Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
Na praznik Prenosa moštiju svetog Nikifora Carigradskog, pod blagoslovom i pastirskom brigom episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, u Zagrebu je održano značajno sabranje pravoslavnih sveštenika. Liturgija pređeosvećenih darova služena je u gimnazijskoj kapeli Svetog Save na Svetom Duhu, u duhovnom središtu grada, a sveštenstvo Mitropolije zagrebačko-ljubljanske sabralo se na molitvu, ispovest i zajedničko slavlje, s ciljem osnaživanja vere i duhovnog jedinstva.
Pre samog bogosluženja, sveštenici su pristupili svetoj tajni ispovesti, kojoj je prisustvovao protojerej-stavrofor Mićo Kostić, umirovljeni paroh riječki, koji je svim prisutnima pružio duhovnu hranu i mir kroz sakrament pomirenja. Ispovest, kao najuzvišeniji čin pokajanja i duhovnog pročišćenja, bila je početak ovog dana punog zajedništva, a istovremeno poziv na dublje razumevanje Krsta, postojanja i spasenja.
U samoj liturgiji, vladika Kirilo je, sa blagoslovom Božijim, odlikovao jereje Đorđa Filipovića i Gorana Šljivića, prepoznavši njihov trud i posvećenost duhovnom životu. Činom odlikovanja, vladika je podsetio sve prisutne na važnost služenja Crkvi i na to da svaki sveštenik, bez obzira na svoj rang, doprinosi velikom delu spasenja, koje Bog kroz Crkvu i Svetog Duha ostvaruje na zemlji.
Nakon liturgije, sabrani sveštenici nastavili su zajedničarenje u svečanoj sali Gimnazije Kantakuzina Katarina Branković, gde je sveštenik Milan Jovanović, paroh u Mariboru, održao predavanje na temu „Post i molitva“. Predavanje je bilo duboko ukorenjeno u duhovnu praksu pravoslavne tradicije, podstičući sve prisutne da shvate post i molitvu kao ključne aspekte duhovnog života i puta ka Hristu.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Vladika Kirilo
Vladika Kirilo, obraćajući se okupljenima, naglasio je važnost iznošenja i poklanjanja Krstu tokom središnje nedelje Velikog posta. On je govorio o dubljem značenju postojanja i nošenja Krsta, podsećajući da je ono što je Hristos već izvršio na Golgoti – sav domostroj spasenja – zapravo samo početak. Kroz krst, svi mi postajemo deo tog divnog spasenja, kako kroz lični trud, tako i kroz zajedništvo u Crkvi.
- Pre Hristovog stradanja, kojim je On do kraja izvršio spasenje, mi, uzimajući svoj krst, idemo za Njim. Naša žrtva, kao mali kamenčići u mozaiku, upotpunjava delo koje je započeo Bog - rekao je vladika Kirilo. On je podsetio sve prisutne na odgovornost koju Crkva nosi – da dovrši delo Spasitelja i bude svetionik nade za sve ljude.
- Liturgija pređeosvećenih darova je sjajan pokazatelj kako treba da se molimo, jer u toj molitvi dolazi do istinskog zajedništva sa Bogom - dodao je vladika.
- Ona nas podseća na snagu postojanja Krsta, snagu koju svi mi delimo, iako smo razasuti po svetu. Kroz tu snagu postojimo kao Crkva, zajednica koja nosi spasenje i poziva na njega sve ljude.
Ovaj događaj u Zagrebu bio je prava prilika da se ojača zajedništvo, jer, kako vladika Kirilo kirilo reče:
- Mi se molimo zajedno, i kroz zajedništvo postižemo spasenje, kako za nas, tako i za sve oko nas.
Ovaj trenutak sabranja postao je još jedno svedočanstvo o snazi crkvenog zajedništva koje ne poznaje granice – ni geografske, ni duhovne.
U snimku koji je na društvenim mrežama i koji je sablaznuo mnoge, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, pozvao je sabrane da se pomole za državu Hrvatsku, ne pominjući u tom delu, nigde Srbiju.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.