Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
U našem pravoslavnom narodu pasulj je oduvek bio smatran hranom koja krijepi telo i raduje dušu, a posebno su ga pripremale monaške ruke u dane posta, stvarajući od običnih zrna jela koja mirišu na skromnost i blagoslov. Jedan od takvih recepata jeste i papula od pasulja, zabeležena u čuvenom „Srbskom kuvaru“ jeromonaha Jerotija Draganovića iz manastira Krušedola, štampanom davne 1855. godine u Novom Sadu. Ova jednostavna, a zasitna manastirska posna hrana svedoči o mudrosti naših predaka koji su, moleći se i posteći, znali da iz prirodnih darova stvore jelo koje okrepljuje, smiruje i okuplja za trpezom.
Sastojci:
Pola kilograma pasulja
Dve glavice crnog luka
4–5 kašika ulja
Aleva paprika
Beli luk
Biber
So
Schutterstock/Foodio
Papula od pasulja
Priprema:
Pasulj otrebite, operite i stavite da se kuva. Bacite prvu vodu, pa nalijte drugu i u nju dodajte seckani crni luk. Kad se pasulj skuva, ocedite ga i propasirajte. U šerpi zagrejte ulje i na njemu propržite alevu papriku, pa dodajte i malo utučenog belog luka. Kada se sve proprži, pomešajte sa pasiranim pasuljem. Osolite, stavite u servirnu posudu, poprašite biberom i iznesite na sto.
Savet jeromonaha Jerotija:
Papulu od pasulja možete poslužiti uz vruć postan hleb, sezonsku salatu, ili domaću turšiju ili kisele krastavce u toku zime, a uz tanjir sveže seckanog crnog luka dobićete potpun, jednostavan i zdrav obrok kakav su kroz vekove pripremali monasi naših svetih manastira.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
U besedi za sredu 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na čudesno javljanje koje je ujedinilo hrišćane i nevernike pred Julijanom Odstupnikom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Bez mnogo truda i od sastojaka koje već imate u kući dobija se mekano i mirisno jelo, idealno za dane posta na ulju, kada je potrebna zasitna, a lagana trpeza
Nekada redovan izbor u danima dugih postova, ovaj recept pokazuje kako od skromnih namirnica nastaje topao i hranljiv obrok koji se dugo pamti i lako vraća na trpezu.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.