Na obroncima Suvobora osvećuje se nova srkva, utemeljena na mučeništvu i hrabrosti slavnih ratnika, među kojima se izdvaja junak Jevto Jevtović, redov koji je na plećima izneo top kroz Albaniju.
Na obroncima Suvobora, u selu Koštunići, nikla je mala crkva velikog imena – hram Hristovog Vaskrsenja. Za meštane, ali i za sve Srpkinje i Srbe, ovo će biti novo mesto sabranja, molitve i sećanja na pretke koji su krvlju i žrtvom ispisivali istoriju otadžbine.
Danas, u nedelju, 14. septembra, u 11 časova, Koštunići će postati centar narodnog sabranja. Tada će se osveštati hram podignut u slavu i čast predaka, a u njegove temelje ugrađen je i kameni beleg donet sa prve linije fronta na Kajmakčalanu.
– Ovo nije samo crkva, već znamenje koje spaja nebo i zemlju, prošlost i budućnost, žrtvu i vaskrsenje – rekao je Gvozden Nikolić iz Koštunića, prenosi agencija Rina.
RINA
Nova crkva u Koštunićima posvećena je Hristovom Vaskrsenju
Sećanje na Jevta Jevtovića
Suvoborski bregovi, Krševita glavica i Gajevi postaće mesto okupljanja potomaka slavnih ratnika. Među njima posebno mesto zauzima ime Jevta Jevtovića, vojnika iz Gojne Gore, čija hrabrost prevazilazi granice legende.
Jevto je bio jedini redov srpske vojske koji je, tokom povlačenja, na plećima izneo brdski top i doneo ga neoštećenog do Drača. Kada je general Gijom, zadivljen ovim podvigom, želeo da mu uruči orden Legije časti, Jevto je, u stavu mirno, preko prevodioca poručio:
– Ne treba meni ordenje, već džebane (municije), da se vratim Gojnoj Gori.
Top, zajedno sa pet zrna i Jevtom, potom je ukrcan na lađu za Krf, gde je ratnik ostao sa svojim ocem Sretenom – trećepozivcem, i mlađim blizancima Ljubinkom i Ljubivojem, čekajući novu zapovest za otadžbinu.
RINA
U temelje nove crkve u Koštunićima ugrađen je i kameni beleg donet sa prve linije fronta na Kajmakčalanu
Sin domaćin, narod svedok
Domaćin ovog jedinstvenog događaja biće Jevtov sin, Sreten, koji je zakoračio u desetu deceniju života. Njegovo prisustvo i blagoslov unosi poseban duh u osveštanje hrama, jer se na taj način generacijska nit sećanja, vere i slobode nastavlja i u Koštunićima.
Hram Hristovog Vaskrsenja tako postaje duhovni stub ovog kraja – crkva koja ne podseća samo na prošlost, već i upućuje na budućnost, svedočeći da narod koji se moli, seća i okuplja u ime Hrista nikada ne nestaje.
Sinod Jerusalimske patrijaršije pozvao na hitan prekid vatre i zaštitu hrišćanskih zajednica, dok se u crkvenim krugovima sve ozbiljnije razmatra ideja o sazivanju svih pomesnih Crkava.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Među parohijanima u Augsburgu najveći bol izazvalo je skrnavljenje svetog prostora, dok je parohija pozvala zajednicu da na ovaj događaj odgovori molitvom i razboritošću.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija, svetinja velikog pravoslavnog iscelitelja doneta je među male pacijente, njihove roditelje i lekare, a mnogi su sa verom celivali mošti tražeći utehu, snagu i nadu u borbi za zdravlje.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Mala Lutfije džamija, poznata i kao „Odbegla džamija“, skriva više od jednog veka istorije i vere, dok šum vode ispod temelja stvara jedinstvenu atmosferu koju turisti i vernici pamte zauvek.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.