U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Na Balkanu, gde se ukrštaju mnoge tradicije, pita zauzima posebno mesto u ishrani - od svakodnevne trpeze do prazničnih gozbi. U srpskoj kulturi ona je postala gotovo simbol domaće kuhinje, jer se od najstarijih vremena pripremala u različitim prilikama, uvek sa naglašenim osećajem zajedništva i topline doma.
Pravoslavni postovi posebno su oblikovali recepte, dajući prednost jednostavnim, ali hranljivim i ukusnim jelima. Tako se razvila i bogata riznica slanih i slatkih pita. Gotovo da nema domaćinstva koje nema svoj način pripreme, što je i razlog zašto postoji bezbroj varijacija - od pita sa sirom, krompirom, kupusom, do onih sa orasima, suvim voćem ili medom.
Ipak, posebno je dragoceno kada se pronađe zapis star više od jednog veka. On ne nosi samo uputstvo za pripremu, već i sećanje na vreme kada je hrana bila u tesnoj vezi sa molitvom, crkvenim kalendarom i skromnim, ali blagoslovenim životom.
Ovaj recept za srpsku pitu od badema iz Srpskog kuvara jeromonaha Jerotija Draganovića iz Manastira Krušedola, štampanog u Novom Sadu još 1855, svedoči o čuvanju izvornog duha srpske trpeze i pravoslavnog posta. U njemu prepoznajemo ne samo recept, već i podsećanje da u skromnosti i jednostavnosti leži istinska snaga i blagodat, naročito kada je hrana nastajala u dodiru sa molitvom i duhovnim životom.
Freepik/8photo
Badem je osnovni sastojak ove slatke, posne pite
Sastojci:
500 grama kora za pitu
250 grama oljuštenog i sitno seckanog badema
150 grama suvog grožđa
100 grama šećera u prahu
2 kašike posnog margarina ili ulja
vanila
Priprema:
Smešajte sve sastojke pa filujte i savijajte dve po dve kore do kraja i slažite ih u namašćen pleh. Zapecite u vreloj rerni oko pola sata. Kad se prohladi, isecite pitu i poprašite prah šećerom.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Skromni sastojci pretvaraju se u kremasto čudo – otkrijte recept koji monasi pripremaju u vreme posta, a koji će postati omiljeni desert i u vašem domu.
Veliki četvrtak obeležila su četiri velika događaja: sveto pranje nogu učenicima, tajna večera, čudesna Isusova molitva i na kraju njegovo izdajstvo i hapšenje.
Dok traje žustra javna rasprava o osnivanju Univerziteta "Sveti Sava", vladika bački podseća na istorijske korene evropskog obrazovanja i postavlja pitanje dvostrukih aršina.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.
Ovaj recept bez mleka, jaja i ulja pokazuje da jednostavnost ne znači odricanje - naučite kako pripremiti mekane kore i bogat fil koji će uneti toplinu u svaki postni trenutak.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Većina vernog naroda misli da zna kako se ponašati, ali tokom velikih praznika, poput Vaskrsa, iznenadi ih koliko detalja propuštaju - od ulaska u hram do pričešća i blagoslova.