preuzeto sa spc.rs, TANJUG/ FOTO HINA/ DAMIR SENCAR
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
U danima kada Crkva Božija slavi čudo Živonosnog Istočnika, nad zagrebačkim nebom razlio se blagoslov Svetog Duha, osvetljavajući dvostruku radost: proslavu velikog hrišćanskog praznika i dve decenije postojanja Srpske pravoslavne opšte gimnazije „Kantakuzina-Katarina Branković“.
U ovim svetlim danima, koji su sabrali verne iz različitih krajeva i domova duhovnog i narodnog života, liturgijskim slavljem i svečanom akademijom odano je svedočanstvo o veri, nadi i ljubavi koje već dvadeset godina oblikuju mlade duše pod svodovima ove blagoslovene ustanove.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija na Istočni petak u hramu Preobraženja Gospodnjeg
Liturgijsko saborovanje: Izvor žive vode
Svetom liturgijom u hramu Preobraženja Gospodnjeg, koju je služio mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, uz sasluženje episkopa pakračko-slavonskog Jovana i buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, proslavljen je praznik Živonosnog Istočnika – Istočni petak. Sasluživalo je više sveštenoslužitelja, pojali su horovi Svetopreobraženskog i Sabornog hrama, a prisustvovali su učenici, profesori, vernici i prijatelji škole.
Nad Jevanđeljem nadahnuto je besedio episkop Jovan, pozvavši prisutne da se sete svetih mesta u Svetoj zemlji:
- U ono vreme siđe Isus u Kapernaum - započeo je svoje obraćanje, ukazavši na čudesnu povezanost praznika sa Presvetom Bogorodicom i čudom nad vodama u Carigradu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Učenici pravoslavne gimnazije u Zagrebu, na liturgiji na Istočni petak u hramu Preobraženja Gospodnjeg
- Voda daje život, ali nas i vraća na biblijski izveštaj o postanju sveta. Bog stvara sile vodene, tako da zadivljen pisac Svetog pisma govori da se nad vodom dizao Duh Božji. U toj vodi ogleda se Nestvorena Svetlost koja je sijala pre nego što je svet stvoren“, podsetio je vladika Jovan, nadahnjujući prisutne da se sete svojih korena u veri i svetlosti, baš kao što se setio i lika blaženopočivšeg patrijarha Pavla, „čoveka groma“, čije je detinjstvo na Kosovu i Metohiji bilo urezano žrtvom i podvigom.
Liturgijsko slavlje zaokružio je mitropolit Dimitrije, ukazavši na suštinsku glad i žeđ čovekove duše, koje može da nahrani i napoji jedino Živi Bog:
- U ovom svetu sve prolazi kao blato i pesak kroz ruke. Ničim se čovek ne može nasititi i napojiti osim Živim Bogom, a onda kroz Njega i svim ostalim: kulturom, umetnošću i naukom - poručio je vladika Dimitrije, naglasivši koliko su duhovne vrednosti utkane u obrazovanje koje pruža Gimnazija.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Akademija povodom obeležavanja jubijela - dve decenije pravoslavne gimnaziije u Zagrebu
Vladika Kirilo, domaćin slavlja, iskreno je zablagodario Bogu na „periodu mira u kom smo mogli da se učimo znanju“, ističući da je dvadeset godina možda samo treptaj oka u večnosti hrišćanske istorije, ali dovoljno vremena da se oblikuju brojne sudbine mladih duša:
- Ova škola jeste i treba da bude Istočnik znanja, znanja koje govori o večnim, nepromenljivim stvarima - naglasio je vladika Kirilo, nadovezujući se na temeljnu misiju škole.
