Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
Na praznik Prenosa moštiju svetog Nikifora Carigradskog, pod blagoslovom i pastirskom brigom episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, u Zagrebu je održano značajno sabranje pravoslavnih sveštenika. Liturgija pređeosvećenih darova služena je u gimnazijskoj kapeli Svetog Save na Svetom Duhu, u duhovnom središtu grada, a sveštenstvo Mitropolije zagrebačko-ljubljanske sabralo se na molitvu, ispovest i zajedničko slavlje, s ciljem osnaživanja vere i duhovnog jedinstva.
Pre samog bogosluženja, sveštenici su pristupili svetoj tajni ispovesti, kojoj je prisustvovao protojerej-stavrofor Mićo Kostić, umirovljeni paroh riječki, koji je svim prisutnima pružio duhovnu hranu i mir kroz sakrament pomirenja. Ispovest, kao najuzvišeniji čin pokajanja i duhovnog pročišćenja, bila je početak ovog dana punog zajedništva, a istovremeno poziv na dublje razumevanje Krsta, postojanja i spasenja.
U samoj liturgiji, vladika Kirilo je, sa blagoslovom Božijim, odlikovao jereje Đorđa Filipovića i Gorana Šljivića, prepoznavši njihov trud i posvećenost duhovnom životu. Činom odlikovanja, vladika je podsetio sve prisutne na važnost služenja Crkvi i na to da svaki sveštenik, bez obzira na svoj rang, doprinosi velikom delu spasenja, koje Bog kroz Crkvu i Svetog Duha ostvaruje na zemlji.
Nakon liturgije, sabrani sveštenici nastavili su zajedničarenje u svečanoj sali Gimnazije Kantakuzina Katarina Branković, gde je sveštenik Milan Jovanović, paroh u Mariboru, održao predavanje na temu „Post i molitva“. Predavanje je bilo duboko ukorenjeno u duhovnu praksu pravoslavne tradicije, podstičući sve prisutne da shvate post i molitvu kao ključne aspekte duhovnog života i puta ka Hristu.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Vladika Kirilo
Vladika Kirilo, obraćajući se okupljenima, naglasio je važnost iznošenja i poklanjanja Krstu tokom središnje nedelje Velikog posta. On je govorio o dubljem značenju postojanja i nošenja Krsta, podsećajući da je ono što je Hristos već izvršio na Golgoti – sav domostroj spasenja – zapravo samo početak. Kroz krst, svi mi postajemo deo tog divnog spasenja, kako kroz lični trud, tako i kroz zajedništvo u Crkvi.
- Pre Hristovog stradanja, kojim je On do kraja izvršio spasenje, mi, uzimajući svoj krst, idemo za Njim. Naša žrtva, kao mali kamenčići u mozaiku, upotpunjava delo koje je započeo Bog - rekao je vladika Kirilo. On je podsetio sve prisutne na odgovornost koju Crkva nosi – da dovrši delo Spasitelja i bude svetionik nade za sve ljude.
- Liturgija pređeosvećenih darova je sjajan pokazatelj kako treba da se molimo, jer u toj molitvi dolazi do istinskog zajedništva sa Bogom - dodao je vladika.
- Ona nas podseća na snagu postojanja Krsta, snagu koju svi mi delimo, iako smo razasuti po svetu. Kroz tu snagu postojimo kao Crkva, zajednica koja nosi spasenje i poziva na njega sve ljude.
Ovaj događaj u Zagrebu bio je prava prilika da se ojača zajedništvo, jer, kako vladika Kirilo kirilo reče:
- Mi se molimo zajedno, i kroz zajedništvo postižemo spasenje, kako za nas, tako i za sve oko nas.
Ovaj trenutak sabranja postao je još jedno svedočanstvo o snazi crkvenog zajedništva koje ne poznaje granice – ni geografske, ni duhovne.
U snimku koji je na društvenim mrežama i koji je sablaznuo mnoge, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, pozvao je sabrane da se pomole za državu Hrvatsku, ne pominjući u tom delu, nigde Srbiju.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Jedan od najstarijih srpskih manastira u Hrvatskoj, poznat po čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske, bio je ispunjen molitvama i suzama radosnicama dok je vladika Kirilo služio svetu liturgiju, darujući monaštvu i narodu poruku nade i jedinstva.
Uprkos građevinskim radovima u ovom svetilištu, oštećenom u zemljotresu, vernici su se sabrali u velikom broju. U svojim besedama posle bogosluženja, episkopi Kirilo i Metodije naglasili su značaj duhovne obnove i vrlina u životu svakog hrišćanina.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.