U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Na Balkanu, gde se ukrštaju mnoge tradicije, pita zauzima posebno mesto u ishrani - od svakodnevne trpeze do prazničnih gozbi. U srpskoj kulturi ona je postala gotovo simbol domaće kuhinje, jer se od najstarijih vremena pripremala u različitim prilikama, uvek sa naglašenim osećajem zajedništva i topline doma.
Pravoslavni postovi posebno su oblikovali recepte, dajući prednost jednostavnim, ali hranljivim i ukusnim jelima. Tako se razvila i bogata riznica slanih i slatkih pita. Gotovo da nema domaćinstva koje nema svoj način pripreme, što je i razlog zašto postoji bezbroj varijacija - od pita sa sirom, krompirom, kupusom, do onih sa orasima, suvim voćem ili medom.
Ipak, posebno je dragoceno kada se pronađe zapis star više od jednog veka. On ne nosi samo uputstvo za pripremu, već i sećanje na vreme kada je hrana bila u tesnoj vezi sa molitvom, crkvenim kalendarom i skromnim, ali blagoslovenim životom.
Ovaj recept za srpsku pitu od badema iz Srpskog kuvara jeromonaha Jerotija Draganovića iz Manastira Krušedola, štampanog u Novom Sadu još 1855, svedoči o čuvanju izvornog duha srpske trpeze i pravoslavnog posta. U njemu prepoznajemo ne samo recept, već i podsećanje da u skromnosti i jednostavnosti leži istinska snaga i blagodat, naročito kada je hrana nastajala u dodiru sa molitvom i duhovnim životom.
Freepik/8photo
Badem je osnovni sastojak ove slatke, posne pite
Sastojci:
500 grama kora za pitu
250 grama oljuštenog i sitno seckanog badema
150 grama suvog grožđa
100 grama šećera u prahu
2 kašike posnog margarina ili ulja
vanila
Priprema:
Smešajte sve sastojke pa filujte i savijajte dve po dve kore do kraja i slažite ih u namašćen pleh. Zapecite u vreloj rerni oko pola sata. Kad se prohladi, isecite pitu i poprašite prah šećerom.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Skromni sastojci pretvaraju se u kremasto čudo – otkrijte recept koji monasi pripremaju u vreme posta, a koji će postati omiljeni desert i u vašem domu.
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
Od osušenih ostataka nastaju puding sa jabukama i suvim grožđem, carski drobljenac i mirisne prezle za knedle, baš po receptima koji su čuvali svaku koricu.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.