ŠTA KRIJEMO ČAK I OD SEBE: Evo kako suočavanje sa unutrašnjim izborima kroji našu sudbinu
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Život nas neprestano suočava s ljudima koji nas povrede - rečima, postupcima, izdajom poverenja ili ravnodušnošću.
Savremeni čovek često misli da su najveće opasnosti spolja - u ekonomiji, politici, bolestima ili društvenim krizama. Međutim, najdublje rane ne dolaze spolja, već iznutra: iz povreda koje su nam naneli bližnji, neizgovorenih reči, osećanja krivice, izdaje, ogorčenosti i neprijateljstva koje tiho klija u srcu.
Život nas neprestano suočava s ljudima koji nas povrede - rečima, postupcima, izdajom poverenja ili ravnodušnošću. Često, u pokušaju da se zaštitimo, podižemo zidove, povlačimo se, uzvraćamo istom merom ili godinama nosimo teret neizlečenih odnosa. A upravo taj teret nas polako izjeda - duhovno, emocionalno, pa čak i fizički.
Pravoslavlje nas ne ostavlja bez odgovora na ovakve unutrašnje borbe. U njenom središtu nalazi se molitva - ne kao puka dužnost, već kao susret duše s Bogom, kao prostor u kojem se srce čisti, um smiruje, a rana počinje da zaceljuje.
Molitva u pravoslavlju nije magijska formula, već živi razgovor sa živim Bogom. U njoj ne tražimo samo pomoć, već tražimo promenu - ne toliko spoljašnjih okolnosti, koliko unutrašnjeg stanja.
Zato nas Crkva uči da molimo i za prijatelje i za neprijatelje. Ne zato što su svi ljudi u pravu, već zato što je srce koje mrzi već poraženo. Molitvom za one koji su nas uvredili, mi ne podržavamo njihovo delo, već činimo korak ka sopstvenom izlečenju.
U Svetom pismu i životima svetitelja nalazimo nebrojene primere onih koji su molitvom pobedili mržnju.
Umesto da se osvetom bore protiv nepravde, oni su krotkošću i molitvom menjali i sebe - a često i one koji su ih progonili.
To nije slabost. To je najveća snaga koju čovek može pokazati.
U tom duhu, duboko prožete bogotražiteljskim iskustvom i smirenom mudrošću, stoje reči svetog Ilije - ne kao puka izreka, već kao poziv na duhovnu budnost i unutrašnju slobodu:
- U molitvama se sećajte onih koji su vas uvredili, da se iscelite od strašne bolesti neprijateljstva prema bližnjem.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na današnji dan, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja ovog ugornika Božjeg, pravoslavni vernici pozvani su da mu uzdignu molitvu i zatraže Božju pomoć u nevoljama.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Sud u Strazburu odlučuje hoće li Evropa ukloniti Hrista sa javnih površina i zaboraviti svoje duhovne korene.
Pravoslavlje jasno naglašava da kleveta proizlazi iz strasti - zavisti, gneva, gordosti i zlobe.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice.
U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.