U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Na Balkanu, gde se ukrštaju mnoge tradicije, pita zauzima posebno mesto u ishrani - od svakodnevne trpeze do prazničnih gozbi. U srpskoj kulturi ona je postala gotovo simbol domaće kuhinje, jer se od najstarijih vremena pripremala u različitim prilikama, uvek sa naglašenim osećajem zajedništva i topline doma.
Pravoslavni postovi posebno su oblikovali recepte, dajući prednost jednostavnim, ali hranljivim i ukusnim jelima. Tako se razvila i bogata riznica slanih i slatkih pita. Gotovo da nema domaćinstva koje nema svoj način pripreme, što je i razlog zašto postoji bezbroj varijacija - od pita sa sirom, krompirom, kupusom, do onih sa orasima, suvim voćem ili medom.
Ipak, posebno je dragoceno kada se pronađe zapis star više od jednog veka. On ne nosi samo uputstvo za pripremu, već i sećanje na vreme kada je hrana bila u tesnoj vezi sa molitvom, crkvenim kalendarom i skromnim, ali blagoslovenim životom.
Ovaj recept za srpsku pitu od badema iz Srpskog kuvara jeromonaha Jerotija Draganovića iz Manastira Krušedola, štampanog u Novom Sadu još 1855, svedoči o čuvanju izvornog duha srpske trpeze i pravoslavnog posta. U njemu prepoznajemo ne samo recept, već i podsećanje da u skromnosti i jednostavnosti leži istinska snaga i blagodat, naročito kada je hrana nastajala u dodiru sa molitvom i duhovnim životom.
Freepik/8photo
Badem je osnovni sastojak ove slatke, posne pite
Sastojci:
500 grama kora za pitu
250 grama oljuštenog i sitno seckanog badema
150 grama suvog grožđa
100 grama šećera u prahu
2 kašike posnog margarina ili ulja
vanila
Priprema:
Smešajte sve sastojke pa filujte i savijajte dve po dve kore do kraja i slažite ih u namašćen pleh. Zapecite u vreloj rerni oko pola sata. Kad se prohladi, isecite pitu i poprašite prah šećerom.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Skromni sastojci pretvaraju se u kremasto čudo – otkrijte recept koji monasi pripremaju u vreme posta, a koji će postati omiljeni desert i u vašem domu.
Više od 350.000 prijavljenih iz celog sveta već je najavilo dolazak u baziliku Svetog Franje Asiškog u italijanskom gradu Asizi, gde će tokom narednih mesec dana imati priliku da se poklone moštima svetitelja.
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.