne samo posvećenosti ovog monaha, već i rada njegovih ruku. Serapion izrađuje ikone, a sva sredstva od tog rada ulaže u obnovu konaka, voćnjaka i manastirske zemlje - navodi Aleksandar Dugalić, Novi Pazar
Vekovna svetinja obnovljena je verom i radom. ali bez puta, bar čvrstog makadama, ostaće nedostupna i za vernike i turiste, piše RTS.
Najstariji manastir koji se uopšte pominje u straroj Raškoj jeste Crkva ili Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu, dva kilometra severno od Novog Pazara, na ušću rečice Deževe u Rašku.
Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Meletija po starom i Svetog Tarasija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Viktorina, dok su muslimani u mesecu ramazanu, a u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Strah od sopstvene dubine mnoge udaljava od mira, ali duhovno iskustvo pokazuje da se upravo iza unutrašnje borbe krije put ka isceljenju i blagodat koja menja čovekov život.
U razgovoru koji je zapisao Sergej Nilus, optinski starac dao je neobično jednostavno molitveno pravilo i poručio da se vernik ne boji nečistih napada, jer onaj ko se drži psalama i molitve zadobija sigurnost koju strah ne može da slomi.