„ZAVLADALI SU MRŽNJA I INTERESI BEZ IKAKVE SVETLOSTI“: Iz svetinje u Hrvatskoj, vladika Heruvim uputio opomenu koju Srbi s obe strane Dunava moraju da čuju
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Na praznik Svetih apostola Vartolomeja i Varnave, u hramu Prenosa moštiju svetog oca Nikolaja u Bijelom Brdu, u opštini Erdut u istočnom delu Hrvatske, arhijerejsku liturgiju služio je episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim.
Ovo liturgijsko sabranje, u mestu koje se nalazi tik uz obalu Dunava, poprimilo je dimenzije praznika vere, zajedništva i duhovnog osnaženja za srpski pravoslavni narod koji na tom prostoru živi decenijama u izazovnim okolnostima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici na liturgiji u hramu Prenosa moštiju svetog oca Nikolaja u Bijelom Brdu
Beseda vladike Heruvima - upozorenje svetu koji gubi Boga
U nadahnutoj besedi vernicima i sveštenstvu, vladika Heruvim govorio je o savremenim izazovima hrišćanskog života i potrebi da se čovek vrati temeljnim vrednostima Jevanđelja.
— Sabirajući se na liturgiji, poučavamo se Jevanđeljem Hristovim. Tamo gde je tama i pustoš, tamo čovek traži Gospoda. Nažalost, današnji svet gotovo da više i ne pokazuje želju da živi sa Bogom — poručio je vladika, osvrnuvši se na stradanja hrišćana, naročito u Antiohiji.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u u hramu Prenosa moštiju svetog oca Nikolaja u Bijelom Brdu
Govoreći o krstu Hristovom, naglasio je da on nije teret bez smisla, već simbol pobede nad zlom:
— Apostoli i mučenici pokazali su kako sejati seme Jevanđelja uprkos svim nedaćama. Ljubav je ta koja pobeđuje. U njoj je smisao. Bog je ljubav, i ako je Bog ljubav, ni mi ne smemo gledati druge bez ljubavi. Samo kroz ljubav dolazimo do Carstva nebeskog.
Crkva kao zajednica ljubavi: mesto gde se nosimo jedni drugima
Vladika Heruvim osvrnuo se i na značaj liturgijskog zajedništva, ističući da je Crkva Telo Hristovo, a svaki vernik ud toga tela.
— U liturgijskoj zajednici ispunjava se smisao postojanja. To je mesto gde se svi sabiramo, gde nosimo jedni druge i zajedno rastemo u veri — rekao je.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici na liturgiji u hramu Prenosa moštiju svetog oca Nikolaja u Bijelom Brdu
Podrška narodu i Crkvi: pohvala Srbima iz Bijelog Brda
U nastavku je uputio reči podrške i zahvalnosti meštanima Bijelog Brda, naglasivši da ovo mesto ima mnogo čime da se ponosi:
— „Ovo je mesto divnih ljudi, domaćina, mladih preduzetnika i poljoprivrednika. Ljudi koji pomažu Crkvi i trude se da budu uz nju — to je dar i blagoslov. Ne dozvolite da vas sitnice udalje jedne od drugih. Gospod je sve dao, samo je na nama da Njegovu ljubav iskoristimo na pravi način“.
Značaj sabranja za Srbe u Hrvatskoj
Liturgijsko sabranje u Bijelom Brdu nije bilo važno samo kao verski događaj, već i kao simbol očuvanja identiteta, nade i vere za srpski narod u Hrvatskoj. U vremenu kada su brojni izazovi pred malobrojnim srpskim zajednicama u regionu, ovakva sabranja podsećaju da Crkva ostaje stub duhovnog života, nosilac kulture sećanja i mesto okupljanja oko najdubljih vrednosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u u hramu Prenosa moštiju svetog oca Nikolaja u Bijelom Brdu
Sveštenstvo u službi sabranja
Episkopu Heruvimu sasluživali su: protojerej-stavrofor Miljen Ilić, protonamesnici Nenad Kesonja, Dragoslav Šalajić i Goran Todorović, protođakon Vojislav Nikolić i đakon Slobodan Gajdašević.
Sabranje je proteklo u duhu molitve, sabornosti i zavetnog sećanja na apostole koji su svojim životom i ljubavlju posvedočili istinu Jevanđelja.
Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
Ekipa portala religija.rs posetila je crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u rodnom mestu blaženopočivšeg patrijarha srpskog, koja je postala simbol vere, upornosti i ljubavi, dok mozaik sa njegovim likom podseća na svetlost koju je ovaj veliki duhovnik ostavio.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
U hramu Svetog Nikolaja Čudotvorca u Rijeci služena je sveta Liturgija kakva se retko viđa — uz prisustvo trojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve i dirljivu besedu o pozivu Hristovom, sabor u ovom delu Hrvatske ostavio je dubok duhovni trag i poruku zajedništva.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Pravoslavna svetinja koja već petnaest vekova čuva mošti Svete Katarine suočava se s ozbiljnom pravnom nepravdom u Egiptu, dok glasovi iz pravoslavnog sveta, UNESCO i Ujedinjenih nacija pozivaju na hitnu međunarodnu zaštitu ovog duhovnog svetionika.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
Na ovom događaju ispunjenom duhovnošću i zajedništvom, episkop osiječkopoljski i baranjski Heruvim naglasio je značaj Baranje kao mesta gde se susreću različitosti koje se nadopunjuju, istakavši važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa Srba u tom regionu.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
U hramu Svetog arhangela Mihaila u Dardi, liturgiju je služio episkop osečkopoljski i baranjski Heruvim, čije su reči bile duhovni putokaz za svakoga ko traga za smirenjem i istinom.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Patrijarh je u prvom zvaničnom susretu, Ani Lugon-Mulen poželeo srdačnu dobrodošlicu i uspešan mandat u Beogradu, izrazivši uverenje da će njeno diplomatsko službovanje doprineti daljem unapređenju odnosa dveju bliskih zemalja.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Na panelu u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog otvorena su pitanja o tome zašto savremeni čovek traži spas u brzoj terapiji, a zaboravlja put ka sebi, tišini, Bogu i istinskom zdravlju.