OD SVAKE SVAĐE OPASNIJE JE OVO, A DOLAZI TEK POSLE: Ove reči Svetog Nektarija mnoge će naterati da zastanu
Svetitelj upozorava da sukob može biti završen spolja, dok u čoveku nastavlja da traje mnogo duže i polako zauzima sve više prostora.
Na obroncima Suvobora osvećuje se nova srkva, utemeljena na mučeništvu i hrabrosti slavnih ratnika, među kojima se izdvaja junak Jevto Jevtović, redov koji je na plećima izneo top kroz Albaniju.
Na obroncima Suvobora, u selu Koštunići, nikla je mala crkva velikog imena – hram Hristovog Vaskrsenja. Za meštane, ali i za sve Srpkinje i Srbe, ovo će biti novo mesto sabranja, molitve i sećanja na pretke koji su krvlju i žrtvom ispisivali istoriju otadžbine.
Danas, u nedelju, 14. septembra, u 11 časova, Koštunići će postati centar narodnog sabranja. Tada će se osveštati hram podignut u slavu i čast predaka, a u njegove temelje ugrađen je i kameni beleg donet sa prve linije fronta na Kajmakčalanu.
– Ovo nije samo crkva, već znamenje koje spaja nebo i zemlju, prošlost i budućnost, žrtvu i vaskrsenje – rekao je Gvozden Nikolić iz Koštunića, prenosi agencija Rina.

Suvoborski bregovi, Krševita glavica i Gajevi postaće mesto okupljanja potomaka slavnih ratnika. Među njima posebno mesto zauzima ime Jevta Jevtovića, vojnika iz Gojne Gore, čija hrabrost prevazilazi granice legende.
Jevto je bio jedini redov srpske vojske koji je, tokom povlačenja, na plećima izneo brdski top i doneo ga neoštećenog do Drača. Kada je general Gijom, zadivljen ovim podvigom, želeo da mu uruči orden Legije časti, Jevto je, u stavu mirno, preko prevodioca poručio:
– Ne treba meni ordenje, već džebane (municije), da se vratim Gojnoj Gori.
Top, zajedno sa pet zrna i Jevtom, potom je ukrcan na lađu za Krf, gde je ratnik ostao sa svojim ocem Sretenom – trećepozivcem, i mlađim blizancima Ljubinkom i Ljubivojem, čekajući novu zapovest za otadžbinu.
Domaćin ovog jedinstvenog događaja biće Jevtov sin, Sreten, koji je zakoračio u desetu deceniju života. Njegovo prisustvo i blagoslov unosi poseban duh u osveštanje hrama, jer se na taj način generacijska nit sećanja, vere i slobode nastavlja i u Koštunićima.
Hram Hristovog Vaskrsenja tako postaje duhovni stub ovog kraja – crkva koja ne podseća samo na prošlost, već i upućuje na budućnost, svedočeći da narod koji se moli, seća i okuplja u ime Hrista nikada ne nestaje.

Sin domaćin, narod svedok
Svečanost je protekla u znaku jubileja svetinje posvećene slovenskim prosvetiteljima, dok je patrijarh srpski u besedi govorio o Hristu, jedinstvu i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.
Susret vernika, sveštenstva i poglavara Srpske pravoslavne crkve uoči velikog jubileja Sabornog hrama u Ljubljani.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Krompir, crni luk i jaja uz malo masti daju jelo koje je nekada bilo jednostavno rešenje za gladne pastire i ukućane.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.