Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
U našem pravoslavnom narodu pasulj je oduvek bio smatran hranom koja krijepi telo i raduje dušu, a posebno su ga pripremale monaške ruke u dane posta, stvarajući od običnih zrna jela koja mirišu na skromnost i blagoslov. Jedan od takvih recepata jeste i papula od pasulja, zabeležena u čuvenom „Srbskom kuvaru“ jeromonaha Jerotija Draganovića iz manastira Krušedola, štampanom davne 1855. godine u Novom Sadu. Ova jednostavna, a zasitna manastirska posna hrana svedoči o mudrosti naših predaka koji su, moleći se i posteći, znali da iz prirodnih darova stvore jelo koje okrepljuje, smiruje i okuplja za trpezom.
Sastojci:
Pola kilograma pasulja
Dve glavice crnog luka
4–5 kašika ulja
Aleva paprika
Beli luk
Biber
So
Schutterstock/Foodio
Papula od pasulja
Priprema:
Pasulj otrebite, operite i stavite da se kuva. Bacite prvu vodu, pa nalijte drugu i u nju dodajte seckani crni luk. Kad se pasulj skuva, ocedite ga i propasirajte. U šerpi zagrejte ulje i na njemu propržite alevu papriku, pa dodajte i malo utučenog belog luka. Kada se sve proprži, pomešajte sa pasiranim pasuljem. Osolite, stavite u servirnu posudu, poprašite biberom i iznesite na sto.
Savet jeromonaha Jerotija:
Papulu od pasulja možete poslužiti uz vruć postan hleb, sezonsku salatu, ili domaću turšiju ili kisele krastavce u toku zime, a uz tanjir sveže seckanog crnog luka dobićete potpun, jednostavan i zdrav obrok kakav su kroz vekove pripremali monasi naših svetih manastira.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
Ono što većina baca, monasi su pretvarali u slatko koje je vekovima dočekivalo hodočasnike na Svetoj Gori – evo recepta sačuvanog kroz monašku tradiciju.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
Od Hrama Svetog Save do Manastira Hilandar - trojica policajaca kreću u humanu misiju da bi prikupili pomoć za "decu leptire" i doneli molitve na Svetu Goru.