Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
Na praznik Prenosa moštiju svetog Nikifora Carigradskog, pod blagoslovom i pastirskom brigom episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, u Zagrebu je održano značajno sabranje pravoslavnih sveštenika. Liturgija pređeosvećenih darova služena je u gimnazijskoj kapeli Svetog Save na Svetom Duhu, u duhovnom središtu grada, a sveštenstvo Mitropolije zagrebačko-ljubljanske sabralo se na molitvu, ispovest i zajedničko slavlje, s ciljem osnaživanja vere i duhovnog jedinstva.
Pre samog bogosluženja, sveštenici su pristupili svetoj tajni ispovesti, kojoj je prisustvovao protojerej-stavrofor Mićo Kostić, umirovljeni paroh riječki, koji je svim prisutnima pružio duhovnu hranu i mir kroz sakrament pomirenja. Ispovest, kao najuzvišeniji čin pokajanja i duhovnog pročišćenja, bila je početak ovog dana punog zajedništva, a istovremeno poziv na dublje razumevanje Krsta, postojanja i spasenja.
U samoj liturgiji, vladika Kirilo je, sa blagoslovom Božijim, odlikovao jereje Đorđa Filipovića i Gorana Šljivića, prepoznavši njihov trud i posvećenost duhovnom životu. Činom odlikovanja, vladika je podsetio sve prisutne na važnost služenja Crkvi i na to da svaki sveštenik, bez obzira na svoj rang, doprinosi velikom delu spasenja, koje Bog kroz Crkvu i Svetog Duha ostvaruje na zemlji.
Nakon liturgije, sabrani sveštenici nastavili su zajedničarenje u svečanoj sali Gimnazije Kantakuzina Katarina Branković, gde je sveštenik Milan Jovanović, paroh u Mariboru, održao predavanje na temu „Post i molitva“. Predavanje je bilo duboko ukorenjeno u duhovnu praksu pravoslavne tradicije, podstičući sve prisutne da shvate post i molitvu kao ključne aspekte duhovnog života i puta ka Hristu.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Vladika Kirilo
Vladika Kirilo, obraćajući se okupljenima, naglasio je važnost iznošenja i poklanjanja Krstu tokom središnje nedelje Velikog posta. On je govorio o dubljem značenju postojanja i nošenja Krsta, podsećajući da je ono što je Hristos već izvršio na Golgoti – sav domostroj spasenja – zapravo samo početak. Kroz krst, svi mi postajemo deo tog divnog spasenja, kako kroz lični trud, tako i kroz zajedništvo u Crkvi.
- Pre Hristovog stradanja, kojim je On do kraja izvršio spasenje, mi, uzimajući svoj krst, idemo za Njim. Naša žrtva, kao mali kamenčići u mozaiku, upotpunjava delo koje je započeo Bog - rekao je vladika Kirilo. On je podsetio sve prisutne na odgovornost koju Crkva nosi – da dovrši delo Spasitelja i bude svetionik nade za sve ljude.
- Liturgija pređeosvećenih darova je sjajan pokazatelj kako treba da se molimo, jer u toj molitvi dolazi do istinskog zajedništva sa Bogom - dodao je vladika.
- Ona nas podseća na snagu postojanja Krsta, snagu koju svi mi delimo, iako smo razasuti po svetu. Kroz tu snagu postojimo kao Crkva, zajednica koja nosi spasenje i poziva na njega sve ljude.
Ovaj događaj u Zagrebu bio je prava prilika da se ojača zajedništvo, jer, kako vladika Kirilo kirilo reče:
- Mi se molimo zajedno, i kroz zajedništvo postižemo spasenje, kako za nas, tako i za sve oko nas.
Ovaj trenutak sabranja postao je još jedno svedočanstvo o snazi crkvenog zajedništva koje ne poznaje granice – ni geografske, ni duhovne.
U snimku koji je na društvenim mrežama i koji je sablaznuo mnoge, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, pozvao je sabrane da se pomole za državu Hrvatsku, ne pominjući u tom delu, nigde Srbiju.
U Drenskom Rebru, na mestu od istorijskog značaja, obavljen je sveti čin monašenja sestara Stefanide i Lidije. Njihov postrig ne označava samo početak monaškog puta, već i postavljanje temelja prvog pravoslavnog manastira u Sloveniji, donoseći novu nadu pravoslavnim vernicima u ovoj zemlji.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.