Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
U našem pravoslavnom narodu pasulj je oduvek bio smatran hranom koja krijepi telo i raduje dušu, a posebno su ga pripremale monaške ruke u dane posta, stvarajući od običnih zrna jela koja mirišu na skromnost i blagoslov. Jedan od takvih recepata jeste i papula od pasulja, zabeležena u čuvenom „Srbskom kuvaru“ jeromonaha Jerotija Draganovića iz manastira Krušedola, štampanom davne 1855. godine u Novom Sadu. Ova jednostavna, a zasitna manastirska posna hrana svedoči o mudrosti naših predaka koji su, moleći se i posteći, znali da iz prirodnih darova stvore jelo koje okrepljuje, smiruje i okuplja za trpezom.
Sastojci:
Pola kilograma pasulja
Dve glavice crnog luka
4–5 kašika ulja
Aleva paprika
Beli luk
Biber
So
Schutterstock/Foodio
Papula od pasulja
Priprema:
Pasulj otrebite, operite i stavite da se kuva. Bacite prvu vodu, pa nalijte drugu i u nju dodajte seckani crni luk. Kad se pasulj skuva, ocedite ga i propasirajte. U šerpi zagrejte ulje i na njemu propržite alevu papriku, pa dodajte i malo utučenog belog luka. Kada se sve proprži, pomešajte sa pasiranim pasuljem. Osolite, stavite u servirnu posudu, poprašite biberom i iznesite na sto.
Savet jeromonaha Jerotija:
Papulu od pasulja možete poslužiti uz vruć postan hleb, sezonsku salatu, ili domaću turšiju ili kisele krastavce u toku zime, a uz tanjir sveže seckanog crnog luka dobićete potpun, jednostavan i zdrav obrok kakav su kroz vekove pripremali monasi naših svetih manastira.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.