Na južnim padinama Venčaca, manastir Brezovac, osnovan pre više od pet vekova, postao je dom novog hrama posvećenog Presvetoj Bogorodici, a ceo kraj proslavio istorijski događaj.
U manastiru Brezovac kod Aranđelovca, na južnim padinama Venčaca, proteklog vikenda sabrali su se brojni vernici iz celog kraja kako bi prisustvovali velikoj duhovnoj svečanosti — osvećenju novoizgrađenog hrama posvećenog prazniku Polaganja pojasa Presvete Bogorodice.
Svečani čin osvećenja predvodio je episkop šumadijski Jovan, koji je potom služio svetu Liturgiju u manastirskoj porti, pored novopodignute crkve.
SPC
Doček vladije Jovana u porti manastira Brezovac
Liturgijsko sabranje i molitva na kolenima
U radosti sabranja, pored vladike Jovana, služili su i: arhimandrit Petar iz manastira Pinosave, jeromonah Siluan sa Svete gore, protojerej-stavrofori Miladin Mihailović i Mićo Ćirković, kao i sveštenici Ljubiša Đuraš i Milovan Ranković. U oltaru su služili i protođakon Ivan Gašić i đakon Aleksandar Babić.
Posebno dirljiv trenutak bio je kada je verni narod, kolenopreklono i u molitvi na kolenima, uzeo učešće u činu osvećenja, svedočeći tako o svojoj ljubavi prema Crkvi i Presvetoj Bogorodici kojoj je nova svetinja posvećena.
Manastir Brezovac je utemeljen davne 1444. godine, kao zadužbina despota Đurđa Brankovića. Hram u starom manastirskom kompleksu posvećen je Svetom arhangelu Mihailu. Tokom burne istorije, svetinja je bila napuštana, razarana i obnavljana, ali nikada nije prestala da bude mesto molitve i duhovnog sabiranja.
U 19. veku, za vreme kneza Miloša Obrenovića, manastir je obnovljen i ponovo oživeo, a crkva je danas zaštićeni spomenik kulture.
Podizanjem novog hrama posvećenog prazniku Polaganja pojasa Presvete Bogorodice, Brezovac dobija novo duhovno središte, koje je nastavak vekovnog predanja i molitvenog života u ovoj svetinji.
Kako vernici ističu, ovaj događaj ima veliki značaj za ceo kraj oko Aranđelovca, jer pokazuje da se Crkva stalno obnavlja i širi, čuvajući svoje izvore i stvarajući nova mesta molitve i sabiranja u Hristu.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Na liturgiji u kragujevačkom naselju Aerodrom mitropolit šumadijski Jovan govorio je da se odgovori na muke, patnje i radosti nalaze u veri, ali samo ako se Sveto pismo razumeva kroz iskustvo Crkve i zajednice.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Na liturgiji u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija u Kragujevcu mitropolit šumadijski istakao je snagu molitve, upozoravajući vernike na opasnosti zloupotrebe duhovnih darova i verovanja u gatare.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.