Više od 350.000 prijavljenih hodočasnika iz celog sveta već je najavilo dolazak u baziliku Svetog Franje Asiškog u italijanskom gradu Asizi, gde će tokom narednih mesec dana imati priliku da se poklone moštima svetitelja.
Osam vekova posle njegove smrti, ime Sveti Franjo Asiški ponovo sabira hrišćane u gradu u kojem je započeo svoj put radikalnog siromaštva i služenja. Asizi ovih dana nije tek istorijska kulisa, već mesto velikog jubileja koji podseća koliko snažno jedno evanđeosko svedočenje može da nadživi vekove.
Povodom osamsto godina od njegovog upokojenja, u donjoj bazilici Svetog Franje Asiškog od 22. februara do 22. marta 2026. godine javno su izložene mošti svetitelja. Reč je o retkoj ostenziji, odnosno javnom izlaganju relikvija, koje u katoličkoj tradiciji ima duboko duhovno značenje: vernici dolaze da se poklone, da se pomole i da se podsete na život čoveka koji je Jevanđelje prihvatio bez zadrške.
Jubilej koji je nadmašio očekivanja
Interesovanje je premašilo očekivanja organizatora. Više od 350.000 ljudi prijavilo se za posetu putem besplatne onlajn registracije, a procene govore da bi do završetka izlaganja broj hodočasnika mogao da se približi cifri od pola miliona. Među prijavljenima nisu samo Italijani, već i vernici i poštovaoci iz Južne Amerike, Evrope, Azije i drugih delova sveta.
Dolaze organizovano, u grupama, sa redovničkim zajednicama ili kao porodice, sa jednostavnom željom – da nekoliko trenutaka provedu pred moštima čoveka koji je ceo svoj život predao Bogu i bližnjima.
Retka ostenzija i njeno značenje u katoličkoj tradiciji
U Katoličkoj crkvi poštovanje moštiju svetaca nije izraz radoznalosti, već čin pobožnosti i podsećanje na svetost kao realnu mogućnost u istoriji Crkve. Zato je javno izlaganje relikvija uvek praćeno bogosluženjima, molitvenim sabranjima i posebnim programima posvećenim duhovnom nasleđu svetitelja.
Franjo iz Asizija nije ostavio za sobom teološke rasprave ni crkvenu vlast, ali je ostavio snažan primer. Njegovo odricanje od bogatstva, briga za siromašne, pomirenje sa protivnicima i odnos prema stvorenoj prirodi kao daru Božjem oblikovali su snažan duhovni pokret u zapadnom hrišćanstvu. Upravo zato ova godišnjica nije samo podsećanje na istorijski datum, već i poziv na lično preispitivanje vere.
Minuti pred relikvijarom koji se pamte celog života
Pred relikvijarom se ne zadržava dugo, jer su redovi veliki i prolaz precizno organizovan, ali tih nekoliko minuta mnogima znači više od dugog putovanja. U tišini donje crkve susreću se jezici i kulture, ali molitva ostaje ista.
Jubilej u Asiziju tako postaje više od obeležavanja jednog datuma. On podseća da svetost nije uspomena iz prošlosti, već izazov i danas da se Jevanđelje živi ozbiljno, dosledno i bez kalkulacije, kao što je to činio Franjo pre osam vekova.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Irkinja Merion Kerol dobila je zvaničnu potvrdu u marijanskom svetilištu Nok, otvarajući pitanja na koja savremena medicina nema odgovor.
Iza kratkog obreda u crkvi na Čistu sredu krije se snažna poruka o prolaznosti, ličnoj odgovornosti i pozivu na unutrašnju promenu koji vekovima prati početak korizme