Duhovna akademija: Svedočanstvo trajanja i ljubavi
Dan pre liturgije, u velikoj dvorani „Vatroslav Lisinski“, upriličena je svečana akademija koja je okupila verne, prijatelje škole i predstavnike različitih verskih, državnih i kulturnih institucija. U uvodnom govoru protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, direktor Gimnazije, sa dubokom zahvalnošću i ponosom osvrnuo se na proteklih dvadeset godina:
- Dve decenije se ne čine kao dug period, ali kada kažemo da su tokom tog perioda 273 učenika završila svoje srednjoškolsko obrazovanje i postala mladi ljudi, tada jubilej dobija na svom značaju. Naša Gimnazija je mesto koje stvara ambijent poverenja, optimizma, nade i radosti koji trebaju biti svojstveni mladima, uprkos teškoćama koje ih okružuju - istakao je direktor Lalić.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Među gostima, bio je i bivši predsednik Hrvatske Stipe Mesić (desno, pored ambasadorke Jelene Milić)
Raznovrstan spisak gostiju
U umetničkom delu programa nastupili su horovi učenika Gimnazije i Pravoslavne opšte bogoslovije „Sveti Sava“ iz Beograda, koji su svojim nadahnutim izvođenjem duhovne i umetničke muzike dali poseban pečat večeri. Svečana atmosfera bila je ispunjena osećanjem ponosa, zahvalnosti i radosti, a zvuci horske pesme odjekivali su kao svedočanstvo vere, obrazovanja i zajedništva.
Posebnu čast događaju dali su brojni ugledni gosti: mitropolit zahumsko-hercehovački i primorski Dimitrije, episkop pakračko-slavonski gospodin Jovan, episkop osječkopoljski i baranjski gospodin Heruvim, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa mons. Vlado Bogdan, zagrebački rabin Luciano Moše Prelević, glavni sekretar Saveza baptističkih crkava u Hrvatskoj Željko Mraz, bivši predsednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, ambasadorka Republike Srbije u Hrvatskoj Jelena Milić, predstavnici Ministarstva nauke i obrazovanja Hrvatske, predstavnici Grada Zagreba, Srpskog narodnog veća, kao i saborski zastupnici Milorad Pupovac i Anja Šimpraga.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Akademija povodom obeležavanja jubijela - dve decenije pravoslavne gimnaziije u Zagrebu
Akademija je bila prožeta duhovnim tonovima, prikazivanjem dokumentarnog filma „Katarina-Kantakuzina Branković“, te uručenjem gramata pojedincima i institucijama koje su bile stubovi podrške tokom dve decenije postojanja škole.
Gramate je uručivao episkop Kirilo, a među dobitnicima su se našli patrijarh srpski Porfirije (u čije je ime gramatu preuzeo protonamesnik Bogoljub Ostojić), Ministarstvo nauke, Srpska pravoslavna crkvena opština u Zagrebu, Srpsko narodno veće i mnogi drugi.
Iz patrijarhove poruke, koju je pročitao đakon Petar Kozakijević, jasno je odjeknula vizija o važnosti Srpske pravoslavne gimnazije kao mesta susreta, dijaloga i zajedništva u vremenu kada su ove vrednosti nasušno potrebne.
Dvodnevne svečanosti u Zagrebu bile su više od pukog jubileja; bile su radosno i dostojanstveno svedočanstvo da tamo gde se vera, znanje i ljubav umnožavaju, tamo se rađa svetlost koja ne može biti ugušena.
Srpska pravoslavna gimnazija „Kantakuzina-Katarina Branković“ ne samo da prenosi znanje, već iz svoje dubine daruje ono što je najdragocenije: sposobnost da se živi u istini, nadi i ljubavi.
Kako nas podsećaju reči vladike Jovana:
- U toj vodi ogleda se Nestvorena Svetlost, tako se i u radu i postojanju ove škole ogleda večna svetlost Hrista, svetlost koja je „pre sveta sijala“, i koja će, blagoslovom Božijim, sijati još mnoge decenije kroz srca i dela njenih učenika.
Na praznik Svetog Nikole, episkop osječkopoljski i baranjski služio je liturgiju u hramu posvećenom ovom svecu u selu Jagodnjak, ističući značaj vere, zajedništva i čuda Božje ljubavi.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
Liturgija, ispovest i predavanje sveštenika mitropolije zagrebačko-ljubljanske u glavnom gradu Hrvatske otkrili su snagu duhovnog zajedništva i odgovornost Crkve u ostvarivanju Hristovog dela spasenja.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Ekipa portala religija.rs posetila je crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u rodnom mestu blaženopočivšeg patrijarha srpskog, koja je postala simbol vere, upornosti i ljubavi, dok mozaik sa njegovim likom podseća na svetlost koju je ovaj veliki duhovnik ostavio.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.