Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U našoj pravoslavnoj tradiciji, svaki obrok nosi blagoslov i uspomenu na vekove koji su nas oblikovali. Tako i ova jednostavna, ali bogata krompir salata dobija novu dimenziju kada zavirimo u stare manastirske kuvare, poput čuvenog „Srbskog kuvara“ jeromonaha Jerotija Draganovića iz manastira Krušedola, štampanog još davne 1855. godine u Novom Sadu. Upravo u njegovim stranicama nalazi se i ovaj neobični recept za krompir salatu sa tajnim sastojkom – pivom – koji joj daje dubinu ukusa, čineći je jelom dostojnim manastirske trpeze i uspomena na mirne dane pod svodovima Krušedola.
Sastojci
Za salatu:
kg krompira
glavica sitno seckanog crnog luka
malo seckanog peršuna
malo seckanog praziluka
Za preliv:
6 kašika maslinovog ulja
glavica sitno seckanog crnog luka
250 ml piva (lager)
3 supene kašike jabukovog sirćeta
supena kašika senfa
1/2 kašičice šećera
so
biber
pixabay.com/congerdesign
Krompir je potrebno kuvati sa ljuskom, potom dobro osušiti, pa oljuštiti - tako će salata biti ukusnija
Priprema
U tiganju zagrejati dve kašike maslinovog ulja i pržiti luk dok ne postane mek. Zatim dodati pivo, sirće i šećer i kuvati pet minuta, pa dodati senf i ostatak maslinovog ulja, stalno mešajući. Time preliti krompir.
Krompir obariti u ljusci, a čim se malo prohladi, oljuštiti ga. Iseći na kolutove i pomešati s lukom, peršunom i prelivom (ne treba puno mešati da se krompir ne raspadne). Dodati so i biber po ukusu i posuti praziluk po salati.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
Jednostavno, a bogato jelo od ribe i krompira u domaćem paradajz-sosu, po receptu koji monasi ne menjaju vekovima, a koji sada možete pripremiti i u svom domu.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
U danima posta kada je dozvoljena riba, ovaj jednostavan, a raskošan manastirski recept donosi savršenu ravnotežu ukusa i duhovnog mira — lagano, osvežavajuće i blagotvorno za telo i srce.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
U besedi za petak 4. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako naši skriveni izbori, ma koliko delovali bezopasno, neumitno rađaju plodove koji menjaju život – i poziva nas da sejemo poslušnost, a ne bezakonje.